KLASA: UP/II-008-07/18-01/435
URBROJ: 401-01/10-18-3
Zagreb, 04. srpnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-008-02/18-01/9, URBROJ: 530-01-18-1 od 26. travnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-008-02/18-01/9, URBROJ: 530-01-18-1 od 26. travnja 2018. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup Završnom izvješću: Hrvatska, Restrukturiranje mreže autocesta iz siječnja 2017. godine izrađene od strane konzultantske kuće Atkins na način da se na stranici 1. prekriju imena i prezimena osoba koje su sudjelovale u provjeri, pregledu i odobrenju studije, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio studiju koju je izradila konzultantska kuća Atkins za potrebe analize restrukturiranja cestovne mreže u Hrvatskoj, temeljem članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da isto nije vlasnik informacije, da je istu dobilo u svrhu podloge daljnjim fazama restrukturiranja cestovnog prometa, da izrada informacije nije plaćena javnim novcem, odnosno da se ista ne ne može bez izričitog dopuštenja društva Atkins koristiti u druge svrhe.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, te zbog nepravilno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Ističe da se obrazloženje prvostupanjskog tijela sastoji od pet izjava, bez pozivanja na konkretne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da se na navedeni način onemogućava korisnika u izjavljivanju žalbe. Navodi da nije jasno kako svrha korištenja studije može biti razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da isto nije vlasnik informacije, ističe da je navedeno bespredmetno s obzirom na definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Vezano za navode prvostupanjskog tijela o povjerljivosti studije, ističe da Zakon o pravu na pristup informacijama ne poznaje pojam „povjerljivih podataka“, te da nije pronašao akt prvostupanjskog tijela kojim bi bila regulirana poslovna tajna. Dalje navodi da eventualna odredba o tome da se predmetna studija ne smije upotrebljavati u druge svrhe ne može utjecati na prvostupanjsko tijelo u ovom postupku. Smatra da nikakva ugovorna odredba ne može derogirati ili drugačije urediti doseg prava na pristup informacijama niti umanjivati ustavna i zakonska prava građana. Osporava pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Zaključno navodi da je neupitan interes javnosti da bude upoznata sa studijom temeljem koje se donose velike, važne i strateške odluke za Republiku Hrvatsku. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 28. ožujka 2018. godine zahtjevom za pristup informacijama tražio studiju (ili studije ukoliko ih postoji više), koju je izradila konzultantska kuća Atkins za potrebe analize restrukturiranja cestovne mreže u Hrvatskoj.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet, odnosno Završno izvješće: Restrukturiranje mreže autocesta iz siječnja 2017. godine (338 stranica).
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju onemogućava pristup traženoj informaciji temeljem odredbi članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u pobijanom rješenju se ne navode konkretni razlozi za pojedino zakonsko ograničenje.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama.
Osnovano žalitelj navodi da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, s obzirom da isto ne sadrži valjano obrazloženje za niti jedno zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na navedeno, potrebno je utvrditi može li se, i u kojem opsegu, na traženu informaciju primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uzimajući u obzir navode obrazloženja, utvrđeno je da se prvostupanjsko tijelo niti jednim svojim navodom ne poziva na činjenicu da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji onemogućilo učinkovito vođenje određenog pravno uređenog postupka (članak 15. stavak. 3. točka 1. Zakona), odnosno da bi isto onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor (članak 15. stavak 3. točka 2. Zakona). S obzirom na navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da se zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
Osim toga, ni zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama nije moguće primijeniti u ovom slučaju, s obzirom da tražena informacija predstavlja izrađenu informaciju (stavak 1. navedenog članka), a u konkretnom slučaju se ne radi o informaciji nastaloj u postupku pri donošenju propisa i drugih akata, odnosno o razmjeni mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti (stavak 2. navedenog članka).
Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. utvrđeno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Tt-17/43910-2 od 01. prosinca 2017. godine upisano pripajanje navedenog društva trgovačkom društvu Hrvastke autoceste d.o.o., te je trgovačko društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. brisano iz sudskog registra dana 22. siječnja 2018. godine.
U odnosu na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da tražena informacija predstavlja poslovnu ili profesionalnu tajnu, ističe se sljedeće.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Po logici stvari, predmetna studija ne predstavlja proizvodnu tajnu, ni rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, a nije niti jasno za čije bi gospodarske interese mogla nastupiti šteta omogućavanjem pristupa navedenoj informaciji.
Točno je da se na predmetnoj studiji nalazi oznaka da „sadrži povjerljive informacije“, međutim pravilno žalitelj ukazuje da prvostupanjsko rješenje ne sadrži nikakvo obrazloženje vezano za poslovnu tajnu, odnosno da se prvostupanjsko tijelo ne poziva niti na jedan opći akt o poslovnoj tajni.
Nadalje, činjenica da se u predmetnoj studiji navodi da se ista bez izričitog pisanog dopuštenja društva Atkins ne smije upotrebljavati u druge svrhe, osim u svrhu projekta, odnosno da je svaka odgovornost koja proizlazi iz uporabe izvješća od strane treće osobe, koja nije u potpunosti povezana sa s prethodnom svrhom odgovornost te osobe, te da Atkins ne preuzima nikakvu odgovornost ili obvezu povezanu s bilo kakvim potraživanjima, troškovima, odštetom ili gubicima, ne može utjecati na ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama. Naime, navedena odredba ima isključivo značaj odricanja od odgovornosti u ugovornom odnosu između Europske banke za obnovu i razvoj i konzultantske kuće Atkins, te ni na koji način ne može utjecati na prvostupanjsko tijelo pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari.
Dakle, pravilno žalitelj u žalbi navodi da ugovorna odredba između trećih osoba, a vezano za informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti, ne može derogirati doseg prava na pristup informacijama. Upravo suprotno, svi sudionici određenog pravnog odnosa, koji se na određeni način tiču tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj, bilo da je tijelo javne vlasti ugovorna strana ili na neki drugi način sudjeluje u istom, pri sklapanju istog moraju biti svjesni da ulaze u javnu domenu u kojoj prevladava javni interes i preteže načelo transparentnosti te da se skrivanjem određenih informacija otvara prostor dvojbi i sumnji u pravilnost trošenja javnih sredstava i dobro upravljanje. Prihvaćanje suprotnog stajališta značilo bi derogiranje prava na pristup informacijama, posebno imajući u vidu odredbu članka 16. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom, a ne i ugovorom.
Što se tiče profesionalne tajne (članak 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama), sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, te druge službene osobe u obavljanju svog poziva, pa se niti navedeno zakonsko ograničenje ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
Osim toga, nije jasno kako bi se u konkretnom slučaju moglo primijeniti zakonsko ograničenje porezne tajne iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 2. točaka 5., 6. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela da isto nije vlasnik informacije, ukazuje se na činjenicu da je sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pitanje vlasništva informacije jedino relevantno kod klasificiranih informacija, a što je razvidno iz članka 5. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je vlasnik informacije tijelo javne vlasti u okviru čijeg djelokruga je nastala informacija nastala klasificirana stupnjem tajnosti, odnosno tijelo druge države ili međunarodna organizacija u okviru čijeg djelokruga je nastala međunarodna organizacija.
Člankom 2. podstavkom 2. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07, 86/12) propisano je da je klasificirani podatak onaj koji je nadležno tijelo u propisanom postupku takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak koji je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje.
Uzimajući u obzir sve navedeno, očito je da predmetna informacija ne predstavlja klasificirani podatak, pa ni pitanje vlasništva informacije ne može biti odlučno za donošenje odluke, s obzirom na definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kao podatka koje tijelo javne vlasti posjeduje, na što osnovano žalitelj ukazuje u svojoj žalbi.
Slijedom navedenog, a s obzirom na nepostajanje zakonskih ograničenja iz članka 15. stavka Zakona o pravu na pristup informacijama (osim ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona, što će biti niže obrazloženo u ovoj žalbi, Povjerenica za informiranje ističe da za traženu informaciju prevladava javni interes iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 3. Zakona o cestama („Narodne novine“, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.
Člankom 86. Zakona o cestama propisano je da je izvor financiranja javnih cesta, između ostalog i cestarina za uporabu autoceste.
Člankom 17. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 94/13, 18/16, 89/17) propisano je da državni ured predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje odluke o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Sukladno odredbi navedenog članka, Vlada Republike Hrvatske je objavila Odluku o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (“Narodne novine”, 120/13, 74/15, 44/16 i 2/18), a na kojem popisu su i trgovačka društva Hrvatske autoceste d.o.o. i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.
Posebno se ističe da se u uvodu Kodeksa korporativnog upravljanja trgovačkim društvima u kojima Republika Hrvatska ima dionice ili udjele (“Narodne novine”, 112/10) kao temeljna načela navode se zakonitost, transparentnost i javnost poslovanja, segregacija – jasno razrađene procedure za rad nadzornih odbora, uprave i drugih tijela i struktura koje donose važne odluke, sprečavanje sukoba interesa, učinkoviti unutarnji nadzor, jačanje osobne odgovornosti i društveno odgovorno poslovanje. Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da omogućavanje pristupa predmetna Studiji, koja u bitnom sadrži analizu poslovanja trgovačkih društava uz primjere međunarodne prakse, te mjere za poboljšanje učinkovitosti, može doprinijeti ostvarenju gore navedenih načela.
Uvidom u Plan poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. za 2018. godinu , koji je dostupan na linku http://hac.hr/sites/default/files/2018-03/PLAN%20POSLOVANJA%20HAC-a%20za%202018.%20god_.pdf utvrđeno je da je poslovno i financijsko restrukturiranje HAC-a kao dio projekta „Modernizacija i restrukturiranje sektora cestovne infrastrukture“ pokrenula Republika Hrvatska u suradnji sa Svjetskom bankom, a provedba kojeg je u nadležnosti Hrvatskih autocesta i drugih društava u cestovnom sektoru. Također se navodi da je studiju financirala Europska banka za obnovu i razvoj, a istu je izradio međunarodni konzultant WS Atkins International Limited, kao podlogu za pokretanje sveobuhvatnog procesa poslovnog i financijskog restrukturiranja u sektoru cesta, a koji proces ima za cilj osigurati financijsku održivost navedenog sektora i ostvariti poboljšanje u upravljanju trgovačkim društvima.
Da postoji javni interes za informaciju koja je predmet postupka, razvidno je i iz sljedećih poveznica:
https://www.vecernji.hr/vijesti/autoceste-pod-jednom-dvije-ili-i-dalje-tri-tvrtke-1124981
http://www.poslovni.hr/hrvatska/otpustite-1500-ljudi-i-dignite-cestarine-ljeti-316568
Osim toga, iz poveznice https://www.vecernji.hr/vijesti/vikendom-i-ljeti-poskupite-cestarine-broj-radnikap-repolovite-1106476 - www.vecernji.hr, vidljivo je da je bitan sadržaj predmetne studije javno objavljen.
Također se ističe da je predmetnu studiju za Europsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) izradila britanska konzultantska kuća Atkins, a izrada iste dio je ugovora o kreditu vrijednom 250 milijuna eura koji je HAC dobio od EBRD-a. Dalje se ističu konkretne mjere koje se tiču broja zaposlenih, te promjene u održavanju i naplati cestarine.
Uvidom u link https://www.tportal.hr/biznis/clanak/britanci-ostro-hrvati-dajte-1500-otkaza-u-cestarskim-firmama-20160816 utvrđeno je da se u predmetnom članku navodi da je konzultantska kuća Atkins za 500.000 eura napravila studiju za Europsku banku za obnovu i razvoj, koja će na osnovi studije osigurati kredit od 50 milijuna eura za restrukturiranje hrvatskih cestarskih tvrtki.
Nadalje, u Strategiji prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017. – 2030.), koja je javno dostupna na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, http://www.mppi.hr/ proizlazi da su specifični ciljevi cestovnog prometa, između ostalog, poboljšanje sigurnosti cestovnog prometnog sustava te međusobno usklađenje naplata cestarine.
Vezano za navode prvostupanjskog tijela da predmetna studija nije isplaćena javnim novcem, ističe se kako slijedi.
Uvidom u poveznicu http://www.mppi.hr/default.aspx?id=27157 utvrđeno je da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o davanju suglasnosti za sklapanje Ugovora o zajmu između društva Hrvatske autoceste d.o.o. i Europske banke za obnovu i razvoj za financiranje za financiranje Projekta restrukturiranja HAC-a.
Osim toga, na internetskoj stranici Vlade RH, https://vlada.gov.hr/ objavljen je nacrt Odluke o davanju suglasnosti za sklapanje Ugovora o zajmu između društva Hrvatske autoceste d.o.o. i Europske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 250.000.000,00 EUR s kamatnom stopom – 6 mjesečni EURIBOR + 1% marža s mogućnošću fiksiranja kamata. U točki 2. predmetne Odluke navode se uvjeti zaduživanja, te je jasno navedeno da je Republika Hrvatska jamac za navedeni kredit.
Iz točke 3. navedene Odluke proizlazi da će se dio zajma u iznosu od 200.000.000,00 EUR iskoristiti za financiranje Projekta restrukturiranja HAC-a i to za refinanciranje, odnosno zatvaranje dospjelih glavnica postojećih kredita, dok će preostalih 50.000.000,00 EUR društvo Hrvatske autoceste d.o.o.iskoristiiti za restrukturiranje društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarina d.o.o.
Dakle, uzimajući u obzir navedeno, očito je da je izrada predmetne studije bila uvjet za dio kredita u iznosu od 50.000.000,00 EUR, koji će se koristiti za restrukturiranje gore nacvedenih trgovačkih društava. S obzirom da država jamči za povrat cijelog iznosa kredita, Povjerenica za informiranje smatra da javnost ima pravo bit upoznata s navedenom studijom, koja predstavlja temelj za isplatu dijela kredita u iznosu od 50.000.000,00 EUR, a za koji postoji obveza vraćanja istog uvećanog za navedene kamate.
Naime, iako se u konkretnom slučaju radi o jamstvu Republike Hrvatske, po mišljenju Povjerenice za informiranje i davanja jamstva Republike Hrvatske ima se smatrati raspolaganjem javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, bez obzira je li došlo do obveze plaćanja od strane jamca.
Dakle, u konkretnom slučaju radi se o informaciji koja je preduvjet za restrukturiranje trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske, o predmetnoj informacije se vode javne rasprave i bitan sadržaj iste je već javno objavljen, što je razvidno iz gore navedenih linkova, predmetna informacija se direktno odnosi na upravljanje autocestama kao javnim dobrom u općoj uporabi, te ista utječe i na izvor financiranja javnih cesta, a kroz eventualne izmjene sustava naplate cestarine. Zaključno, temelj financiranja Studije, kao i cijelog postupka restrukturiranja je gore spomenuta odluka Vlade Republike Hrvatske, pa Povjerenica za informiranje smatra da javnost ima pravo biti upoznata s predmetnom Studijom, posebno imajući u vidu kreditnu obvezu Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno eventualno Republike Hrvatska kao jamca u iznosu od 50.000.000,00 EUR.
Osim toga, ističe se da iz samog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo predmetno izvješće dobilo u svrhu podloge daljnjim fazama restrukturiranja cestovnog sektora.
U odnosu na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Uvidom u stranicu 1. predmetne Studije utvrđeno je da se u isto navode imena i prezimena osoba koje su sudjelovale u provjeri, pregledu i odobrenju Studije.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na podatke koji su navedeni u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona, jer bi isto predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, posebno stoga što se ne radi o službenicima tijela javne vlasti već osobama koje su angažirane od strane konzultantske kuće Atkins, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.