KLASA: UP/II-008-07/17-01/829
URBROJ: 401-01/05-18-8
Zagreb, 19. 7. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 22. stavka 8. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima („Narodne novine“, broj 105/97., 64/00, 65/09, 125/11 – Kazneni zakon, 46/17) te članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Križevaca, ........., zastupanog po punomoćniku, odvjetniku ......... iz Opatije, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog državnog arhiva, KLASA: UP/I-612-06/17-10/02, URBROJ: 565-08/6-17-1 od 5. 9. 2017. godine, u predmetu prijevremenog korištenja javnog arhivskog gradiva, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog državnog arhiva, KLASA: UP/I-612-06/17-10/02, URBROJ: 565-08/6-17-1 od 5. 9. 2017. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatskog državnog arhiva odbijen je zahtjev ........., zastupanog po punomoćniku, odvjetniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za prijevremenim korištenjem javnog arhivskog gradiva iz arhivskog fonda HR-HDA-1741. Ured predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana u dijelu koji se odnosi na Zapisnik (transkript) sastanka održanog 12. ožujka 1999. – Zapisnik razgovora predsjednika dr. Franje Tuđmana sa čelnicima Zagrebačke županije u kojem se raspravljalo o PIK-u Vrbovec, oznaka DRŽAVNA TAJNA-STROGO POVJERLJIVO.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka, kao i uslijed pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u nastavku navodi kako se njegov zahtjev odnosi na dobivanje dokumenata u svezi pretvorbe trg. društva kako bi se utvrdilo je li u postupanju kod pretvorbe došlo do određenih nezakonitosti, odnosno povreda zakonskih i ustavnih, kako prava, tako i načela na kojima počiva gospodarstvo i zakonodavstvo. Žalitelj smatra kako se niti jedan dokument vezan za predmetnu pretvorbu ne može podvesti pod odredbu članaka 4., 5. i 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12). Žalitelj smatra kako prijevremeni uvid može ostvariti temeljem članka 22. stavka 5. Zakona o arhivskom gradivu i arhivu, budući da mu predmetni dokument služi radi zaštite pravnog interesa i postupka pred sudovima u zaštiti kako njegovih vlasničkih prava u trg. društvu PIK Vrbovec, tako i prava malih dioničara. Žalitelj smatra da je traženi dokument potrebno deklasificirati, stoga predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 10. srpnja 2017. godine od Hrvatskog državnog arhiva zatražio dobivanje Zapisnika sjednice VONS-a od 12. ožujka 1999. godine, kako bi mali dioničari PIK-a Vrbovec u tom vremenu stekli mogućnost povrata svojih dionica koje su na nezakonit način izgubili.
Hrvatski državni arhiv u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navodi da s obzirom da korištenje gradiva koje je označeno nekim stupnjem tajnosti odobrava ravnatelj arhiva sukladno članku 22. stavku 2. i 3. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, te s obzirom da je u ovom slučaju riječ o prijevremenom korištenju arhivskog gradiva označenog stupnjem tajnosti, Hrvatski državni arhiv je dana 17. srpnja 2017. godine, dopisom, KLASA: 612-06/17-17/215, URBROJ: 565-08/6-17-4, zatražio od stvaratelja gradiva – Ureda predsjednice Republike Hrvatske deklasifikaciju gradiva iz izreke pobijanog rješenja. Ured predsjednice Republike Hrvatske donio je dana 17. kolovoza 2017. godine Odluku o zadržavanju stupnja tajnosti za javno arhivsko gradivo navedeno u izreci pobijanog rješenja, KLASA: 036-05/17-01/04, URBROJ: 71-06-01/1-17-2, nakon što je zatraženo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je dopisom, KLASA: 612-06/17-02/01, URBROJ: 50439-00-01/2-17-06 od 11. kolovoza 2017. godine, izvijestio kako je obavio neposredan uvid u predmetnu dokumentaciju iz izreke pobijanog rješenja te utvrdio da se ne radi o sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti, kako tražitelj u svojem zahtjevu kategorizira dokument, već o zapisniku (transkriptu) sastanka predsjednika dr. Franje Tuđmana sa čelnicima Zagrebačke županije održanog 12. ožujka 1999., oznaka „DRŽAVNA TAJNA-STROGO POVJERLJIVO.“ Sukladno članku 32. Zakona o tajnosti podataka koji je uredio prevođenje ranije utvrđenog nazivlja stupnjeva tajnosti podataka, propisano je da se stupanj tajnosti koji je utvrđen prije stupanja na snagu navedenog Zakona kao „DRŽAVNA TAJNA“ prevodi, sukladno odredbama navedenog Zakona, kao stupanj tajnosti „VRLO TAJNO.“ Temeljem odredbe članka 6. Zakona o tajnosti podataka stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju se podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu vrijednostima utvrđenim iz navedenog zakonskog članka. Ured vijeća za nacionalnu sigurnost također navodi da sadržaj zatraženog dokumenta sadrži podatke o pravnim i upravljačkim odlukama povezanim s postupkom privatizacije PIK-a Vrbovec, tako da ne raspolažu dovoljnom ekspertizom koja bi omogućila davanje mišljenja u pogledu procjene o mogućnostima nastupanja potencijalne štete javnom objavom traženog dokumenta. Slijedom navedenog, zbog neprocjenjivosti mogućnosti nastupanja potencijalne štete vrijednostima utvrđenim odredbom članka 6. Zakona o tajnosti podataka, a budući je zatraženo arhivsko gradivo dio postupaka drugih nadležnih državnih tijela te bi prijevremeno korištenje arhivskog gradiva označenog stupnjem tajnosti onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, Ured predsjednice Republike Hrvatske zadržao je stupanj tajnosti zatraženog gradiva.
U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno kako je člankom 22. stavkom 2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima određeno da ako se zahtijeva prijevremeno korištenje javnoga arhivskoga gradiva koje je označeno nekim od stupnjeva tajnosti, ravnatelj arhiva odobrit će njegovo korištenje ako stvaratelj gradiva deklasificira to gradivo u postupku propisanom posebnim propisom kojim se uređuje tajnost podataka, dok je stavkom 3. navedenog zakonskog članka propisano da će se u slučaju iz stavka 2. ovoga članka smatrati da je javno arhivsko gradivo deklasificirano ako stvaratelj gradiva ne dostavi nadležnom državnom arhivu svoju odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za korištenje gradiva.
Slijedom navedenih zakonskih odredbi, utvrđeno je kako je ravnatelj arhiva, nakon podnesenog zahtjeva za prijevremenim korištenjem javnog arhivskog gradiva, zatražio od stvaratelja gradiva – Ureda predsjednice Republike Hrvatske da donese odluku o deklasifikaciji predmetnog gradiva.
S obzirom da je pitanje klasificiranja/deklasificiranja podataka uređeno odredbama Zakona o tajnosti podataka, ukazuje se kako je člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Ured predsjednice Republike Hrvatske je stoga u skladu sa navedenim odredbama prije donošenja odluke o mogućoj deklasifikaciji zatraženih informacija zatražio mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je, kao što je ranije u tekstu navedeno, utvrdio da ne raspolaže dovoljnom ekspertizom koja bi omogućila davanje mišljenja u pogledu procjene o mogućnostima nastupanja potencijalne štete javnom objavom traženog dokumenta.
Budući da je mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost neobvezujuće, vlasnik informacije mora donijeti konačnu odluku o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, stoga je Ured predsjednice Republike Hrvatske odlučio zadržati stupanj tajnosti zatraženih podataka.
Člankom 22. stavkom 7. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima propisano je da u slučaju odbijanja zahtjeva za prijevremeno korištenje javnoga arhivskoga gradiva, ravnatelj arhiva će u roku od 60 dana od podnošenja zahtjeva donijeti rješenje, dok je stavkom 8. propisano kako se protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za prijevremeno korištenje javnoga arhivskoga gradiva može se podnijeti žalba povjereniku za informiranje.
Budući da je Hrvatski državni arhiv odbio žaliteljev zahtjev za prijevremenim korištenjem javnog arhivskog gradiva u dijelu navedenom u izreci pobijanog rješenja, žalitelj je Povjerenici za informiranje izjavio žalbu sukladno članku 22. stavku 8. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.
Za potrebe žalbenog postupka dana 8. 3. 2018. godine u prostorijama Hrvatskog državnog arhiva izvršen je uvid u informacije koje su predmet ovog postupka, te je utvrđeno da su iste klasificirane stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO,“ što se, kao što je to ranije u tekstu navedeno, prevodi sukladno članku 32. Zakona o tajnosti podataka u stupanj tajnosti „VRLO TAJNO.“
Člankom 6. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.
Budući da isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, te raspolaže razlozima zašto bi određeni podaci trebali biti klasificirani stupnjem tajnosti, te samim time nedostupni od pristupa javnosti, u žalbenom je postupku je utvrđeno kako Ured predsjednice Republike Hrvatske nije postupio sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka, te nije ocijenio razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u članku 6. navedenog Zakona.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako Ured predsjednice Republike Hrvatske ne samo da nije analizirao moguće uzroke nastanka štete, njezin opseg i posljedice, već nije identificirao niti u području kojih vrijednosti propisanim člankom 6. Zakona o tajnosti podataka bi nastala nepopravljiva šteta (temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske).
Analizom medija je utvrđeno kako je privatizacija PIK Vrbovca privukla veliko zanimanje javnosti, stoga postoji poseban javni interes za zatraženom informacijom u konkretnom slučaju.
U tom smislu povrede postupka tijela javne vlasti dobivaju dodatno na težini i u potpunosti zanemaruju ustavno pravo građana na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti i upravnopostupovna načela zakonitosti, razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te načela utvrđivanja materijalne istine.
Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) kao jedno od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku trebalo utvrditi činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako postoje razlozi da zatražena informacija sadrži stupanj tajnosti „VRLO TAJNO“ te iste navesti u obrazloženju rješenja.
U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.
Ako vlasnik informacije ne može dati obrazloženje zašto bi zatražena informacija trebala zadržati stupanj tajnosti kada korisnik prava na pristup informacijama želi konzumirati svoje ustavno pravo, postavlja se pitanje tko će onda donijeti tu odluku.
Ured predsjednice Republike Hrvatske također nije jasno obrazložio konstataciju da je zatraženo arhivsko gradivo dio postupaka drugih nadležnih državnih tijela te bi prijevremeno korištenje arhivskog gradiva označenog stupnjem tajnosti onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka. Osim toga, vlasnik klasificirane informacije je sukladno članku 16. Zakona o tajnosti podataka dužan isključivo ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka.
S obzirom da žalitelj u zahtjevu navodi kako je razlog podnošenja zahtjeva da mali dioničari PIK-a Vrbovec steknu mogućnost povrata svojih dionica koje su na nezakonit način izgubili, zaključno se napominje kako mali dioničari mogu zatražiti u eventualnom sudskom postupku da sud izvrši uvid u klasificirane informacije.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Budući da je člankom 22. stavkom 2. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima određeno - da ako se zahtijeva prijevremeno korištenje javnoga arhivskoga gradiva koje je označeno nekim od stupnjeva tajnosti, ravnatelj arhiva odobrit će njegovo korištenje ako stvaratelj gradiva deklasificira to gradivo u postupku propisanom posebnim propisom kojim se uređuje tajnost podataka - očigledno je kako odluka Hrvatskog državnog arhiva, kao formalno prvostupanjskog tijela, isključivo ovisi o odluci stvaratelja gradiva, odnosno vlasnika informacije, u ovom slučaju Ureda predsjednice Republike Hrvatske.
U tom se slučaju napominje kako se Ured predsjednice Republike Hrvatske mora pridržavati odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka te zadržati postojeći stupanj tajnosti zatražene informacije isključivo kada pruži valjane i obrazložene razloge zbog kojih bi trebalo dati prednost zaštiti vrijednosti iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, nad pravom na pristup informacijama. Ured predsjednice Republike Hrvatske bi trebao obrazložiti koje su to točno vrijednosti koje bi bile povrijeđene omogućavanjem pristupa traženoj informaciji. U suprotnom bi vlasnik informacije trebao deklasificirati zatraženu informaciju.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.