KLASA: UP/II-008-07/18-01/308
URBROJ: 401-01/04-18-4
Zagreb, 13. kolovoza2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež iz Zagreba, ........., Ur. broj: 1003-1/18 od 12. ožujka 2018. godine,u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
1. Poništava se rješenje Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Ur. broj: 1003-1/18 od 12. ožujka 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Ur. broj: 1003-1/18 od 12. ožujka 2018. godine, odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. veljače 2018. godine, kojim traži objašnjenje o zakonskim obvezama, te podatke o edukaciji djelatnice Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnik prava na pristup informacijama očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je pobijanim rješenjem odbijen nepostojeći zahtjev od 28. veljače 2018. godine. Nadalje navodi kako je na samo jednu pritužbu nazivno odgovoreno dok su izbjegnuti odgovori na sva ostala traženja. Također navodi kako na njegova traženja nikada nije pozitivno odgovoreno, već su mu upućivani krajnje šturi i neargumentirani odgovori „…da je Bolnica izvršila svoje zakonske obveze“, dok se suprotno tome pobijanom rješenju navodi kako mu je u više navrata omogućen pristup traženim informacijama, a što je u suprotnosti sa stvarnim stanjem. Žalitelj navodi kako se umjesto na traženja i pritužbe rješenje referira isključivo na požurnicu, koja se odnosi na dopis iz kolovoza 2016. godine, koji sadrži tri pitanja/traženja: „ podrobnije objašnjenje ispunjenja zakonskih obveza, (ne)mogućnost informiranja o zdravstvenom stanju kćeri kroz traženje razgovora i upit o specifičnoj edukaciji liječnice njegove kćeri. Nadalje navodi kako je svrha požurnice podsjetiti na prethodno traženje, a požurnica nije dopis na koji se sadržajno odgovara jer po naravi stvari ne sadrži konkretna traženja. Također navodi kako pobijano rješenje sadrži lažne tvrdnje da je tijekom razgovora s liječnicom njegove kćeri dobio informacije koje je tražio. Ističe kako pobijano rješenje sadrži elementarne nedostatke i pogreške, te je potpuno promašeno po sadržaju i formi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom od 31. kolovoza 2016. godine od Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež zatražio sljedeće: „Molim Vas za podrobnije objašnjenje Vaše tvrdnje da ste ispunili svoje zakonske obveze, odnosno, što ona sve obuhvaća. Vjerujem da obuhvaća obvezu Vaše djelatnice da me redovito (npr. jednom mjesečno) potanko izvijesti i odgovori mi na pitanja o zdravstvenom stanju moje kćeri, pa molim da mi javi kad će to učiniti. Sljedeće, molim točne i podrobne informacije o specifičnoj edukaciji djelatnice koja radi s mojom kćeri u području obiteljskih sustava, poremećaja ličnosti, problematike s kojom se nose djeca nakon razvoda roditelja i patogenom roditeljstvu (koje uključuje zamjenu uloga roditelj-dijete, stopljenost (enmeshment, konfluenciju, splitting), te psiho-emocionalnu manipulaciju djecom, kako njezinim radom ne bi nastale dugoročno vrlo štetne posljedice za Emu.“ Nadalje je utvrđeno da je žalitelj požurnicom od dana 28. ožujka 2018. godine, požurio rješavanje njegovog traženja od 31. kolovoza 2016. godine. u požurnici navodi kako se radi o sedamdesetosmoj požurnici odnosno sedamdesetdevetom podnesku na istu temu. Također je utvrđeno da je Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež donijela rješenje kojim je odbila traženje žalitelja za dostavom objašnjenja o zakonskim obvezama, te podatke o edukaciji djelatnice Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnik prava na pristup informacijama očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
Iz pobijanog rješenja razvidno je da je Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u pobijanom rješenju navela kako se odbija zahtjev žalitelja od 28. ožujka 2018. godine, iako nije riječ o zahtjevu nego podnesku, kojim žalitelj požuruje rješavanje njegovog zahtjeva od 31. kolovoza 2016. godine, pa je u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je njegov zahtjev od 31. kolovoza 2016. godine, a požurnica na taj isti zahtjev je od 28. ožujka 2018. godine.
Uvidom u žaliteljev zahtjev od 28. ožujka 2018. godine, u žalbenom postupku je utvrđeno da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama u dijelu zahtjeva u kojem žalitelj traži podrobnije objašnjenje tvrdnje Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež da su ispunili svoje zakonske obveze, odnosno što ona sve obuhvaća. Naime, člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarenje nekog prava ili izvršavanje obveza, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. Dakle, pristup informacijama pretpostavlja pristup gotovoj, izrađenoj informaciji koju posjeduje tijelo javne vlasti, pa se u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama sne može od tijela javne vlasti tražiti da sastavlja odgovor, pojašnjava, analizira i slično. Člankom 23. stavkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegovog traženja.
U dijelu zahtjeva, kojim žalitelj traži točne i podrobne informacije o specifičnoj edukaciji djelatnice Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, ukoliko ista nije dostupna žalitelju temeljem drugog propisa (odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojim je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom), primjerice kao roditelju pacijentice, primjenjivale bi se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, iz dopisa Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Urbroj: 3981-1/17 od 27. listopada 2017. godine upućenom žalitelju, razvidno je da se istoga u bitnome obavještava vezano za traženje objašnjenja o zakonskim obvezama te podataka o edukaciji njihove djelatnice, kako je njegova kćer ostvarila punoljetnost te mu se ne mogu sukladno zakonskim odredbama pružiti podaci za punoljetne osobe. Iz navedenog proizlazi da žalitelju nije dostupna informacija o edukaciji djelatnice Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež.
S obzirom na navedeno, ističe se kako informaciju o edukaciji bilo koje djelatnice odnosno djelatnika Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež može tražiti bilo koja fizička ili pravna osoba, domaća ili strana, a takva informacija je od javnog interesa ako je ista vezana za radno mjesto koju djelatnica odnosno djelatnik obavlja (primjerice određena edukacija je bila uvjet za to radno mjesto ili primjerice razlog napredovanja i slično).
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz pobijanog rješenja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zlouporaba prava na pristup informacijama. Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
Kako iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj učestalo požurivao rješavanje njegova zahtjeva od 31. kolovoza 2016. godine za koji smatra da nije dobio odgovor, a iz spisa predmeta ne proizlazi da bi žalitelj učestalo postavljao zahtjeve za pristup informacijama, štoviše niti jedan zahtjev za pristup informacijama se ne nalazi u spisu predmeta, u žalbenom postupku nije utvrđeno da bi došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama. Naime, traženja žalitelja upućivana Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, koja se nalaze u spisu predmeta, a u kojima primjerice žalitelj upućuje primjedbu na postupak liječnice i traži pomoć, nisu zahtjevi za pristup informacijama.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež je u ponovnom postupku dužna obavijestiti žalitelja koji dio njegova zahtjeva nije zahtjev za pristup informacijama i uputiti ga na način ostvarivanja njegova traženja. Vezano za dio zahtjeva u kojem žalitelj traži točne i podrobne informacije o specifičnoj edukaciji djelatnice Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, navedeno tijelo javne vlasti u obvezi je utvrditi da li posjeduje izrađene informacije na koje se zahtjev odnosi, a nakon toga utvrditi da li postoje ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež utvrdi da postoje zakonska ograničenja za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji (primjerice ako je na dokumentaciji koja sadrži tražene informacije potrebno zaštititi određene osobne podatke njihovim zacrnjivanjem/prekrivanjem kao što su OIB, JMBG, datum rođenja, adresa stanovanja i slično). Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijelu javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostale dijelove informacije učini dostupnima. Ako se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da nema zakonskih razloga za ograničenje, u obvezi je informacije učiniti dostupnima. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon primitka ovog rješenja, tijelo javne vlasti obvezno je u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.