KLASA: 008-08/15-01/08

URBROJ: 401-01/05-15-02

Zagreb, 24.02.2015.

Jedinica LP(R)S

Povjerenica za informiranje je zaprimila Vaš upit u kojem u bitnom navodite kako dvojite između granice primjene Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) te Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12. – pročišćeni tekst). U samom naslovu predmeta dopisa ste napisali „Zakon o pravu na pristup informacijama, pravo na uvid u popis obveznika komunalne naknade (rješenja sa iskazom površina), uvid u dugovanja po istoj osnovi, zakup javne površine (ugovori), zakupi poslovnog prostora,  - traži se Vaš naputak“, pa je pretpostavka da se oko tih pitanja vrti Vaša dvojba, iako bi bilo korisno da ste to u samom upitu formulirali na koherentan i razumljiv način kako bi mogli dobiti jasan odgovor. U nastavku odgovaramo kako slijedi.

S obzirom na usku povezanost Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o zaštiti osobnih podataka, ali i s obzirom da je pozivanje na zakonom zaštićene osobne podatke statistički najčešći razlog odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, razumljivo je da postoje mnoge dvojbe prilikom razgraničavanja spomenutih zakona i nalaženja optimalnog rješenja prilikom donošenja odluke po zaprimljenom zahtjevu za pristup informacijama.

Najbitnije je da se u svakom od zahtjeva prepozna traži li se informacija koja se možda odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ili je možda vezana uz radno mjesto zaposlenika tijela javne vlasti, ili je vezana uz određene javne poslove, odnosno, općenito govoreći, postoji li javni interes da se informacija omogući podnositelju zahtjeva te radi li se o javnoj informaciji. Tek tada možemo razlučiti radi li se o zaštićenim osobnim podacima ili o osobnim podacima koji su podložni javnom pristupu.

Iako je nezahvalno govoriti načelno i izvan konkretnog slučaja, mišljenja smo da se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama ne može dobiti popis obveznika komunalne naknade te uvid u dugovanja po navedenoj osnovi, i to fizičkih osoba, budući da taj popis predstavlja osobne podatke za čiju javnu objavu nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka.

Isto tako smo mišljenja da je moguće u konkretnom slučaju, ukoliko se utvrdi da javni interes preteže nad potrebom zaštite osobnih podataka zbog opravdanih razloga, na primjer korupcije, objaviti podatke za konkretnu osobu, ali ne i sve osobe koje su dužnici komunalnog doprinosa. No sve ovisi od slučaja do slučaja i pravilne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.

U odnosu na ugovore o zakupu javne površine te zakupe poslovnog prostora, potrebno je utvrditi radi li se o površinama i prostorima u javnom vlasništvu. Ukoliko se radi o javnom vlasništvu, potrebno je upozoriti na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, svako raspolaganje javnim sredstvima bi trebalo biti automatski dostupno javnosti, ukoliko se ne radi o klasificiranoj informaciji; što znači da bi imena i prezimena fizičkih osoba koje, primjerice, dobivaju u zakup javnu površinu, trebala biti javno dostupna informacija. S druge strane, OIB ili JMBG tih fizičkih osoba, njihov datum rođenja, broj mobitela i sl., ne bi trebali biti dostupni javnosti, odnosno predstavljaju zakonom zaštićene osobne podatke, jer bi se njihovim davanjem izašlo iz okvira javnog interesa, a ušlo bi se u privatnu sferu.