KLASA: UP/II-008-07/17-01/1096

URBROJ: 401-01/04-18-6

Zagreb, 4. lipnja 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ........., zastupane po izvršnoj direktorici ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 6. studenoga 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba udruge GONG, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 6. studenoga 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 6. studenoga 2017. godine, u točki 1. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama udruge GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) u pogledu točki 1., 2., i 3. zahtjeva u kojima je zatraženo sljedeće:„1) Jesu li službene osobe Uprave za posebne poslove sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) 25. travnja obavljale posao osiguranja i zaštite štićene osobe Kolinde Grabar-Kitarović na privatnoj lokaciji, različitoj od adrese njezina kućanstva ili kućanstva člana njezine obitelji (dakle, ne u prostorijama tijela državne uprave, ustanovama, te drugim službenim lokacijama i javnim mjestima)? 2) Ukoliko je odgovor na prethodni zahtjev potvrdan, tražimo sljedeće informacije: i) vremenski period osiguranja i štićenja na navedenoj adresi, ii) je li navedena privatna adresa vezana uz Zdravka Mamića. 3) Ukoliko je Predsjednica navedenog datuma bila prisutna na odnosnoj privatnoj lokaciji, a ista nije vezana uz ........., tražimo informaciju je li, prema informacijama dostupnima u dokumentima vezanima uz posao osiguranja i štićenja Predsjednice, na istoj lokaciji, u istom vremenskom periodu boravio .........“, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1.Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o podacima koji su klasificirani stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“. U točki 2. izreke rješenja Ministarstvo unutarnjih poslova je navelo kako će se za zatražene podatke iz točki 4. i 5. zahtjeva, u kojima je zatraženo sljedeće: „4) Je li MUP, prethodno odbijanju zahtjeva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa za deklasifikacijom podataka (dopis MUP-a Povjerenstvu, 22. veljače 2017.),sukladno čl.16.st.2. Zakona o tajnosti podataka, zatražio mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. 5) Ukoliko je odgovor potvrdan, tražimo dostavu mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.“, žalitelju dostaviti pisana obavijest.

Protiv navedenog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je rješenjem odbijen zahtjev za pravom na pristup informacijama podnesen dana 6. listopada 2017. godine, upućen putem portala Imamo pravo znati, te da rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog pogrešne primijene zakona. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti postupilo suprotno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je pogrešno primijenilo Zakon prilikom provedbe testa proporcionalnosti i javnog interesa. Nadalje navodi da budući da se ne slaže s rezultatom provedenog testa proporcionalnosti i javnog interesa te načinom njegove provedbe, traži od Povjerenice za informiranje da provede test proporcionalnosti i javnog interesa, te zatražene informacije od javnog interesa učini javno dostupnima. Također navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon prilikom provedbe testa jer je ocjenjivalo prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na interes podnositelja zahtjeva za dostavom zatražene informacije, dakle, umjesto da prilikom provedbe testa u odnos stavi potrebu ograničenja i javni interes, tijelo javne vlasti je procjenjivalo odnos potrebe ograničenja i interesa podnositelja zahtjeva odnosno prilikom provedbe testa proporcionalnosti i javnog interesa tijelo javne vlasti uopće nije razmotrilo prevladava li u ovom pojedinačnom slučaju javni interes i potreba za ograničavanjem pristupa, što je izričito navedeno u članku 16. Zakona. Ističe kako se iz sadržaja rješenja može zaključiti kako tijelo javne vlasti nikada nije ocjenjivalo postoji li opravdani javni interes da se traženi podaci učine javno dostupnima, što je temeljna svrha samog testa javnog interesa. Žalitelj navodi kako je u obrazlaganju potrebe ograničenja pristupa informacijama, tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Pravilnik o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova pa se tako tijelo javne vlasti poziva na članak 10. Pravilnika kojim se definiraju razlozi za klasifikaciju, umjesto na odredbe članka 34. istog Pravilnika, kojim se definiraju razlozi za odbijanje skidanja oznake tajnosti. Nadalje navodi kako prilikom provedbe testa proporcionalnosti i javnog interesa tijelo javne vlasti nije trebalo argumentirati razloge zbog kojih postojeća informacija jest klasificirana, već (sukladno odredbama Pravilnika)razmotriti bi li omogućavanje pristupa informaciji: „bilo štetno za djelovanje posebnih sigurnosno-tehnoloških sustava Ministarstva, bilo štetno za obavljanje službenih radnji ili provedbu sudskog postupka, izložilo opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu djelatnika Ministarstva ili druge osobe". Zaključuje kako je tijelo javne vlasti primijenilo i pogrešne argumente kada je obrazlagalo potrebu ograničenja pristupa traženoj informaciji, odnosno zadržavanja postojećeg stupnja klasificiranosti. Dodatno tome, navodi kako članak 16. Zakona jasno definira da se ocjena donosi u odnosu na svaki pojedinačni slučaj, a unatoč tome što su u samoj žalbi navedeni brojni argumenti koje treba uzeti prilikom provedbe testa, a koji se tiču ovog pojedinačnog slučaja, isti su od strane tijela javne vlasti u potpunosti ignorirani. Također navodi kako se u svojem rješenju tijelo javne vlasti niti jednom riječju ne osvrće na pojedinosti slučaja o kojem donosi rješenje, što je obveza koja proizlazi iz sadržaja navedenih odredbi Zakona iz čega izvodi zaključak kako tijelo javne vlasti zapravo uopće nije razmatralo treba li odobriti zahtjev za pristupom pojedinačnim traženim informacijama, već je na načelnoj razini argumentiralo zašto javnost ne bi trebala imati pristup svim „podacima o osiguranju i zaštiti štićene osobe 1. kategorije, Predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović" Žalitelj navodi kako su tražene informacije od javnog interesa jer bi temeljem njihove objave javnost (a i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa) moglo donijeti ocjenu je li Predsjednica Republike Hrvatske prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa vezane uz primanje darova, a u odnosu na navodnu rođendansku proslavu. Nadalje navodi kako bi se organiziranje rođendanske proslave državnom dužnosniku moglo smatrati poklonom vrjednijim od 500 kuna, što je izričito zabranjeno Zakonom o sprječavanju sukoba interesa, pa bi javna objava traženih informacija omogućila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da ustanovi je li prijava protiv državne dužnosnice Kolinde Grabar-Kitarović utemeljena ili ne, te temeljem toga donese odluku o pokretanju odnosno nepokretanju postupka protiv državne dužnosnice. Također navodi kako je samo Povjerenstvo tražene informacije ocijenilo potrebnima za utvrđivanje utemeljenosti podnesene prijave (ODLUKA, BROJ: 711-I-1413-P-247-16/17-06-18), te da stoga Povjerenstvu, ali i široj javnosti treba omogućiti uvid u informacije na temelju kojih bi se mogle donositi procjene je li djelovanje državne dužnosnice Kolinde Grabar-Kitarović u suprotnosti s odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Ističe kako načelno gledano, javni interes uvijek mora pretezati nad potrebom ograničenja, ako tražene informacije ukazuju na mogućnost djelovanja državnih dužnosnika koje nije u skladu sa zakonima RH. Nadalje ističe kako prilikom provedbe testa proporcionalnosti i javnog interesa Povjerenica za informiranje treba uzeti u obzir da je zahtjev za pravo na pristup informacijama postavljen iznimno usko, te se s obzirom na sve okolnosti slučaja traže isključivo samo one informacije potrebne za prosudbu je li Predsjednica u svom djelovanju prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa ili to nije učinila. Kao dodatan argument kojeg treba uzeti u obzir navodi da državna dužnosnica Grabar-Kitarović unatoč brojnim novinarskim upitima te interesu javnosti, ali i javnom interesu, nije jasno i nedvosmisleno potvrdila ili opovrgnula da je ......... 25. travnja 2016. godine za nju organizirao navodnu rođendansku proslavu već unatoč ponovnom interesu javnosti za moguće kršenje odredbi Zakona o sprečavanju sukoba interesa od strane državne dužnosnice, ni prilikom posljednjeg intervjua državna dužnosnica nije dala dovoljno precizan odgovor koji bi traženje informacije putem zahtjeva za pravom na pristup informacijama učinio nepotrebnim. Dodatno, navodi kako Povjerenica treba uzeti u obzir da se traženi podaci tiču kontakata Predsjednice Republike Hrvatske s osobom protiv koje se trenutno vodi kazneni postupak, a koja se u to vrijeme nalazila pod mjerama nadzora. Ističe kako bi javnost trebala imati adekvatan pristup informacijama o svim kontaktima koje ostvaruju nositelji najodgovornijih funkcija, a pogotovo s osobama koje su na bilo koji način zahvaćene aktivnostima represivnog aparata, ako ne proaktivno, onda barem reaktivno, zbog podnesenog zahtjeva za pravom na pristup informacijama. Zaključno, navodi kako postoji i dodatan argument za to da preteže pravo javnosti na pristup informacijama, a koji se tiče samog Zdravka Mamića. Napominje kako su poznati slučajevi u kojima .........održava neprimjerene odnose s nositeljima najvažnijih funkcija u hrvatskom pravno-političkom sustavu pa je tako komunikacija sutkinje Ustavnog suda i osoba iz užeg kruga suradnika Zdravka Mamića o onemogućavanju izmjena Zakona o sportu zahvaćena mjerama nadzora, o čemu se na konferenciji za medije morala očitovati i sama sutkinja. Dodatno tome, suđenje Zdravku Mamiću prebačeno je u Osijek zbog njegovog prijateljstva sa sucem Županijskog suda u Zagrebu ........., koji je putnik u avionima, kojim hrvatski nogometaši putuju na gostujuće utakmice. Zaključuje kako tijelo javne vlasti nije razmatralo odobravanje pristupa traženim informacijama, već svim informacijama koje se tiču mjera osiguranja štićene osobe odnosno zahtjev se nije razmatrao u odnosu na to postoji li opravdani interes javnosti već opravdani interes podnositelja zahtjeva, a pri tome je tijelo javne vlasti u potpunosti ignoriralo specifičnosti ovog pojedinačnog slučaja. Također zaključuje kako se tijelo javne vlasti pozvalo na pogrešne odredbe podzakonskog akta, odnosno nisu primijenjene odredbe vezane uz deklasifikaciju podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 6. listopada 2017. godinezatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da mu sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, u elektroničkom obliku, dostavi sljedeće informacije: „1) Jesu li službene osobe Uprave za posebne poslove sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) 25. travnja obavljale posao osiguranja i zaštite štićene osobe Kolinde Grabar-Kitarović na privatnoj lokaciji, različitoj od adrese njezina kućanstva ili kućanstva člana njezine obitelji (dakle, ne u prostorijama tijela državne uprave, ustanovama, te drugim službenim lokacijama i javnim mjestima)? 2) Ukoliko je odgovor na prethodni zahtjev potvrdan, tražimo sljedeće informacije: i) vremenski period osiguranja i štićenja na navedenoj adresi, ii) je li navedena privatna adresa vezana uz Zdravka Mamića. 3) Ukoliko je Predsjednica navedenog datuma bila prisutna na odnosnoj privatnoj lokaciji, a ista nije vezana uz Zdravka Mamića, tražimo informaciju je li, prema informacijama dostupnima u dokumentima vezanima uz posao osiguranja i štićenja Predsjednice, na istoj lokaciji, u istom vremenskom periodu boravio ......... 4)Je li MUP, prethodno odbijanju zahtjeva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa za deklasifikacijom podataka (dopis MUP-a Povjerenstvu, 22. veljače 2017.), sukladno čl.16.st.2. Zakona o tajnosti podataka, zatražio mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. 5) Ukoliko je odgovor potvrdan, tražimo dostavu mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.“ Nadalje je utvrđeno da je u zahtjevu za pristup informacijama žalitelj također naveo kako u svrhu kvalitetne provedbe testa proporcionalnosti i javnog interesa ističe dvije napomene i to: „U slučaju Pozivanja na Pravilnik o tajnosti službenih podataka MUP-a (NN 107/21), molimo da sukladno čl.34 Pravilnika navedete na koji način bi objava tražene informacije bila štetna za i) djelovanje posebnih sigurnosno-tehnoloških sustava MUP-a, ii) obavljanje službenih radnji ili provedbe sudskog postupka, iii) izložila opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu neprovedivost slobode ili imovinu djelatnika Ministarstva ili druge osobe. U slučaju pozivanja na Zakon o tajnosti podataka, molimo da sukladno čl.6. Zakona navedete zašto bi objava tražene informacije nanijela nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima RH, a osobito sljedećim vrijednostima: i) temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva RH, ii) neovisnost, cjelovitost i sigurnost RH, ¡ii) međunarodni odnosi RH, iv) obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, v) sigurnost građana, vi) osnove gospodarskog i financijskog sustava RH, vii) znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost RH.“Ministarstvo unutarnjih poslova u zahtjevu žalitelja zamoljeno je da u svrhu provedbe kvalitetnog testa proporcionalnosti i javnog interesa, uzme u obzir:da su tražene informacije od javnog značaja jer bi temeljem njihove objave javnost (a i Povjerenstvo) moglo zaključiti je li Predsjednica Republike Hrvatske prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa vezane uz primanje darova zbog navodne rođendanske proslave, te načela Zakona kada je propustila javnost informirati o stvarnoj naravi svog odnosa sa .........; da je zahtjev za pravo na pristup informacijama postavljen iznimno usko, te se s obzirom na sve okolnosti slučaja traže isključivo samo one informacije potrebne za prosudbu je li Predsjednica u svom djelovanju prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa; da organizator navodne rođendanske proslave Predsjednice Republike Hrvatske je ........., osoba koja ima druge, javnosti poznate, ali i netransparentne odnose i kontakte s osobama koje obnašaju najvažnije javne funkcije, pa je tako suđenje ......... prebačeno u Osijek zbog njegovog prijateljstva sa sucem Županijskog suda u Zagrebu Ivanom Turudićem, zatim komunikacija sutkinje Ustavnog suda i osoba iz užeg kruga suradnika ......... o rušenju izmjena Zakona u sportu je zahvaćena mjerama nadzora, a javnost još uvijek nezna kršenje kojih zakonskih odredbi je iziskivalo hitnu smjenu čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, dok istovremeno nisu opovrgnuti medijski natpisi daje i komunikacija Zdravka Mamića i Predsjednice Republike Hrvatske također zahvaćena mjerama nadzora, te da je upravo navodna rođendanska proslava jedan od ključnih razloga njegove smjene; da Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović nikada nije opovrgnula medijske natpise da je 25. travnja 2016. godine ......... za nju organizirao rođendansku proslavu, iako je istovremeno davala izjave koje su javnost i građane navodile na suprotan zaključak (izjava da je za svoj rođendan bila u Bruxellesu, izjava da Zdravka Mamica sreće na javnim i društvenim događanjima), pa da stoga postoji javni interes da se tražene informacije učine dostupnima javnosti, jer iste svjedoče o vjerodostojnosti Predsjednice Republike Hrvatske i njenih izjava.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova, povodom žaliteljevog zahtjeva za pravo na pristup informacijama,zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, te da je nakon primitka zatraženog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost provelo test razmjernosti i javnog interesa i donijelo rješenje KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 6. studenoga 2017. godine, kojim je u točki 1. izreke rješenja odbilo zahtjev za pristup informacijama žalitelja u pogledu točki 1., 2., i 3. zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o podacima koji su klasificirani stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, dok je u točki 2. izreke rješenja Ministarstvo unutarnjih poslova navelo kako će se za zatražene podatke iz točki 4. i 5. zahtjeva, žalitelju dostaviti pisana obavijest.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da se u istom navodi kako je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost dao mišljenje da je s obzirom na vrstu i specifičnost poslova uspostave i provođenja mjera zaštite u okviru izvršavanja policijskih poslova te osjetljivosti istih podataka i njihov značaj u provođenju mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, takvoj vrsti podataka potrebno zadržati utvrđeni stupanj tajnosti.

U žalbenom postupku, izvršen je uvid u mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-17-148 od 2. studenoga 2017. godinei Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17-5 od 3. studenoga 2017. godine.

Nadalje, tijekom žalbenog postupka u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova dana 22. svibnja 2018. godine, izvršen je uvid u Registar događaja SP1 za dane 25. travnja 2015. godine i 25. travnja 2016. godine, o čemu je sastavljen Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za odnose s javnošću KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-18-9 od 17. svibnja 2018. godine (omaškom je stavljen datum 17. svibnja 2017. umjesto 22. svibnja 2018., kada je uistinu uvid i izvršen).

Odredbom članka 8. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je kako se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. tog Zakona, dok je člankom 6. navedenog Zakona propisano kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Drugim riječima, iz izričaja članaka 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka proizlazi kako suštinska razlika između klasificiranja podataka stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ i stupnja tajnosti „VRLO TAJNO“ leži u razmjeru štete koja bi bila nanesena vrijednostima pobrojanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka: u prvom slučaju bi neovlašteno otkrivanje podataka naštetilo pobrojanim vrijednostima, dok bi u potonjem nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske.

Člankom 10. stavkom 1. alinejom 1. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 107/12.) propisano je da se oznakom POVJERLJIVO označavaju podaci i svi izvori podataka čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedeći podaci: o planiranju i provedbi mjera osiguranja i zaštite domaćih i stranih dužnosnika u statusu štićenih osoba I. kategorije kod provedbe operativnih akcija na razini Ministarstva. Alinejom 3. propisano je da se da se oznakom POVJERLJIVO označavaju podaci i svi izvori podataka čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedeći podaci: podaci sadržani u planovima, procjenama, analizama, raščlambama, prosudbama, pravilima i postupcima provedbe osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora iz djelokruga rada Ureda za posebne poslove sigurnosti Ministarstva.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, što je i Ministarstvo unutarnjih poslova i učinilo, te je nakon dobivenog mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti javnog interesa odbio žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržalo stupanj tajnosti „POVJERLJIVO.“

U žalbenom postupku ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa je utvrđeno, kako je Ministarstvo unutarnjih poslova ispravno provelo test razmjernosti i javnog interesa. Iz Zapisnika o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa razvidno je da se u istom u bitnom navodi, kako se mjere osiguranja i zaštite, koje provode policijski službenici Uprave za posebne poslove sigurnosti, kao ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, temelje na procjeni ugroženosti i nisu zadane vrstom programa odnosno činjenicom radi li se o aktivnostima privatnog ili službenog karaktera odnosno događaju na privatnoj adresi, objektu u nadležnosti tijela državne uprave ili objektu odnosno prostoru javne uporabe. Također se navodi kako omogućavanje pristupa i javno objavljivanje traženih podataka za bilo koju štićenu osobu, a osobito u konkretnom slučaju za štićenu osobu 1. kategorije, otvara mogućnost uvida u dnevnu rutinu štićene osobe, odnosno njen obrazac ponašanja, koji značajno utječe na planiranje, pripremanje i provođenje mjera osiguranja i zaštite i može poslužiti za analizu te planiranje, pripremanje i izvršenje različitih vrsta ugrožavanja. Žalitelj u žalbi navodi kako su tražene informacije od javnog interesa jer bi temeljem njihove objave javnost, a i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, moglo donijeti ocjenu je li Predsjednica Republike Hrvatske prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa vezane uz primanje darova, a u odnosu na navodnu rođendansku proslavu, jer bi se organiziranje rođendanske proslave državnom dužnosniku moglo smatrati poklonom vrjednijim od 500 kuna, što je izričito zabranjeno Zakonom o sprječavanju sukoba interesa, pa bi javna objava traženih informacija omogućila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da ustanovi je li prijava protiv državne dužnosnice Kolinde Grabar-Kitarović utemeljena ili ne, te temeljem toga donese odluku o pokretanju odnosno nepokretanju postupka protiv državne dužnosnice. Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako za ocjenu je li Predsjednica Republike Hrvatske prekršila odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa vezane uz primanje darova, nije nužno da se žalitelju odnosno svekolikoj javnosti omogući pristup klasificiranim informacijama odnosno da se provede njihova deklasifikacija. Naime, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa po posebnom zakonu provodi postupak vezano za utvrđivanje postoji li ili ne postoji sukob interesa. Povjerenica za informiranje smatra da su odlučni razlozi za onemogućavanje pristupa zaštita vrijednosti koje se štite konkretnim klasificiranim podacima, mogućnost ugrožavanja štićene osobe Predsjednice Republike Hrvatske, kao i zaštita učinkovitosti i integriteta rada Ministarstva unutarnjih poslova u poslovima provođenja mjera osiguranja i zaštite, te da isti pretežu nad javnim interesom.

Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, ovdje žalitelju, omogućen pristup preslici zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ na način da prije dostave klasificirane informacije postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.

Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. 11. 2017. godine odbio ustavnu tužbu, ovdje žalitelja, zaključivši kako spomenutom presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, žalitelju nisu povrijeđena ustavna prava.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.

S obzirom da je žalitelj u žalbi naveo, kako rješenja osporava u cijelosti, Povjerenica za informiranje u odnosu na traženje žalitelja iz točki 4. i 5. zahtjeva ističe, kako je iz spisa predmeta razvidno da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17- 6 od 3. studenoga 2017. godine,obavijestilo žalitelja sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se na točke 4. i 5. zahtjeva primjenjuje odredba članka 1. stavka 3. istog Zakona. Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku, dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena. Žalitelj je protiv obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/123, URBROJ: 511-01-11-17- 6 od 3. studenoga 2017. godine, imao pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela, imajući u vidu odredbu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno, kao u izreci ovog rješenja.

Neovisno ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije se upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.