KLASA: UP/II-008-07/18-01/448
URBROJ: 401-01/04-18-2
Zagreb, 5.lipnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru Broj: PPI-DO-10/2017 od 9.svibnja2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru Broj: PPI-DO-10/2017 od 9. svibnja 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru (u daljnjem tekstu: ODO Zlatar) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 31. kolovoza2017. godine, a u kojem zahtjevu se navodi kako općinsko državno odvjetništvo podnosi županijskom državnom odvjetništvu izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec, a koje izvješće sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, ako i podatke o neriješenima predmetima. Uz brojčana izvješća dostavljaju se sažetci o radu na značajnim predmetima i o izvanpostupovnoj aktivnosti tog državnog odvjetništva (članak 199. stavak 1. Poslovnika državnog odvjetništva, „Narodne novine“, broj 5/14. i 123/15.). Sukladno navedenom žalitelj moli da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacija omogući preslika ili skenirano mjesečno izvješće za siječanj 2015. godine, koje je tijelo javne vlasti ODO Zlatar dostavilo višem državnom odvjetništvu. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako suprotno navodima obrazloženja pobijanog rješenja niti jednom odredbom Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.) i/ili Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 5/14. i 123/15.) nije određeno da bi izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec iz članka 199. Poslovnika državnog odvjetništva, koje sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima naznačena kao podatak zaštićen Zakonom o tajnosti podataka niti takva informacija sadrži podatke državnih odvjetništava koji su nastali tijekom provođenja izviđa i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a koji se odnose na neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodne odnose Republike Hrvatske, obrambenu sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske (članak 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka). Nadalje navodi kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te članaka 30., te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) jer tijelo javne vlasti nije upoznalo žalitelja sa sadržajem mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, niti sa sadržajem Opće upute o mjesečnom praćenju rada i izvješćivanju u predmetima broj O-6/10 od 15. prosinca 2010. godine, kao niti da je formiralo radnu skupinu radi provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i provodilo test razmjernosti i javnog interesa. Također navodi kako tijelo javne vlasti nije o odlučnim činjenicama koje je utvrdilo prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa obavijestilo žalitelja jer isti ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima, a službena osoba dužna mu je omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenjem dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Žalitelj navodi kako prihvaća okolnost da je moguće da pojedini dijelovi mjesečnog izvješća iz članka 199.Poslovnika državnog odvjetništva u trenutku sastavljanja sadrže podatke čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova javne sigurnosti ili kaznenog postupka, međutim, u tom bi slučaju u propisanom postupku tijelo trebalo najprije odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promijeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka te pri tome utvrditi da li je donesena periodična procjena u pisanom obliku, potom zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, pa ukoliko klasificirani podatak sadrži određene dijelove ili priloge čije neovlašteno otkrivanje ne ugrožava rad državnih odvjetništava, koji su nastali tijekom provođenja izvida i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a osobito čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, takve dijelove podatka izostaviti od oznake stupnja tajnosti, pa tek nakon toga provesti test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na preostale dijelove koji su i dalje klasificirani određenim stupnjem tajnosti. Nadalje navodi kako je radi pogrešne primjene materijalnog prava, osobito članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer mjesečno izvješće koje sadrži podatke i o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima, koji su glavnom brojčani podaci, bi naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, niti o tim odlučnim činjenicama postoje navodi u obrazloženju pobijanog rješenja radi čega je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 31. kolovoza 2017. godine zatražio od ODO-a Zlatar da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacija omogući preslika ili skenirano mjesečno izvješće za siječanj 2015. godine, koje je tijelo javne vlasti ODO Zlatar dostavilo višem državnom odvjetništvu. Nadalje je utvrđeno da je ODO Zlatar rješenjem Broj: PPI-DO-10/2017 od 15. rujna 2017. godine, odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je utvrdilo da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te da zbog učestalih zahtjeva dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Žalitelj je izjavio žalbu na navedeno rješenje ODO-a Zlatar, te je Povjerenica za informiranje uvažila njegovu žalbu i rješenjem KLASA: UP/II-008-07/17-01/779, URBROJ: 401-01/03-17-05 od 21. prosinca 2017. godine poništila rješenje ODO-a Zlatar Broj: PPI-DO-10/2017 od 15. rujna 2017. godine i predmet dostavila ODO-u Zlatar na ponovni postupak. Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je u ponovnom postupku ODO Zlatar rješenjem Broj: PPI-DO-10/2017 od 9. svibnja 2018. godine, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ODO Zlatar prije donošenja odluke o žaliteljevom zahtjevu zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je iz dostavljenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost razvidno da se radi o informacijama koje su klasificirane stupnjem tajnosti ograničeno, te da je mišljenje Ureda da s obzirom na vrstu i specifičnost poslova koje provodi državno odvjetništvo te osjetljivost istih podataka, takvoj vrsti odnosno skupu podataka sadržanih u mjesečnom izvješću, potrebno je utvrditi i zadržati utvrđeni stupanj tajnosti, s obzirom da bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka, osobito ukoliko se radi o podacima o predmetima u kojim Državno odvjetništvo provodi prethodni ili kazneni postupak.
Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja,ODO Zlatar navodi kako je odredbom članka 15. stavka 2. propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji: 1) ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka te da su podaci koje je u svom zahtjevu zatražio žalitelj proglašeni tajnima, odnosno označeni su stupnjem tajnosti ograničeno. Ističe kako je člankom 13. stavkom 4. Zakona o državnom odvjetništvu propisana nadležnost kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u smislu davanja opće upute državnim odvjetništvima te je tako i donesena opća uputa o mjesečnom praćenju rada i izvješćivanju o predmetima broj 0-6/10 kojom je propisano kako se sva mjesečna izvješća upisuju u OGR upisnik. Predmetna mjesečna izvješća sastoje se od tri dijela. Prvi dio odnosi se na izvješćivanje o pravnoj stvari i drugoj problematici, sastancima i općenito o izvanpostupovnom radu, a drugi dio sadrži izvješća o radu i odlukama o značajnijim predmetima, a treći dio sadrži pokazatelje o radu.
Također iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je ODO Zlatar provelo test razmjernosti i javnog interesa te da je Radna skupina primjenjujući odredbe Zakona o državnom odvjetništvu te Zakona o tajnosti podataka zaključila kako ne postoji javni interes za objavom odnosno dostavom traženih klasificiranih informacija tražitelju informacije već prevladava interes za ograničenjem pristupa traženim podacima. Navodi kako javni interes postoji u onim slučajevima kada je omogućavanje pristupa informaciji, u ovom slučaju klasificiranoj stupnjem tajnosti, potrebno radi informiranja javnosti o opasnostima za javno zdravlje, sigurnost ili okoliš, zatim ako se time pridonosi otkrivanju nesavjesnog poslovanja ili sukoba interesa ili se na taj način pridonosi osiguranju učinkovitijeg nadzora nad potrošnjom javnih sredstava ili se može utjecati na povećanje stupnja odgovornosti i transparentnosti donošenja odluka u vezi kojih se vode ili pokreću javne ili parlamentarne rasprave. Radna skupina zaključuje kako u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od prethodno navedenih razloga, koji predstavljaju različite modalitete javnog interesa, a koji mogu bili osnova na temelju koje bi se mogla razmatrati potreba za omogućavanjem pristupa klasificiranoj informaciji. Također zaključuje kako javni interes u konkretnom slučaju ne postoji, dok s druge strane postoji interes za ograničenjem pristupa podacima prema kojem samo stručna tijela u strogo zakonom propisane svrhe mogu koristi zatražene podatke te da stoga ne postoji razlog da se podnositelju zahtjeva omogući pristup zatraženim podacima, odnosno da se udovolji zahtjevu istog za pristup zatraženim informacijama.
ODO Zlatar na temelju utvrđenog zaključuje kao je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ temeljem Opće upute broj O-6/2010 te da ne postoji razlog za provođenjem deklasifikacije traženih podataka i činjenja istih dostupnim tražitelju informacije prvenstveno uvažavajući vrstu traženih podataka te svrhu kojoj takvi podaci služe, a napose iz razloga jer bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanu poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka, osobito ukoliko se radi o podacima o predmetima u kojim Državno odvjetništvo provodi prethodni ili kazneni postupak.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-18-405 od 20. travnja 2018. godine, kao i u Službenu bilješku ODO-a Zlatar o provedenom testu razmjernosti Broj: PP-I-DO-10/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj se pored već gore navedenog u bitnom navodi kako žalitelj traži pristup podacima koji su prema članku 25. stavku 4., članku 26. stavku 3, članku 36. stavku 3. točki 7. i 8. Zakona o državnom odvjetništvu te prema članku 209. stavku 3. Poslovnika državnog odvjetništva tajni. Nadalje se navodi kako je člankom 25. stavkom 4. Zakona o državnom odvjetništvu propisano da su podaci upisani u evidenciju tajni i da se mogu koristiti samo za potrebe provođenja toga zakona kao i zakona kojim se uređuju prava, dužnosti i odgovornosti državnog odvjetnika, zamjenika državnog odvjetnika i drugih djelatnika u državnom odvjetništvu. Također se navodi da bi omogućavanjem pristupa bio bi ozbiljno povrijeđen interes radi kojeg su zatraženi podaci klasificirani stupnjem tajnosti a to je da pristup istima imaju samo tijela koja prema pravilima državnoodvjetničke struke ocjenjuju rad državnih odvjetnika i zamjenika radi ostvarivanja njihovih prava i dužnosti te eventualnog snošenja odgovornosti u obavljanju državnoodvjetničke dužnosti
Temeljem iznesenih činjenica, pribavljenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, te provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u odnosu na informacije koje korisnik traži zahtjevom,ODO Zlatar je utvrdilo kako prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa traženim podacima u odnosu na javni interes.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je temeljem citiranih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu i Poslovnika državnog odvjetništva i mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO.“
Odredbom članka 9. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona, dok je člankom 5 navedenog Zakona propisano kako se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je da je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano da je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, što je i ODO Zlatar učinilo, te je temeljem dobivenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti javnog interesa, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržao stupanj tajnosti „OGRANIČENO.“
Povjerenica za informiranje smatra da je pritom odlučan razlog zaštita učinkovitosti i integriteta rada državnog odvjetništva koja u konkretnom slučaju preteže nad mogućnošću kontrole nad radom tijela javne vlasti od strane javnosti, koja je inače u javnom interesu. U ovom slučaju, predmetne informacije ne daju potpunu sliku i informaciju o radu pojedinog državnog odvjetništva, dok bi se istovremeno omogućavanjem pristupa informaciji stvorila mogućnost da ista bude korištena u nedozvoljene svrhe (npr. pritisak na državno odvjetništvo, izračun vjerojatnosti dodjele predmeta i sl.)
Što se tiče javnog interesa za informacijom koja je predmet postupka, drugostupanjsko tijelo analizom sadržaja u medijima, osim žaliteljevog interesa, nije utvrdilo postojanje javnog interesa za predmetnim informacijama, a osim toga predmetne informacije se ne odnose na pitanja koja su u društvu smatrana pitanjima od javnog interesa, poput zaštite okoliša, ugrožavanja javnog zdravlja, prijetnji obrani i javnoj sigurnosti, potrošnje proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti, odgovornog donošenja političkih odluka i upravljanja javnom imovinom, kršenja ljudskih prava te mogućih slučajeva političke korupcije i sl.
Odgovornost za rad državnog odvjetništva leži na čelniku i kontrola se ostvaruje u zakonom propisanim postupcima, a k tome je glava IV. Zakona o državnom odvjetništvu posvećena izvješćima koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te ostala državna odvjetništva upućuju Saboru RH, višim državnim odvjetništvima, ministru pravosuđa te Vladi RH.
Osim toga, žalitelj u žalbi prilikom osporavanja navoda iz pobijanog rješenja, nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se zatražena informacija trebala deklasificirati jer prevladava interes za omogućavanjem pristupa informaciji.
Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, udruzi GONG, omogućen pristup preslici zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ na način da prije dostave klasificirane informacije postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.
Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.
Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. studenoga 2017. godine odbio ustavnu tužbu udruge GONG, zaključivši kako spomenutom presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine udruzi GONG nisu povrijeđena ustavna prava.
Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije temeljem dobivenog mišljena Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
U žalbenom postupku je utvrđeno da je test razmjernosti i javnog interesa ODO Zlatar provelo dana 20. ožujka 2018. godine, a da je dana 26. siječnja 2018. godine ODO Zlatar poslalo dopis Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost, kojim je zatražena dostava mišljenja sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje je utvrđeno da je ODO Zlatar dana 26. travnja 2018. godine zaprimilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-18-405 od 20. travnja 2018. godine. Iako bi tijela javne vlasti trebala mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost zatražiti i dobiti prije provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, takvo postupanje ODO-a Zlatar nije moglo utjecati na drugačije rješenje stvari.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Neovisno o ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije se upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti i da se radi o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.