KLASA: UP/II-008-07/14-01/157
URBROJ: 401-01/05-18-10
Zagreb, 19. srpnja 2018.
Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Udruge Krizni Eko Stožer Marišćina, Viškovo, ........., Marčelji , izjavljene protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/14-34/1, URBROJ: 563-01/69-13-6 od 31. siječnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/14-34/1, URBROJ: 563-01/69-13-6 od 31. siječnja 2014. godine.
2. Odobrava se Udruzi Krizni Eko Stožer Marišćina pravo na pristup informacijama zatražene zahtjevom za pristup informacijama i to “preslici tehničke specifikacije, fotografijama i opisu radnih procesa za postrojenje MBO koje bi se na budućem ŽCGO Marišćina trebalo instalirati do kraja 2014. Godine“.
3. Nalaže se Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da u postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond), odbijen je zahtjev za pristup informacijama Udruge Krizni Eko Stožer Marišćina(u daljnjem tekstu: žalitelj), i to tehničkoj specifikaciji, fotografijama i opisima radnih procesa za postrojenje MBO koje bi se na budućem ŽCGO Marišćina trebalo instalirati do kraja 2014. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da bi objavljivanje zatražene informacije povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako ulaže žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako predstavlja zainteresiranu javnost koja je izravno ugrožena budućim ŽCGO Marišćina, stoga smatra kako ima pravo na uvid u tehničku specifikaciju, fotografije i opise radnih procesa za postrojenje MBO koje bi se na budućem ŽCGO Marišćina trebalo instalirati do kraja 2014. godine. Žalitelj smatra kako pobijanim rješenjem tijelo javne vlasti pokušava kupiti vrijeme, zataškati informaciju i oštetiti lokalno stanovništvo koje će trpiti posljedice lošeg projekta, a sve manipulirajući Zakonom o pravu na pristup informacijama. Žalitelj od Povjerenika za informiranje traži da uvaži njegovu žalbu i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. prosinca 2013. godine zatražio tehničku specifikaciju, fotografije i opise radnih procesa za postrojenje MBO koje bi se na budućem ŽCGO Marišćina trebalo instalirati do kraja 2014. godine.
U obrazloženju pobijanog rješenja Fond navodi kako uvidom u Ugovor o radovima za projekt izgradnje ŽCGO Marišćina sklopljenog između Fonda (kao Naručitelja) i konzorcija Helector-GP Krk d.d. (kao Izvođača), utvrđeno je kako je sukladno ugovornim odredbama Izvođač odgovoran za projektiranje i izvođenje radova. Fond nadalje navodi kako podaci koje je žalitelj zatražio u naravi čine Tehničko-tehnološki projekt, odnosno sastavni su dio Glavnog projekta i kao takav je dio projektne dokumentacije Izvođača. Nadalje, sukladno odredbama cit. Ugovora Izvođač zadržava autorsko pravo i druga prava intelektualnog vlasništva na projektnoj dokumentaciji koju je izradio ili dao izraditi, iz kojeg razloga Naručitelj ne može bez suglasnosti Izvođača koristiti, umnožavati ili dostavljati trećim osobama projektnu dokumentaciju Izvođača s drugom svrhom osim one koja je dozvoljena Ugovorom. Fond navodi kako imajući na umu navedeno, Naručitelj je pisanim putem zatražio od Izvođača suglasnost za davanjem predmetnih informacija žalitelju, i to u dva navrata, nakon čega je i zaprimio očitovanje Izvođača, u kojem se navodi kako ne može dozvoliti uvid u dokumentaciju trećim osobama koje nisu neizravno uključene u provedbu Projekta tijekom trajanja Ugovora, već to može učiniti nakon implementacije Projekta, i to u prostorijama Naručitelja i bez mogućnosti kopiranja dokumentacije. Fond je zaključno utvrdio kako bi dostava zatraženih podataka mogla povrijediti pravo intelektualnog vlasništva, a posebice imajući u vidu kako autor odnosno vlasnik istog nije dao svoj izričiti pisani pristanak.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Fond pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Potrebno je upozoriti na odredbu članka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Ugovor o radovima za projekt izgradnje ŽCGO Marišćina, vrijedan 30 milijuna eura, financiran je kroz pretpristupni fond IPA sa 13,5 milijuna eura, dok su preostali iznos zajednički osigurati Fond, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i županijska komunalna tvrtka Ekoplus d.o.o.
Drugim riječima, veći iznos Ugovora financiran je javnim sredstvima, što znači kako žalitelj ima pravo dobiti na uvid zatraženu informaciju, koja predstavlja dio Ugovora kojim su određeni uvjeti i način raspolaganja javnim sredstvima, stoga bi informacija trebala biti automatski dostupna javnosti s obzirom da ne predstavlja klasificirani podatak.
Nadalje, člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14.), koji je bio na snazi u vrijeme rješavanja zahtjeva za pristup informacijama propisano je kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Iz navedenog je razvidno kako zatraženoj informaciji manjkaju određeni elementi, poput kreativnosti, duhovnosti sadržaja, originalnosti i individualnosti da bi ga mogli smatrati autorskim djelom.
Osim toga, na internetskoj stranci Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, pod rubrikom Najčešća pitanja, koja su dostupna na poveznici http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/najcesca-pitanja/, se navodi: „Projektna dokumentacija može se odnositi na područje građevinarstva, elektrotehnike, strojarstva itd. Projektne dokumentacije tehničkih područja nisu zaštićene autorskim pravom. Međutim, ako se radi o projektnoj dokumentaciji iz područja arhitekture, dizajna, tada je idejni projekt, a to znači pisani i crtani dio, zaštićen autorskim pravom. Izvedbeni projekt kao dio projektne dokumentacije sadrži najvećim dijelom tehničke podatke (prikaz po elementima za građevinsku dozvolu, statičke izračune, projekt instalacija itd.) nije u načelu zaštićen autorskim pravom“.
Također treba imati na umu kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni određenim načelima transparentnosti, odnosno podložni su preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga, ukoliko ne želi biti podvrgnut javnom interesu, Izvođač ne bi trebao sklapati ugovor s tijelom javne vlasti.
U odnosu na navod iz pobijanog rješenja kako se uvid u dokumentaciju može dozvoliti nakon implementacije Projekta, i to u prostorijama Naručitelja i bez mogućnosti kopiranja dokumentacije potrebno je naglasiti kako je člankom 17. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako korisnik može u zahtjevu za pristup informaciji naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev. Iz navedenog proizlazi da ukoliko na informaciji ne postoji zakonsko ograničenje, tijelo javne vlasti se mora držati prethodno citirane zakonske odredbe i ne može žalitelju uvjetovati pristup informaciji na način da može izvršiti uvid u dokumente bez mogućnosti izrade preslike. Naime, pravo na uvid vezan je uz pravo na preslik, te u slučaju da ne postoje razlozi za uskratu prilikom uvida u zatraženu informaciju, tada se može odmah napraviti i preslik informacije,članak 17. stavak 1. točka 2. podtočka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom da je žalitelj u zahtjevu naznačio da želi da mu se informacija dostavi, tijelo javne vlasti ne može od njega tražiti da izvrši uvid u službenim prostorijama tijela.
Potrebno je napomenuti kako je u uputi o pravnom lijeku pobijanog rješenja pogrešno navedeno kako se na žalbu plaća upravna pristojba u iznosu od 50 kuna. Naime, člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe. Sukladno navedenom, tijelo javne vlasti ima obvezi žalitelju vratiti uplaćeni iznos upravne pristojbe od 50 kuna.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.