KLASA: UP/II-008-07/18-01/532
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 04. rujna 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ........., ........., ........., Požega, izjavljene protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 008-02/18-11/12, URBROJ: 521-GT-01-03-18-2 od 27. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 008-02/18-11/12, URBROJ: 521-GT-01-03-18-2 od 27. veljače 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o imenima članova Međuresornog povjerenstva za postupanje po zahtjevima stranih ulagača vezano uz sporove koji proizlaze iz dvostranih ugovora Republike Hrvatske iz područja zaštite ulaganja, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedene podatke, niti ima saznanja gdje se isti nalaze.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je zahtjevom tražio podatke o povjerenstvu koje je osnovano za rješavanje postupaka po zahtjevima stranih ulagača. Smatra da prvostupanjsko tijelo mora posjedovati navedenu informaciju, te osporava navode prvostupanjskog tijela da nema saznanja gdje se tražena informacija nalazi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Prema članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti tijelo javne vlasti rješenjem će odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi
Uvodno se ističe da iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj osobno ponio zahtjev za pristup informacijama, dok se u žalbi isti navodi kao likvidacijski upravitelj likivdacijske mase trgovačkog društva Mesoprodukt d.o.o.
Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo MESOPRODUKT d.o.o., Dervišaga, Stjepana Radića 136, Požega, utvrđeno je da je navedeno društvo rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, Broj: Tt-12/341-19 od 03. rujna 2012. godine brisano iz sudskog registra iz jer nije u posljednje tri godine postupilo po zakonskoj obvezi da objavi svoja financijska izvješća.
Člankom 70. stavkom 17. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“, 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 34/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15) propisano je da ako se nakon brisanja subjekta iz registra pokaže da on ima imovinu koju treba unovčiti radi podjele vjerovnicima ili osobama koje su imale udjela u brisanom subjektu upisa, provodi se likvidacija nad tom imovinom, na koju se na odgovorajući način primjenjuju odredbe članka 84f Zakona o sudskom registru.
Stavkom 18. navedenog članka propisano je da se na likvidacijsku imovinu na odgovarajući način primjenjuje odredbe Stečajnog zakona o stečajnoj masi nakon zaključenja stečajnog postupka.
Člankom 4. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) u bitnom je propisano da stranka u postupku može biti fizička i pravna osoba, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da stranka u postupku može biti i tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnosti, te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojim se rješava.
Budući da likvidacijska masa trgovačkog društva Mesoprodukt d.o.o. ne ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. Zakona o upravnom postupku (nije pravna ni fizička osoba), niti uvjete iz stavka 2. navedenog članka, u konkretnom slučaju smatrat će se da je žalitelj Gojko Čuljak stranku u ovom postupku, posebno stoga što žalba sadrži sve sastojke iz člankom 108. Zakona o općem upravnom postupku.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 04. prosinca 2017. godine od prvostupanjskog tijela tražio podatke o imenima članova Međuresornog povjerenstva koji su odlučivala o zahtjevu za mirno rješenje spora, vezano za postupak Aceris Law SARL i Mesoprodukt d.o.o., s obzirom da je odlukom Vlade RH od 08. prosinca 2016. godine osnovano Međuresorno povjerenstvo za postupanje po zahtjevima stranih ulagača vezano uz sporove koji proizlaze iz dvostranih ugovora Republike Hrvatske iz područja zaštite ulaganja (dalje u tekstu: Povjerenstvo).
Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je dopisom, KLASA: 008-02/17-11/51, URBROJ: 521-GT-01-03-17-2 od 18. prosinca 2017. godine žalitelja uputilo na poveznicu na kojoj se nalazi Odluka Vlade Republike Hrvatske kojom je osnovano Povjerenstvo.
Dana 13. veljače 2018. godine žalitelj je e-mailom tražio link s imenima članova Povjerenstva, povodom kojeg zahtjeva je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje „link sa imenima povjerenstva“, te nema saznanja gdje se isti nalazi.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, da bi prvostupanjsko tijelo moglo odbaciti zahtjev, potrebno je da se ispune sljedeće pretpostavke: 1) da ne posjeduje informaciju i 2) da nema saznanja gdje se ista nalazi.
Uvidom u Odluku Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/12-01/34, URBROJ: 50301-05/05-13-2 od 03. siječnja 2013. godine o osnivanju Povjerenstva (dalje u tekstu: Odluka) utvrđeno je da je u točki II. Odluke navedeno da je zadaća Povjerenstva razmatranje zahtjeva stranih ulagača, analiza njihovih zahtjeva, prikupljanje potrebnih informacija od nadležnih tijela, te predlaganje Vladi Republike Hrvatske postupanje glede zahtjeva ulagača.
Nadalje, uvidom u točku II. Odluku o izmjenama i dopunama Odluke Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva, KLASA: 022-03/14-04/85, URBROJ: 50301-05/05-14-2 od 27. ožujka 2014. godine utvrđeno je da je točka VII. Odluke izmijenjena na način da je propisano da stručne, administrativne i tehničke poslove za Povjerenstvo obavlja Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
Osim toga, predmetna odluka Vlade je izmijenjena i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke od 08. prosinca 2016. godine (KLASA: 022-03/16-04/349, URBROJ: 50301-23/21-16-2) tako da sukladno točki III Povjerenstvo čine državni tajnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova, kao predsjednik Povjerenstva, državi tajnik Ministarstva financija, državni tajnik Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, državni tajnik Ministarstva pravosuđa i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika.
Slijedom navedenog, s obzirom da prvostupanjsko tijelo obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove za Povjerenstvo, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da ne posjeduje traženu informaciju.
Osim toga, za odbacivanje zahtjeva je potrebno da tijelo javne vlasti nema niti saznanja gdje se informacija nalazi, a o čemu pobijano rješenje nema nikakvih razloga.
Ako prvostupanjsko tijelo doista ne posjeduje tražene informacije (iako obavlja stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo), tada je logično da neko od ostalih tijela javne vlasti, iz kojih dolaze ostali članovi Povjerenstva, mora posjedovati neki dokument iz kojeg će biti vidljivo postupanje Povjerenstva u konkretnom predmetu, u kojem slučaju je prvostupanjsko tijelo u smislu članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama bilo dužno ustupiti zahtjev za pristup informacijama.
To posebno stoga što iz dopisa Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 018-05/17-20/2, URBROJ: 521-S-04-17-5 od 09. lipnja 2017. godine upućenog, između ostalog, i društvu Aceris Law SARL, koji je žalitelj dostavio u privitku zahtjeva za pristup informacijama, proizlazi da Međuresorno povjerenstvo nije odlučivalo o zahtjevu za mirno rješenje spora već je utvrdilo da nema osnove za pokretanje postupka u konkretnom slučaju.
Dakle, iz navedenog bi se moglo zaključiti da je Povjerenstvo donosilo određenu odluku u predmetu, pa je logično da mora postojati informacija o članovima Povjerenstva koji su sudjelovali u donošenju iste.
Naime, žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama tražio podatak o imenima članova Povjerenstva u konkretnom predmetu, pa je nejasno obrazloženje prvostupanjskog tijela kojim odbacuje zahtjev kojim žalitelj traži „link sa imenima Povjerenstva“.
Razmatrajući komunikaciju prvostupanjskog tijela i žalitelja nedvojbeno je da žalitelj traži imena članova Povjerenstva, pa ako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedeni link, to samo po sebi ne znači da ne posjeduje traženu informaciju.
Slijedom svega navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
Također treba imati u vidu da pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka, ili pristup onoj dokumentaciji iz koje bi žalitelj samostalnom analizom mogao doći do traženih informacija.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.