KLASA: UP/II-008-07/18-01/167
URBROJ: 401-01/05-18-7
Zagreb, 27. 9. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Maribora, ........., Republika Slovenija, izjavljene protiv rješenja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, KLASA: UP/I-053-02/17-01/02, URBROJ: 437/1-17-1 od 14. 6. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, KLASA: UP/I-053-02/17-01/02, URBROJ: 437/1-17-1 od 14. 6. 2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (u daljnjem tekstu: NCVVO) odbijena su 4 zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojima su zatraženi podaci koji se odnose na rezultate iz državne mature. Žaliteljevi zahtjevi su odbijeni temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je izvanredni profesor ustavnog prava na Sveučilištu u Mariboru te kako istražuje pravo na pristup informacijama i postupke o pristupu informacijama u Europi. Žalitelj nadalje u žalbi kronološki navodi tijek postupaka koje je zahtjevima za pristup informacijama pokrenuo njegov suradnik ........., pri čemu zaključuje kako je u tim postupcima bilo očito da NCVVO ne poštuje zakon i ustavna prava. Žalitelj potom prelazi na zahtjeve za pristup informacijama koje je poslao na tri hrvatske gimnazije te objašnjava kako su svi zahtjevi ustupljeni NCVVO-u koji o njima nije odlučio u zakonom propisanom roku. Žalitelj zatim navodi kako potaknut ignoriranjem zakona šalje NCVVO-u identičan zahtjev koji je već njegov suradnik ......... poslao 2014. godine i na koji nije dobio odgovor. Žalitelj potom navodi kako je 14. 6. 2017. godine NCVVO donio rješenje koji su odbijena sva 4 njegova zahtjeva zbog zloupotrebe prava na pristup informacijama, pri čemu žalitelj opovrgava tvrdnju NCVVO-a da je za njegove zahtjeve saznao tek 16. 2. 2017. godine, budući da ih nije zaprimio. Žalitelj smatra kako je rješenje NVCCO-a protuzakonito i loše obrazloženo, budući da je zloupotreba koncept koji se može koristiti samo u iznimnim situacijama. Žalitelj potom citira dvije presude Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, te na njihovim primjerima dokazuje kako njegovi zahtjevi nisu učestali ni kompleksni, te osim toga naglašava kako su zatražene informacije od velikog javnog interesa. Žalitelj predlaži da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevima za pristup informacijama od 11. 11. 2016. godine zatražio od Druge gimnazije Varaždin i Gimnazije Frana Petrića Zadar informaciju o tome koliki je bio prosječan broj bodova na maturi u 2015. godini te preslike svih dokumenata na kojima su statistički podaci o maturi u godini 2015. u navedene dvije gimnazije. Žalitelj dana 16. 11. 2016. godine podnosi identičan zahtjev za pristup informacijama gimnaziji Antuna Gustava Matoša Đakovo. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi kako je Gimnazija Frana Petrića Zadar dana 15. 11. 2016. godine temeljem članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ustupila NCVVO-u putem e-maila žaliteljev zahtjev, te je isto učinila gimnazija Antuna Gustava Matoša Đakovo dana 16. 11. 2016. godine, dok je Druga gimnazija Varaždin ustupila žaliteljev zahtjev NCVVO-u uz dopis dana 28. 2. 2017. godine. Uvidom u spis je nadalje utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. 2. 2017. godine zatražio od NCVVO-a sljedeće: 1. Temeljem članka 4. Zakona o Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NN 151/04) Centar obavlja različite poslove i među njima provodi znanstvenoistraživački rad u području edukacijskih mjerenja i vanjskog povjeravanja znanja, vještina i ostalih kompetencija; provodi vanjsko vrednovanje u osnovnim i srednjim školama te drugim ustanovama koje se bave profesionalnim obrazovanjem i usavršavanjem; analizira, statistički obrađuje i objavljuje rezultate ispita i vanjskog vrednovanja obrazovanja. Slijedom navedenog, žalitelj moli da mu se pošalje popis svih dokumenata koje je NCVVO u sklopu navedenih poslova u 2016. godini spremio ili poslao te preslike navedenih dokumenata, a pritom naglašava se može sakriti identitet ispitanika ako dokumenti uključuju njihov identitet. 2. Budući da NCVVO analizira i statistički obrađuje rezultate ispita i vanjskog vrednovanja obrazovanja te ima podatke o državnoj maturi po školama, žalitelj moli podatke iz kojih se vidi koliki dio učenika je bio uspješan na državnoj maturi i koliki je bio prosječni rezultat učenika po školama u godini 2016. Žalitelj ujedno moli i za preslike svih drugih dokumenata, na kojima su statistički podaci iz državne mature. 3. Temeljem članka 6. istog zakona „Centar o rezultatima svojeg rada izvješćuje Vladu Republike Hrvatske i Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora najmanje jedanput godišnje, stoga žalitelj moli za popis svih dokumenata i preslike svih dokumenata koje je NCVVO slao Vladi Republike Hrvatske, ministarstvima, Hrvatskom saboru i Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora u 2016. godini. 4. Žalitelj moli preslike svih dokumenata koji su poslani i koji su primljeni u 2016. godini od V. gimnazije Zagreb i Gimnazije J. Slavenskog Čakovec. Pod točkom 5. žalitelj navodi razloge zbog kojih treba navedene dokumente i moli da mu se informacije šalju na e-mail adresu jure.toplak@gmail.com, a u slučaju da NCVVO ne komunicira putem e-maila i putem pošte u druge članice EU, navodi kako je njegov punomoćnik za primanje pismena u RH odvjetnik Mario Manojlović iz Buja, Trg Josipa Broza Tita 9.
Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja utvrđeno je kako NCVVO u bitnom navodi kako je za žaliteljeve zahtjeve saznao iz zaključka Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/44, URBROJ: 401-01/20-17-01 zaprimljenog 16. 2. 2017. godine, koji je donesen povodom uložene žaliteljeve žalbe zbog nerješavanja zahtjeva za pristup informacijama od strane NCVVO-a. NCVVO potom navodi kako je prethodno navedenim gimnazijama 28. 2. 2018. godine poslao upite, s obzirom da nije dobio ustupljene zahtjeve, te navodi kako su odgovori na navedene upite zaprimljeni 1. 3. 2017. godine. NCVOO zaključuje da budući da se radi o učestalim i kompleksnim zahtjevima te o vrlo opsežnoj dokumentaciji čije bi prikupljanje, obrada i dostava istih opteretilo redoviti rad i funkcioniranje NCVVO-a te se na taj način zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Povjerenica za informiranje je dana 2. 8. 2017. godine zaprimila dopis NCVVO-a, KLASA: 022-03/17-02/18, URBROJ: 437/1-17-2 od 25. 7. 2017. godine u kojem se u bitnom navodi kako se značajna količina podataka vezanih uz državnu maturu nalazi na Internet stranicama NCVVO-a, dok se rezultati na ispitima državne mature za pojedinu srednju školu ne prikazuju niti se škole rangira prema njihovoj uspješnosti. NCVVO ujedno navodi kako ne radi pojedinačne izračune statističkih podataka. Što se tiče žaliteljevog zahtjeva o prosječnom broju bodova na maturi u 2015. godini u tri navedene gimnazije, NCVVO smatra kako se radi o nedefiniranom zahtjevu budući da iz izraza „prosječan broj bodova na maturi“ ne proizlazi odnosi li se npr. na prosječan broj bodova na jednom određenom predmetu, jednom ili svim obveznim predmetima/izbornim predmetima, na koji ispitni rok se misli (ljetni ili jesenski) ili pak koju kategoriju pristupnika.
S obzirom da je Povjerenica za informiranje u nekoliko navrata zatražila nadopunu spisa predmeta, dana 2. 3. 2018. godine zaprimljen je dopis NCVVO-a, KLASA: 022-03/18-02/04, URBROJ: 437/1-18-1 od 1. 3. 2018. godine u kojem se u bitnom navodi kako nisu mogli utvrditi točno stanje vođenja Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija od sredine 2014. do sredine 2017. godine budući da je bivši službenik za informiranje bio na dugotrajnom bolovanju. Sastavni dio navedenog dopisa je test razmjernosti i javnog interesa, koji je proveden dana 16. 2. 2018. godine, a koji je, kako se navodi, proveden temeljem posljednjih požurnica zaprimljenih iz Ureda Povjerenice za informiranje. U predmetnom testu se u bitnom navodi kako NCVVO nema običaj komunicirati s pojedinačnim školama van poslova i rezultata koji su objavljeni na mrežnim stranicama Centra, a zahtjev kojim se traže preslike svih dokumenata koje je NCVVO proizveo u 2016. godini iz tri svoje zakonom definirane djelatnosti, izvan je mogućnosti obrade djelatnika NCVVO-a, pri čemu su relevantni dokumenti već i objavljeni na mrežnim stranicama. NCVVO je nadalje jednoglasno zaključio kako se pojedinačni rezultati učenika i/ili škola na ispitima državne mature ne mogu dati na uvid jer takav zahtjev podrazumijeva provedbu statističkih i analitičkih postupaka koji se u Centru ne rade kao regularna djelatnost. Nadalje se navodi kako davanje pojedinačnih rezultata nije metodološki opravdano, a u slučajevima pojedinih škola ponekad niti moguće, uspoređivati rezultate na ispitima državne mature na razini pojedinih škola, odnosno između njih (informacije o prosječnim rezultatima dostupne su na nacionalnoj i županijskoj razini, po srednjoškolskim programima i nastavnim predmetima). Još se navodi kako su statistički podaci o svakoj državnoj maturi na navedenim razinama dostupni na mrežnim stranicama NCVVO-a u obliku izvještaja i/ili prezentacija. Zaključuje se kako se žalitelju ne može izaći u susret glede analiza i podataka koji nisu dostupni NCVVO-u, niti ih je opravdano provoditi iz metodoloških razloga povezanih s provedbom ispita državne mature. Na kraju, NCVVO navodi kako se sve i informacije i podaci vezani uz državnu maturu, a koji se ne smatraju poslovnom tajnom, nalaze na mrežnim stranicama NCVVO-a.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na kojoj je utemeljeno pobijano rješenje, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je NCVVO, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenio pravni propis.
Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja i onemogućavanje korisnika da konzumiraju ustavom propisano temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Razumljivo je da kada se spoje subjektivni i objektivni element zloupotrebe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.
U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žalitelja i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zloupotrebe prava na pristup informacijama.
Ako u konkretnom slučaju procjenjujemo žaliteljevu namjeru da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebali bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.
Slijedom navedenog, razmatrajući interes žalitelja za traženom informacijom u konkretnom slučaju, ali i u drugim povezanim zahtjevima, budući da se razmatra pitanje zloupotrebe prava, vidljivo je kako žalitelj traži informacije koje su mu potrebne jer piše članak i knjigu o vrednovanju škola u EU, te za potrebe online portala na kojem će objavljivati statistiku i dokumente koje je zatražio zahtjevom
Takav tip informacija ulazi u krug informacija za koje postoji javni interes za njihovim dobivanjem, budući da žalitelj navodi kako će obavještavati javnost o važnosti školovanja i o važnosti statistike koju je zatražio.
NCVVO u pobijanom rješenju također nije uspio dokazati niti subjektivnu niti objektivnu namjeru zloupotrebe prava na pristup informacijama, odnosno nije uspio dokazati da žalitelj očito zloupotrebljava svoje pravo, niti da je tijelo javne vlasti posebno opterećeno i da zbog žaliteljevih zahtjeva trpi redovita djelatnost i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, budući da je ključno dio obrazloženja, u kojim se ukazuje na zlouporabu prava, sažet u jednoj rečenici.
Nadalje, NCVVO u pobijanom rješenju nije uspio dokazati malicioznost žalitelja prilikom podnošenja zahtjeva, niti njegovu namjeru da šikanira tijelo javne vlasti Žaliteljevi zahtjevi ujedno nisu zlonamjerno intonirani, niti sadrže pejorativan diskurs. Gledano sa pozicije podnositelja zahtjeva u obraćanju prema tijelu javne vlasti, predmetni zahtjevi su u skladu sa načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Razmatrajući sadržaj i količinu žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je žalitelj podnio NCVVO svega 1 zahtjev za pristup informacijama dok su ostala 3 zahtjeva ustupljena NCVVO-u od strane navedenih gimnazija.
Razmatranjem žaliteljevih zahtjeva utvrđeno je kako su zahtjevi određeni, jasni te obuhvaćaju jedan segment djelatnosti tijela javne vlasti, nisu raspršeni na ukupno poslovanje, nisu neozbiljni te ne ugrožavaju ostvarivanje prava drugih građana. Iz žaliteljevog prijašnjeg djelovanja je također razvidno kako njegova namjera nije nanošenje štete tijelu javne vlasti, već je njegova namjera korištenje informacija za legitimnu svrhu znanstvenog rada te dijeljenja informacija sa širom javnošću.
U slučaju da tijelo javne vlasti smatra da je zahtjev preopsežan i da ugrožava rad tijela javne vlasti, dužan je u obrazloženju rješenja utvrditi, ili barem procijeniti, koja je to količina dokumenata koja se traži i koliko bi bilo opterećenje na strani zaposlenika kad bi nastojali omogućiti pristup zatraženim informacijama.
Osim toga, ukazuje se na odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj tijela javne vlasti, pa tako i NCVVO, imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) koje je donio Povjerenik za informiranje. Kriteriji u članku 4. stavku 1. propisuju da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati, dok je stavkom 2. propisano kako će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.
Tijelo javne vlasti se također upozorava kako se test razmjernosti i javnog interesa ne provodi u slučaju kada se utvrđuje zloupotreba prava na pristup informacijama, odnosno ne provodi se nakon što je doneseno prvostupanjsko rješenje i nakon što je tijelo javne vlasti izjavilo da ne zamjenjuje pobijano rješenje novim, s obzirom da je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Prilikom utvrđivanja bića djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje nije utvrdila žaliteljevu subjektivnu namjeru zloupotrebe prava, niti je utvrdila objektivno opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanje tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, s obzirom da tijelo javne vlasti nije za to pružilo nikakve dokaze.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
NCVVO je u ponovnom postupku dužan prvenstveno utvrditi posjeduje li izrađene informacije koje je žalitelj zatražio svojim zahtjevima te koje se nalaze u djelokrugu tijela javne vlasti. U slučaju da informacije ne posjeduje, odnosno u slučaju da žaliteljev zahtjev podrazumijeva provedbu složenih analitičkih postupaka, tijelo javne vlasti je to dužno navesti u aktu kojim odlučuje o zahtjevu za pristup informacijama.
U slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva, tijelo javne vlasti je dužno sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od 5 dana od dana zaprimanja poziva na ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti odbacit će zahtjev rješenjem.
S obzirom da tijelo javne vlasti ukazuje kako se velika količina informacija koja se odnosi na državu maturu nalazi na internetskim stranicama NCVVO-a, u slučaju da se objavljene informacije podudaraju sa informacijama iz zahtjeva, tijelo javne vlasti je dužno uputiti podnositelja zahtjeva poveznicom na internetsku stranicu na kojoj se točno određena informacija nalazi.
S obzirom da pobijano rješenje ne pruža dovoljno dokaza koji bi opravdali uskraćivanje prava na pristup informacijama, ukazuje se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao jedno od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u rješenju trebalo prezentirati činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako postoji razlog za uskratu prava na pristup zatraženoj informaciji.
U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.
U slučaju da tijelo javne vlasti utvrdi kako posjeduje izrađene informacije koje je podnositelj zahtjeva zatražio, tada je tijelo javne vlasti dužno utvrditi postoji li na zatraženim informacijama ograničenja od pristupa propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je potom dužno prikazati utvrđeno činjenično stanje u spisu predmeta i potkrijepiti ga odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti zahtjev sukladno odredbi članka 23. navedenog Zakona.
Tijelo javne vlasti također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.