KLASA: UP/II-008-07/17-01/1003
URBROJ: 401-01/04-18-1
Zagreb, 13. rujna 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv obavijesti Hrvatske poštanske banke d.d., Ur. br. E012-8/2017-RL od 04. svibnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se obavijest Hrvatske poštanske banke d.d., Ur. br. E012-8/2017-RL od 04. svibnja 2017. godine u dijelu u kojem žalitelju ......... nije omogućen pristup Pravilniku o kreditiranju radnika Hrvatske poštanske banke d.d. iz rujna 2010. godine – pročišćeni tekst.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Pravilnika o kreditiranju radnika Hrvatske poštanske banke d.d. iz rujna 2010. godine – pročišćeni tekst.
3. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv obavijesti Hrvatske poštanske banke d.d., Ur. br. E012-8/2017-RL od 04. svibnja 2017. godine u preostalom dijelu kao neosnovana.
4. Nalaže se Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenom obavijesti (koja ima značaj rješenja) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio sljedeće informacije: 1. Imena i prezimena članova Nadzornog odbora HPB-a kojima su od 2009. do danas odobreni povlašteni kunski krediti temeljem Pravilnika o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske banke, 2. Pravilnik o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske i 3. Odluku nadležnog tijela u banci koje je donijelo odluku da se Pravilnik o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske banke primjenjuje i na članove Nadzornog odbora, iako nisu zaposlenici banke, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju bankovnu tajnu sukladno članku 156. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno da ulaze u domenu poslovne tajne. U predmetnoj obavijesti se također da su podaci o kreditima dužnosnika koji su članovi Nadzornog odbora javni.
Protiv navedene obavijesti žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešne primjene zakona. Ističe da u konkretnom slučaju tijelo javne vlasti nije provelo test razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 19. travnja 2017. godine tražio sljedeće informacije:
1. Imena i prezimena članova Nadzornog odbora HPB-a kojima su od 2009. do danas odobreni povlašteni kunski kredit temeljem Pravilnika o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske banke,
2. Pravilnik o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske
3. Odluku nadležnog tijela u banci koje je donijelo odluku da se Pravilnik o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske banke primjenjuje i na članove Nadzornog odbora, iako nisu zaposlenici banke
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, te je izvršen uvid u informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Prema članku 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obavijesti prvostupanjskog tijela, a koje ima značaj rješenja, proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju bankarsku, odnosno poslovnu tajnu.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Hrvatska poštanska banka osnovana je u listopadu 1991. godine kao univerzalna bankarska organizacija za sve bankarske poslove u zemlji i inozemstvu. Od 2001. godine Republika Hrvatska putem fondova i društava u njezinu vlasništvu, postala je većinski vlasnik Hrvatske poštanske banke d.d..
Iz poveznice https://www.hpb.hr/o-nama/osnovne-informacije proizlazi sljedeća vlasnička struktura prvostupanjskog tijela: Republika Hrvatska je imatelj 42,4293% dionica, HP-Hrvatska pošta d.d. 11,9336% dionica, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka 8,9803% dionica, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 8,7577%, dok iznos od 0.0393% otpada na vlastite dionice, a udio ostali dioničara iznosi 27,8597%.
Iz izvatka iz sudskog registra za Hrvatsku poštansku banku d.d. proizlazi da ista obavlja bankovne usluge navedene u članku 7. i 8. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, 159/13, 19/15, 102/15).
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno Pravilniku o klasifikaciji informacija Hrvatske poštanske banke d.d. od 10. rujna 2015. godine poslovnom tajnom smatraju se podaci koji su zakonom ili drugim propisima, internim aktom, ugovorom ili odlukom nadležnog tijela Banke ili druge osobe proglašeni poslovnom tajnom jer bi zbog njihovog priopćavanja mogle nastupiti štetne posljedice.
Sukladno članku 156. stavku 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, 159/13, 19/15, 102/15) bankovna tajna su svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Stavkom 2. navedenog članka klijentom kreditne institucije smatra se svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu ili financijsku uslugu.
Slijedom navedenog, u odnosu na Pravilnik o kreditiranju radnika Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje u tekstu: Pravilnik) i njegove izmjene i dopune, ističe se kako slijedi.
Pravilnik o kreditiranju radnika Hrvatske poštanske banke d.d. je opći akt prvostupanjskog tijela koji se odnosi isključivo na radnike prvostupanjskog tijela. Međutim, u bitnom navedeni Pravilnik predstavlja zapravo opće uvjete koje prvostupanjsko tijelo primjenjuje na kreditiranje svojih zaposlenika, dakle ne radi se pojedinačnom aktu koji se odnosi na pojedinog klijenta banke.
Naime, bit bankarske tajne je u tome da se zaštite podaci koji je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentima.
Dakle, kako je obveza bankovne tajne vezana za obavljanje profesionalne djelanosti bankara, logično je da se bankovnom tajnom štite informacije koje su vezane uz određenog klijenta, primjerice pod kojim uvjetima je određena osoba dobila kredit.
Po logici stvari, Pravilnik o kreditiranju radnika Hrvatske poštanske banke d.d. ne predstavlja informaciju koje je prvostupanjsko tijelo saznalo u obavljanju poslova s klijentima, već predstavljaju akte koje je donijelo prvostupanjsko tijelo, a vezano za uvjete kreditiranja.
Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo kršenje obveze čuvanja bankovne tajne, jer omogućavanjem pristupa navedenim odlukama se ne ulazi u ugovorni odnos banke s pojedinim klijentom.
Čak i da pojedini ugovor o kreditu sadrži odredbe gore navedenog Pravilnika, ističe se da predmet zahtjeva za pristup informacijama nisu pojedini ugovori o kreditu iz kojih bi se mogli utvrditi podaci o određenom klijentu banke.
Neosnovano se prvostupanjsko tijelo poziva na činjenicu da bi se dostavom traženih informacija izložila prekršajnoj odgovornosti, iz razloga što predmetne informacije ne mogu predstavljati bankovnu tajnu, a kako je to gore obrazloženo.
Osim toga, ukoliko bi se radilo o dostavljanju podataka sukladno rješenju Povjerenika za informiranje (odnosno eventualno po odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske), u tom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 367. Zakona o kreditnim institucijama jer se ne bi radilo o protupravnom postupanju, što je bitno obilježje prekršaja.
Dakle, po mišljenju Povjerenice za informiranje za informiranje, na tražene informacije nije moguće primijeniti odredbu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da tražene informacije ne predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke zbog čijeg bi neovlaštenog korištenja mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese prvostupanjskog tijela, posebno imajući u vidu činjenicu da prvostupanjsko tijelo ničim ne obrazlaže zbog čega bi tražene informacije predstavljale poslovnu tajnu.
Slijedom navedenog, kako se na tražene informacije ne može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (poslovna tajna), ni institut bankovne tajne, a niti neko drugo zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup istim.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke.
U odnosu na dio zahtjeva za pristup informacijama koji se odnosi na imena i prezimena članova Nadzornog odbora, kojima su od 2009. do danas odobreni povlašteni kunski kredit temeljem Pravilnika o kreditiranju zaposlenika Hrvatske poštanske banke, ističe se sljedeće.
U žalbenom postupku, Povjerenici za informiranje dostavljeni su podaci (imena i prezimena) dviju osoba kojima su odobreni povlašteni kunski krediti.
Naime, ime i prezime osobe kojoj je dobila povlašteni kredit od prvostupanjskog tijela javno je objavljeno na sljedećim linkovima:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sef-kluba-hdz-a-zdravko-maric-je-u-hpb-u-kao-mlad-covjek-dobio-kredit-po-uvjetima-koje-su-mogli-dobiti-i-drugi-gradani-u-to-vrijeme/5928750/
Osim toga, na linku https://www.index.hr/vijesti/clanak/marica-drzava-postavila-da-nadzire-hpb-a-on-uzeo-povlasteni-kredit-u-kunama/964425.aspx, objavljeni su i detaljni podaci o visini iznosa kredita i kamatnoj stopi.
S obzirom da se radi o dužnosniku u smislu članka 3. Zakona o sprečavanju sukoba interesa („Narodne novine“, 26/11, 12/12, 124/12, 48/13, 57/15), za istog postoji obveza obavještavanja o imovnom stanju u smislu članka 8. navedenog Zakona, tražena informacija je javno dostupna i u imovinskoj kartici navedenog dužnosnika, kao što je i javno dostupan podatak da je navedeni dužnosnik bio član Nadzornog odbora društva (https://www.hpb.hr/novosti/izabran-novi-predsjednik-nadzornog-odbora-hpb-a).
Slijedom svega navedenog, kako se radi o podatku koji je javno objavljen prije donošenja prvostupanjske odluke, bespredmetno je žalitelju omogućivati pristup informaciji koja je javno objavljena, iz kojeg razloga se žalitelj sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama obaviještava da je na linkovima koji su navedeni u ovom rješenju objavljeni podaci koji su predmet postupka.
Međutim, u odnosu na drugu osobu kojoj je dodijeljen povlašteni kredit, ističe se sljedeće.
Naime, iz spisa predmeta, te provjerom u Registru dužnosnika na web stranici https://www.sukobinteresa.hr/, utvrđeno je da navedena osoba nije državni dužnosnik.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite bankovne tajne iz članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno potreba zaštite osobnih podataka navedene osobe, s obzirom da se radi o podatku o klijentu banke.
Naime, dostava ovih podataka bi bila relevantna u pojedinom konkretnom slučaju, ako bi se utvrdilo da u odnosu na iste prevladava javni interes u odnosu na zaštitu prava na ograničenje, (ako bi primjerice postojale javne rasprave vezano za odobrenje konkretnog kredita, ukazivanje na eventualne nepravilnosti i sl., kao što je postojalo u slučaju druge osobe, kako je to gore opisano u ovom rješenju, a što ovdje nije slučaj).
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je pod točkom 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.