KLASA: UP/II-008-07/18-01/521

URBROJ: 401-01/10-18-2

Zagreb, 13. rujna 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 7. i članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., ........., Dramalj, izjavljene protiv rješenja Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-032-02/18-03/3, URBROJ: 2170/1-01-01/2-18-2 od 06. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-032-02/18-03/3, URBROJ: 2170/1-01-01/2-18-2 od 06. lipnja 2018. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup podacima o imenima i prezimenima sudaca članova vijeća, više sudske savjetnice kao zapisničara, tužitelja te službenika odgovornog za točnost otpravka, sadržanim u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2099/17 od 15. ožujka 2018. godine.

2.    Odobrava se ......... pravo pristup podacima navedenim u točki 1. izreke ovog rješenja.

3.    Odbija se žalba ......... kao neosnovana u dijelu u kojem traži podatak o adresi tužitelja, te podatak o imenu i prezimenu i adresi punomoćnika tužitelja.

4.    Nalaže se Primorsko-goranskoj županiji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj. Usž-2099/17 od 15. ožujka 2018. godine, u dijelu koji se odnosi na sve osobne podatke sudionika sudskog postupka, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da praksu prikrivanja bitnih podataka na pravomoćnim presudama dužnosnicima i javnim službenicima pod izgovorom zaštite osobnih podataka smatra prokorupcijskom. Poziva se na stav Povjerenika za informiranje od 03. srpnja 2018. godine te na Odluku o objavi i anonimizaciji sudskih odluka koju je donio predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da ime i prezime službenika koji je nezakonito zaposlen ne može predstavljati zaštićen osobni podatak. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. svibnja 2018. godine tražio na uvid presudu Usz-2099/17 od 15. ožujka 2018. godine.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koje su predmet postupka.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanjem pristupa imenima i prezimenima sudionika postupka bilo povrijeđeno pravo navedenih osoba na zaštitu osobnih podataka.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane tranparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.

Sukladno članku 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16) sudovi štite Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jedankost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.

Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.

Što se tiče podataka o imenima i prezimena zapisničara, članova sudskog vijeća te osobe odgovorne za točnost otpravka, ističe se da se radi o državnim službenicima, odnosno pravosudnim dužnosnicima (suci), čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer javnost ima pravo biti upoznata s navedenim podacima radi ostvarivanja načela transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti.

Osim toga, popis zaposlenika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske javno je objavljen na linku http://www.upravnisudrh.hr/frames.php?right=about.html, a u konkretnom slučaju traže se imena i prezimena navedenih osoba vezano za njihov rad, i to u pravomoćnoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

U odnosu na ime i prezime tužitelja u predmetnoj presudi, ističe se kako slijedi.

Naime, podatak o imenu i prezimenu državnog službenika, kad se isti podatak traži vezano uz rad koji isti obavlja ne predstavlja zaštićeni osobni podatak (mišljenje Povjerenice za informiranje, KLASA: 008-08/18-01/84, URBROJ: 401-01/10-18-3 od 03. srpnja 2018. godine na koje se žalitelj poziva u žalbi), a isto se primjenjuje i na službenike u tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Osim toga, predmetna presuda se odnosi na pročelnika Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu prvostupanjskog tijela, te iz obrazloženja presude proizlazi da osoba čiji se podaci traže nije dokazala ispunjavanje uvjeta za obavljanje radnog mjesta, a što je utvrdila nadležna inspekcija po službenoj dužnosti.

Člankom 53.a Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“, 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17) propisano je da upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik ili župan.

Prema članku 61. Statuta Primorsko-goranske županije od 09. srpnja 2013. godine (pročišćen tekst), koji je dostupan na linku: http://www2.pgz.hr/doc/StatutPGZ-procisceni-tekst.doc, pročelnik upravnog tijela za svoj rad odgovoran je županu, a osobno je odgovoran za zakonit, pravilan i pravodoban rad upravnog tijela kojim upravlja.

Slijedom svega navedenog, a s obzirom da se pročelnik bira na javnom natječaju, javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom ispunjava li navedena osoba uvjete za navedeno radno mjesto, upravo zbog činjenice da se rad pročelnika financira iz javnih sredstava.

Jednako tako, javnosti ima pravo biti upoznata s činjenicom da određena osoba, koja je izabrana na mjesto pročelnika i koja odgovara za zakonitost rada svog upravnog tijela, nije ispunjavala uvjete za navedeno radno mjesto, s obzirom da neispunjavanje uvjeta za prijam u službu predstavlja razlog za prestanak službe po sili zakona u smislu članka 115. stavak 1. h Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 04/18)

Naime, za određenu informaciju se presumira javni interes ako ista doprinosi ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima, međutim javni interes također postoji i za informaciju iz koje će biti razvidno da gore navedena načela nisu primijenjena u konkretnom slučaju.

U konkretnom slučaju, tražena informacija ukazuje na nezakonit rad prvostupanjskog tijela (a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske), odnosno na neodgovornost tijela javne vlasti, jer je upravnim odjelom istog upravljala osoba koja nije ispunjavala uvjete za navedeno mjesto.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da i za ime i prezime navedene osobe prevladava javni interes u odnosu na zaštitu prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

Međutim u odnosu na adresu tužitelja iz presude, te ime i prezime i adresu punomoćnika tužitelja, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, a isti ne doprinose ostvarenju gore navedenih načela funkcioniranja tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjsko rješenje u navedenom dijelu pravilno i zakonito, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno je kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.