KLASA: UP/II-008-07/18-01/323

URBROJ: 401-01/10-18-4

Zagreb, 07. lipnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., gradskog vijećnika Grada Solina, Solin, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-008-01/18-01/00013, URBROJ: 533-01-18-0001 od 20. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-008-01/18-01/00013, URBROJ: 533-01-18-0001 od 20. ožujka 2018. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u Splitu, KLASA: UP/I-600-04/17-01/00093, URBROJ:  533-23-17-0002 od 15. prosinca 2017. godine na način da se na stranici 2. prekrije podatak o imenu i prezimenu djeteta, te podatak o imenu i prezimenu punomoćnika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u Splitu, KLASA: UP/I-600-04/17-01/00093, URBROJ: 533-23-17-0002 od 14. prosinca 2017. godine, na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:

- na stranici 1. – podatak o imenu i prezimenu djeteta i podatak o rednom broju po kojim je upisan, podatak o imenu i prezimenu roditelja

- na stranici 2. – podatak o imenu i prezimenu djeteta, te svi podaci iz kojeg se može utvrditi zdravstveno stanje djeteta, podatak o datumu rođenja djeteta, mjestu i svrsi odgojno obrazovnog plana (predzadnji odlomak na str. 2.)

- na stranici 3. – podatak o imenu i prezimenu djeteta, datumu rođenja djeteta, svi podaci iz kojeg se može utvrditi zdravstveno stanje djeteta, te podatak o imenu i prezimenu punomoćnika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se Ministarstvu znanosti i obrazovanja da postupi sukladno točkama 2. i 3.  izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., gradskog vijećnika Grada Solina (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu rješenja i zapisnika prosvjetne inspekcije o radu dječjeg vrtića Cvrčak u Solinu, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poslovnu ili profesionalnu tajnu.                                                                                                                   

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da kao gradski vijećnik mora imati pravo pristupa svim relevantnim informacijama, a kako bi mjerodavno mogao sudjelovati u raspravi i donošenju odluka vezano uz rad ustanova čiji je osnivač Grad Solin. Smatra da u pobijanom rješenju nije napravljena osnovna razlika između pozicije gradskog vijećnika i običnog građanina. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 05. ožujka 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražio rješenje i zapisnik prosvjetne inspektorice o radu dječjeg vrtića Cvrčak u Solinu.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.

U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da se u osporenom rješenju konkretnom ne navodi koje je zakonsko ograničenje primjenjeno u konkretnom slučaju (poslovna ili profesionalna tajna), čime je prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), ističe se sljedeće.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe. 

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Imajući u vidu navedeno, logično je da zapisnik i rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja o provedenom inspekcijskom nadzoru ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer u konkretnom slučaju nije riječ o nikakvim gospodarskim interesima određenih osoba.

Što se tiče profesionalne tajne, sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, te druge službene osobe u obavljanju svog poziva.

Međutim, u konkretnom slučaju, iako informacije koje su predmet postupka (zapisnik i rješenje) sadrže određene osobne podatke, pojam profesionalne tajne vezan je uz obavljanje određenog poziva (npr. odvjetnici, javni bilježnici), a obavljanje poslova prosvjetnog inspektora ne smatra se obavljanje određenog poziva u smislu navedene zakonske odredbe.

Slijedom navedenog, niti zakonsko ograničenje profesionalne tajne nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju.

S druge strane, treba uzeti u obzir činjenicu da je sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“, 61/11, 16/12), provodeći inspekcijski nadzor, inspektor dužan postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da je inspektor dužan čuvati kao službenu tajnu dokumentaciju, te činjenice ili podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom, kao i identitet podnositelja predstavke, ako on to zatraži.

Posebno se ističe da je sukladno Zakonu o pravu na pristup informacija jedini apsolutni razlog za ograničenje propisan člankom 15. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (informacije koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku), što znači da se službena tajna treba smatrati relativnim razlog za ograničavanje pristupa, u smislu članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama koje je propisano posebnim Zakonom, odnosno Zakonom o prosvjetnoj inspekciji.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo uopće nije ispitivalo mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da će se, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. navedenog članka, preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim.

Sukladno članku 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) svima se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna potrebi prava na ograničenje u svakom pojedinom slučaju, i propisuju se zakonom.

Dakle, iznimke od prava na pristup informacijama treba tumačiti restriktivno, a provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa treba razmotriti razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, te utvrditi prevladava li javni interes za omogućivanjem pristupa informaciji ili potreba zaštite prava na ograničenje.

Slijedom navedenog, činjenica što se u Zakonu o prosvjetnoj inspekciji navodi da su prosvjetni inspektori dužni čuvati kao prosvjetnu tajnu sve činjenice ili podatke u vezi s inspekcijskim nadzorom nije sukladna s ostvarivanjem Ustavom Republike Hrvatske zajamčenom pravu na pristup informacijama, odnosno načelu razmjernosti, posebno stoga što Povjerenica za informiranje smatra da se svrha zaštite službene tajne može postići i prekrivanjem zaštićenih osobnih podataka osoba koje se navode u predmetnom zapisniku, odnosno rješenju.

Naime, uvidom u predmetni zapisnik i rješenje utvrđeno je da isti sadrže određene osobne podatke, između ostalog i podatke o djeci, pa je u žalbenom postupku potrebno primjenom testa razmjernosti i javnog interesa potrebno sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrditi može li se, i u kojem opsegu, žalitelju omogućiti pristup traženim informacijama.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama ĉlanicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.

Sukladno navedenom dana 25. svibnja 2018. godine na snagu je stupio Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 42/18), te je sukladno članku 56. navedenog Zakona istog dana prestao vrijediti Zakon o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).

Člankom 55. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da će postupci započeti do stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).

S obzirom da u konkretnom slučaju Povjerenica za informiranje u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, poništava prvostupanjsko rješenje i sama rješava upravnu stvar, te uzimajući u obzir činjenicu da prvostupanjsko tijelo nije primjenjivalo odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka (pa da bi se moglo smatrati da je postupak u tijeku), te da je isti Zakon u međuvremenu prestao važiti, u konkretnom slučaju trebalo je uzeti u obzir odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka te odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

Dakle, iz svega proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s pravom na pristup informacijama, odnosno provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili prevladava javni interes.

Kako se u konkretnom slučaju traže informacije vezano za prosvjetnu inspekciju, u nastavku se kratko izlažu relevantne odredbe vezano za postupanje inspekcije.

Sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, o obavljenom nadzoru i utvrđenom stanju sastavlja se zapisnik, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da se isti sastavlja sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Prema članku 76. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, u zapisnik se upisuje naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se radnja obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za zastupanje, opis tijeka i sadržaja u postupku poduzetih radnji i danih izjava, te isprava koje su korištene.

Iz članka 30. Zakona o prosvjetnoj inspekciji proizlazi da se mjere iz članka 20., 21., 22., 23 i 34. Zakona, te naredbe i zabrane propisane drugim zakonom ili propisom izriču rješenjem, protiv kojeg je sukladno članku 33. navedenog Zakona dopuštena žalba povjerenstvu iz članka 5. stavka 2. Zakona.

Članak 37. Zakona o prosvjetnoj inspekciji propisuje da je inspekcijski  postupak završen kad je završeno poduzimanje mjera i radnja na temelju stanja utvrđenog zapisnikom, na način propisan člankom 30. i 35. ovoga Zakona, odnosno kad je zapisnik kojim je utvrđeno da u nadzoru nisu nađene povrede zakona ni drugih propisa zaključen i potpisan.

Činjenica je da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice inspekcijski nadzor prosvjetne inspekcije obavljen i dovršen, te da su zapisnik i rješenje o provedenom nadzoru izrađene i dovršene informacije.

Stav je Povjerenice za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.

Posebno se ističe da iz zapisnika sa sjednice Gradskog vijeća Grada Solina od 29. siječnja 2018. godine, dostupnog  na poveznici http://www.solin.hr/sjednice-gradskog-vijeca/sjednice-GV-2017-2021/zapisnik%20sa%206.%20sjednice%20Gradskog%20vije%C4%87a.pdf, vidljivo da je pitanje nadzora prosvjetne inspekcije u dječjem vrtiću Cvrčak pitanje o kojem se vodila javna rasprava, odnosno da za istu postoji javni interes.

Osim toga, uvidom u navedeni zapisnik i rješenje utvrđeno je da je iste izradilo tijelo javne vlasti o provedenom inspekcijskom nadzoru istoga tijela u drugom tijelu javne vlasti koje je obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, dok je iz gore navedene poveznice vidljivo da je bitni sadržaj druge informacije (rješenja) javno objavljen, s obzirom da se u gore navedenom zapisniku sa sjednice Gradskog vijeća Grada Solina navodi da prosvjetna inspekcija utvrdila da je u pojedinim odgojnim skupinama upisano i do 15 djece više nego što propisuje Državni pedagoški standard.

Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su također zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“

Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da za tražene informacije nedvojbeno postoji javni interes.

Uvidom u predmetni zapisnik i rješenje utvrđeno je da isti sadrže zaštićene osobne podatake, odnosno ime i prezime djeteta, datum njegova rođenja, podatke o njegovu zdravstvenom stanju, te ime njegovih roditelja te punomoćnika u postupku.

Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na gore navedene osobne podatke, koji su navedeni u točkama 2. i 3. izreke, ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, jer bi dostava navedenih podataka predstavljala bi nepotrebno zadiranje u privatni život djeteta i drugih osoba.

Članku 16. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (SL SFRJ 15/90), koje je RH stranka od 08. listopada 1991. godine na temelju notifikacije o sukcesiji, propisano je da niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život.

Uzimajući u obzir navedene odredbe, te činjenicu da sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta, državna tijela u svim akcijama koje se odnose na djecu, moraju postupati u najboljem interesu djeteta, Povjerenica za informiranje smatra da u konkretnom slučaju interes djeteta zahtjeva da se podaci navedeni u točkama 2. i 3. izreke ne učini dostupnim, posebno stoga što bi se otkrivanjem podataka o imenima roditelja i njihova punomoćnika moglo neizravno utvrditi identitet djeteta, iz kojeg razloga je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao pod točkama 2. i 3. izreke.

U odnosu na navode žalbe žalitelja da bi isti kao gradski vijećnik trebao imati prednost u odnosu na ostale građane, ističe se da je člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima jednako i pod jednakim uvjetima, što znači da, gradski vijećnik, kada traži određenu informaciju sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ima isti položaj kao bilo koja fizička ili pravna osoba koja traži istu informaciju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.