KLASA: UP/II-008-07/18-01/207
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 03. srpnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva CAME ADRIATIC d.o.o., zastupanog po odvjetniku ......... iz Rijeke, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva OPATIJA 21 d.o.o. od 12. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva OPATIJA 21 d.o.o. od 12. veljače 2018. godine.
2. Odobrava se trgovačkom društvu CAME ADRIATIC d.o.o. pravo na pristup preslici Studije financijskih elemenata naplate parkiranja na javnim uličnim površinama u Gradu Opatiji iz prosinca 2017. godine, izrađene od strane Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta prometnih znanosti.
3. Nalaže se trgovačkom društvu OPATIJA 21 d.o.o. da postupi sukladno točki 2 izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva CAME ADRIATIC d.o.o. od 30. siječnja 2018. godine, zastupanog po odvjetniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio Studiju o uličnom parkiranju, izrađenu po Prometnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, odnosno da bi objava navedene informacije dovela u pitanje sigurnost poslovanja prvostupanjskog tijela u narednim godinama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti kao nezakonito i nepravilno te izlaže navode prvostupanjskog rješenja. Osporava navode prvostupanjskog rješenja da bi tražena informacija predstavljala bitne smjernice za poslovanje prvostupanjskog tijela. Navodi da je nejasno na koji bi to način mogla biti dovedena u pitanje sigurnost poslovanja prvostupanjskog tijela ako bi se tražena studija učinila dostupnom. Smatra da tražena informacija ne može predstavljati poslovnu tajnu, s obzirom da se prvostupanjsko tijelo u medijskim nastupima poziva na istu. Dalje ističe da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije pravilno provelo test razmjernosti i javnog interesa, odnosno da nije stvarno analiziralo razloge za i protiv omogućavanja pristupa informaciji. Smatra da je predmetna studija trebala biti objavljena na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela zatražio Studiju o uličnom parkiranju, izrađenu po Prometnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informaciju koja je predmet postupka, odnosno Studiju financijskih elemenata naplate parkiranja na javnim uličnim površinama u Gradu Opatiji iz prosinca 2017. godine, izrađenu od strane Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta prometnih znanosti.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenjau bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi pristup traženoj informaciji, koja predstavlja bitne smjernice poslovanja prvostupanjskog tijela, više naštetilo prvostupanjskom tijelu nego bi to bilo koristi za javni interes.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96)propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Uvidom u Pravilnik o poslovnoj tajni prvostupanjskog tijela, utvrđeno je da sukladno članku 2. Pravilnika poslovnu tajnu čine svi podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, na zakonu utemeljenom propisu ili navedenim Pravilnikom.
Sukladno članku 3. Pravilnika o poslovnoj tajni na dokumentima koji sadrže poslovnu tajnu te na svim njihovim prilozima, na vidljivom se mjestu, u pravilu u desnom gornjem kutu, navodi oznaka „poslovna tajna“, uz odgovarajući stupanj tajnosti.
Prema članku 5. Pravilnika o poslovnoj tajni direktor Društva utvrđuje koji se podaci u posjedu Društva smatraju poslovnom tajnom, sukladno zakonu, na zakonu utemeljenom propisu i ovo Pravilniku, te pritom određuje jedan od stupnjeva tajnosti propisan zakonom.
Uvidom u Studiju financijskih elemenata naplate parkiranja na javnim uličnim parkirnim površinama utvrđeno je da ista ne sadrži oznaku „poslovna tajna“, odnosno prvostupanjsko tijelo isto nije označilo na način propisan Pravilnikom o poslovnoj tajni.
Osim što nije pravilno označena kao poslovna tajna, predmetna studija ne predstavlja proizvodnu tajnu, niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada u smislu odredbe članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Uvidom u Plan poslovanja Opatije 21 d.o.o. za 2018. godinu, koji je dostupan na linku http://www.opatija21.hr/images/files/Plan-poslovanja-2018-Opatija21.pdfutvrđeno je da se u uvodu istog navodi da je Gradonačelnik Grada Opatije donio odluku se po isteku ugovora o obavljanju poslova organiziranja parkiranja koji je zaključen između Grada Opatije i Liburnija parking d.o.o., trgovačkom društvu Opatija 21 d.o.o. daju na upravljanje sve parkirne površine na području Grada Opatije koje su u sustavu naplate odnosno uređivanje poslova organizacije parkiranja na javnim parkiralištima u Opatiji.
Daljnjim uvidom u predmetni Plan poslovanja utvrđeno je da se na stranici 6. istog navodi detaljan plan računa dobiti i gubitka, odnosno detaljno su opisani planirani prihodi i rashodi.
Slijedom navedenog, nejasno je kako bi objava predmetne Studije mogla utjecati na cjelokupno poslovanje prvostupanjskog tijela u 2018. i narednim godinama, a što i pravilno navodi žalitelj u svojoj žalbi.
Dakle, predmetna Studija ne predstavlja niti drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Upravo suprotno, a uzimajući u obzir činjenicu da iz Plana poslovanja za 2018. godinu proizlazi da se predviđa dobit prije oporezivanja u iznosu od 533.500,00 kn (u odnosu na 112.626,85 kn za prvih 9 mjeseci 2017. godine), moglo bi se zaključiti da objava predmetne studije nije razložno protivna interesima prvostupanjskog tijela u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Osim toga, na poveznici http://www.opatija.hr/files/file/javno-savjetovanje/2018/Prijedlog-Op%C4%87ih-uvjeta-organizacije-parkiranja_-2018.pdf utvrđeno je da je na istom objavljen prijedlog Općih uvjeta organizacije parkiranja na javnom parkiralištu, te za istu odluku bilo otvoreno javno savjetovanje u razdoblju od 01. veljače 2018. godine do 02. ožujka 2018. godine.
Uvidom u poveznicu http://kvarnerski.com/opatija-odrzana-tribina-o-parkingu/ razvidno je da je dana 11. veljače 2018. godine održana javna tribina vezano za kreiranje novih uvjeta organizacije javnih parkirališta na području grada Opatije.
Na poveznici http://www.opatija.hr/hr/vijesti/novosti/izvjesce-s-javnog-savjetovanja-vezano-uz-organizaciju-parkinga,4875.html objavljeno je izvješće s javnog savjetovanja vezano uz organizaciju parkinga, te su detaljno navedene prihvaćene i neprihvaćene primjedbe i prijedlozi građana.
Uzimajući u obzir sve, navedeno, kao i novinske članke koje žalitelj dostavlja u prilogu žalbe, a iz kojih u bitnom proizlazi da se novi sustav parkiranja temelji na Studiji financijskih elemenata naplate parkiranja na javnim uličnim površinama u Gradu Opatiji, očito je da postoji interes javnosti vezano za izmjenu sustava parkiranja u gradu Opatiji, jer iz uvoda predmetne Studije proizlazi da je osnovna svrha iste prikaz pristupa gospodarenju parkirališnih prostora koji će osigurati odgovorno ponašanje korisnika te financijsku samoodrživost cjelokupnog sustava naplate parkiranja.
Nadalje uvidom u poveznicu http://www.opatija21.hr/dokumenti/154-nabava-2017-izmjena1 utvrđeno je da se u Prvim izmjenama i dopunama Plana nabave za 2017. godinu nalazi i nabava Studije uličnog parkiranja, procijenjene vrijednosti nabave od 75.000,00 kn, za koju je predviđen postupak jednostavne javne nabave.
Iz sudskog registra za trgovačko društvo OPATIJA 21 d.o.o. proizlazi daje Grad Opatija jedini osnivač navedenog društva, a kao djelatnosti istog navedeni su poslovi vezani za organiziranje parkiranja.
Kako je osnivač navedenog društva jedinica lokalne samouprave za koje vrijedi načelo transparentnosti u djelovanju, tada se po logici stvari isto odnosi i na prvostupanjsko tijelo koje je osnovano od strane jedinice lokalne samouprave. Osim toga, Povjerenica za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju o javnim sredstvima, posebno imajući u vidu činjenicu da je u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva uplaćen iznos od 45.545.000,00 kn, a što je vidljivo iz izvatka iz sudskog registra za navedeno društvo.
S tim u vezi, može se zaključiti da je predmetna studija financirana javnim sredstvima (iznos od 75.000,00 kn), pa je nedvojbeno da za navedenu informaciju postoji javni interes.
Prihvaćanje suprotnog stajališta značilo bi izbjegavanje primjene odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi jedinica lokalne samouprave osnivanjem trgovačkih društava radi obavljanja djelatnosti iz svog djelokruga mogla primjerice tvrditi da sva trgovačka društva se u većem dijelu financiraju svojim sredstvima, pri tome očito gubeći iz vida činjenicu da im je tu poziciju na tržištu upravo omogućila jedinica lokalne samouprave kao tijelo javne vlasti, i da je djelatnost koju prvostupanjsko tijelo obavlja djelatnost u općem interesu, u konkretnom slučaju upravljanje javnim parkirališnim mjestima.
Iako se prvostupanjsko rješenje kao razlog za onemogućavanje pristupa informaciji poziva na poslovnu tajnu (članak 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama), iz prvostupanjskog rješenja također proizlazi da je žalitelj stranka u postupku javne nabave.
S obzirom da je člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se odrede Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, trebalo je utvrditi je li žalitelju pristup traženoj informaciji omogućen sukladno posebnom propisu.
Uvidom u rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA: UP/II-034-02/17-01/801, URBROJ: 354-01/17-9 od 20. prosinca 2017. godine utvrđeno je da je po žalbi Came Adriatic d.o.o. (koji je žalitelj i u ovom postupku) poništena točka 15.1.2. i 15.2.1 dokumentacije o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, predmet nabave: isporuka parkirnih automata na javnim parkiralištima, broj objave: 2017/S 0F2-0022288 naručitelja Opatija 21 d.o.o.
Iz gore citirane Prve izmjene i dopune plana nabave za 2017. godine proizlazi da je za listopad 2017. godine predviđen otvoren postupak nabavke 37 parkirnih automata i stupova i građevinska priprema za postavljanje uređaja, procijenjene vrijednosti nabave u iznosu od 1.530.000,00 kn.
S obzirom na navedeno, očito je da nabave Studije koja je predmet postupka nije povezana s nabavom parkirnih automata (odnosno radi se o dva odvojena postupka javne nabave), pa je očito da žalitelju navedene informacije ne mogu biti dostupne kao stranci u postupku javne nabave.
Zaključno, Povjerenica za informiranje ističe da tražena informacija predstavlja informaciju od javnog interesa, o istoj se vode javne rasprave, ista utječe na regulaciju javnih parkirališnih mjesta, što je djelatnost u javnom interesu. Osim toga, predmetna Studija je nabavljena kroz postupak javne nabave te je financirana javnim sredstvima, a poslužila je kao temelj za uspostavu novog sustava parkiranja, koje je bilo predmet javnog savjetovanja i tribina, a kako je to gore obrazloženo.
S obzirom da se predmetna informacija ne može podvesti pod zakonsko ograničenje poslovne tajne, niti pod neko drugo ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te kako žalitelju pristup traženoj informaciji nije utvrđen sukladno posebnom propisu, žalitelju se u cijelosti odobrava pristup traženoj informaciji.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.