KLASA: UP/II-008-07/18-01/445

URBROJ: 401-01/10-18-4

Zagreb, 20. rujna 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., ........., Črnkovci, izjavljene protiv rješenja HP-Hrvatske pošte d.d., Broj: HP-08-011782/18 od 04. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d., Broj: HP-08-011782/18 od 04. svibnja 2018. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o radu Broj: HP-02/2-11/16 od 01. prosinca 2016. godine na način da se na istom prekrije podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju i vlastoručnom potpisu radnika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Sporazuma o prestanku Ugovora o radu Broj: HP-2/2-010170/18 od 06. travnja 2018. godine, na način da se na se na istom prekrije podatak o adresi, datumu rođenja i vlastoručnom potpisu radnika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se trgovačkom društvu HP-Hrvatska pošta d.d. da postupi sukladno točkama 2 i 3. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke vezano za radnika ........., temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju zaštićene osobne podatke.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama. Ističe da je tijelo javne vlasti pogrešno utvrdilo činjenično stanje te na isto pogrešno primijenilo materijalno pravo, s obzirom da se prvostupanjsko tijelo financira iz javnih sredstava te je dužno u svakom slučaju osigurati maksimalnu transparentnost, s obzirom da obavlja usluge od javnog interesa. Smatra da se radi o osobi koja je za svoj rad plaćena iz javnih sredstava, u kojem slučaju ne može doći do povrede osobnih podataka Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 18. travnja 2018. godine tražio doslovno sljedeće:

„Molim Vas za informaciju da li je ......... iz Višnjevca, Osijek, radio u Vašoj ustanovi u Osijeku? Ako je, molim Vas sa mi navedete točno u kojem razdoblju i na kojim poslovima, te također da li je obnašao rukovodeću dužnost, u kojem periodu i na kojim poslovima, tj. kojem sektoru, službi, odjelu ili odsjeku?“

Dakle, razmatrajući navedeni zahtjev može se zaključiti da žalitelj traži informacije iz kojih će biti vidljivo je li navedena osoba bila zaposlenik prvostupanjskog tijela, a što je vidljivo iz ugovora o radu, odnosno odluke o prestanku ugovora o radu.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, odnosno da se radi o zaštićenim osobnim podacima.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećeg razloga.

Naime, sama činjenica što tražene informacije sadrže zaštićene osobne podatke ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama u cijelosti, posebno imajući u vidu odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da će se preostali dijelovi informacije učinit dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama,propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Vezano za zaštitu osobnih podataka potrebno je naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on zaštićen. Stoga određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, naziva radnog mjesta, opisa poslova, kao i podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama zaposlenika u tijelu javne vlasti, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka, već predstavljaju podatke od javnog interesa.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je kako  davanjem osobnih podataka koji su vezani uz zaposlenje osobe u tijelu javne vlasti odnosno osobnih podataka koji se odnose na potrošnju sredstava tijela javne vlasti, ne dolazi do kršenja odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka. Štoviše, odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

Osim toga, navedeni stav, a u odnose na ugovore o radu, zauzet je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-304/17 od 21. ožujka 2018. godine.

Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na podatke kao što su adresa, osobni identifikacijski broj, datum rođenja i potpis radnika ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život zaposlenika prvostupanjskog tijela, pa je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.