KLASA: UP/II-008-07/18-01/415
URBROJ: 401-01/04-18-2
Zagreb, 25. svibnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u SplituBROJ: PPI-DO-7/2018 od 9. travnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Broj: PPI-DO-7/2018 od 9. travnja 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu(u daljnjem tekstu: ODO Split) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 26. ožujka 2018. godine, a u kojem zahtjevu se navodi kako općinsko državno odvjetništvo podnosi županijskom državnom odvjetništvu izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec, a koje izvješće sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, ako i podatke o neriješenima predmetima. Uz brojčana izvješća dostavljaju se sažetci o radu na značajnim predmetima i o izvanpostupovnoj aktivnosti tog državnog odvjetništva (članak 199. stavak 1. Poslovnika državnog odvjetništva,„Narodne novine“, broj 5/14. i 123/15.). Sukladno navedenom žalitelj moli da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacija omogući preslika ili skenirano mjesečno izvješće za prosinac 2017. godine, te siječanj 2018. godine, koje je tijelo javne vlasti ODO Split dostavilo višem državnom odvjetništvu. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako suprotno navodima obrazloženja pobijanog rješenja niti jednom odredbom Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.) i/ili Poslovnika državnog odvjetništva nije određeno da bi izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec iz članka 199. Poslovnika državnog odvjetništva, koje sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima naznačena kao podatak zaštićen Zakonom o tajnosti podataka niti takva informacija sadrži podatke državnih odvjetništava koji su nastali tijekom provođenja izviđa i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a koji se odnose na neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodne odnose Republike Hrvatske, obrambenu sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske (članak 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka). Nadalje navodi kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te članaka 30., te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) jer tijelo javne vlasti nije upoznalo žalitelja sa sadržajem mišljenja Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, da je provodilo test razmjernosti i javnog interesa te o odlučnim činjenicama koje je utvrdilo obavijestilo žalitelja jer isti ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima, a službena osoba dužna mu je omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenjem dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Također navodi kako prihvaća okolnost da je moguće da pojedini dijelovi mjesečnog izvješća iz članka 199.Poslovnika državnog odvjetništva u trenutku sastavljanja sadrže podatke čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova javne sigurnosti ili kaznenog postupka, međutim, u tom bi slučaju u propisanom postupku tijelo trebalo najprije odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promijeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka te pri tome utvrditi da li je donesena periodična procjena u pisanom obliku, potom zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, pa ukoliko klasificirani podatak sadrži određene dijelove ili priloge čije neovlašteno otkrivanje ne ugrožava rad državnih odvjetništava, koji su nastali tijekom provođenja izvida i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a osobito čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, takve dijelove podatka izostaviti od oznake stupnja tajnosti, pa tek nakon toga provesti test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na preostale dijelove koji su i dalje klasificirani određenim stupnjem tajnosti. Žalitelj navodi kako je radi pogrešne primjene materijalnog prava, osobito članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer mjesečno izvješće koje sadrži podatke i o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima, koji su glavnom brojčani podaci, bi naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, niti o tim odlučnim činjenicama postoje navodi u obrazloženju pobijanog rješenja radi čega je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. ožujka 2018. godine, koji je ODO Split urudžbiralo dana 26. ožujka 2018. godine, zatražio da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacija omogući preslika ili skenirano mjesečno izvješće za prosinac 2017. godine, te siječanj 2018. godine, koje je tijelo javne vlasti ODO Split dostavilo višem državnom odvjetništvu. Nadalje je utvrđeno da je ODO Split rješenjem BROJ: PPI-DO-7/2018 od 9. travnja 2018. godine, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ODO Split u prvostupanjskom postupku uvažio mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost od 19. prosinca 2017. godine, a koje je ODO Split zatražio u spisu pod brojem: PPI-DO-16/2017 povodom zahtjeva žalitelja za dostavom mjesečnog izvješća za prosinac 2016. i lipanj 2017., budući se radi o istovjetnim zahtjevima.
Također, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je radi donošenja odluke o žaliteljevu zahtjevu imenovana Radna grupa koja je dana 29. ožujka 2018. godine održala sastanak radi provođenja testa razmjernosti i javnog interesa te jednoglasno donijela zaključak o prevladavanju razloga za ograničenje tražene informacije.
U obrazloženju pobijanog rješenja, ODO Split navodi kako je odredbom članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Nadalje navodi da je odredbom članka 199. Poslovnika državnog odvjetništva propisano da općinska državna odvjetništva podnose županijskom državnom odvjetništvu izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec, a da izvješće sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima, te da se uz brojčana izvješća dostavljaju sažeci o radu na značajnim predmetima i o izvanpostupovnoj aktivnosti tog državnog odvjetništva. Također navodi da je obveza podnošenja mjesečnih i godišnjih izvješća državnih odvjetništava propisana člankom 41. stavkom 1. Zakona o državnom odvjetništvu te sukladno navedenoj odredbi državna odvjetništva podnose višem državnom odvjetništvu izvješća svaki mjesec, da izvješća sadrže podatke o završenim postupcima, o postupcima koji su u tijeku te radnjama koje su poduzeli ili će ih poduzeti, kao i da više državno odvjetništvo može tražiti da se izvješća izrade posebno po vrstama predmeta.
U obrazloženju pobijanog rješenja, ODO Split navodi kako je člankom 200. Poslovnika državnog odvjetništva propisano da se mjesečno izvješće županijskih državnih odvjetništava sastoji od tri dijela: prvi dio se odnosi na izvješćivanje o pravnoj i drugoj problematici, sastancima i općenito izvanpostupovnom radu, drugi dio sadrži izvješća o radu i odlukama u značajnim predmetima, treći dio izvješća sastoji se od statističkih tabela o radu kaznenih i građanskoupravnih odjela uz koje se daju samo najnužniji komentari ako je to potrebno zbog velikih zaostataka ili velikog broja negativnih odluka. Temeljem članka 206. stavka 2. Poslovnika državnog odvjetništva podaci iz članka 200. Poslovnika, a koji uključuju i izviješća općinskih državnih odvjetništava iz članka 199. Poslovnika, vode se u posebnom spisu državnog odvjetništva koji nije dostupan javnosti jer sadrži podatke koji su tajni, a svrha čuvanja ovih podataka je uspješno vođenje nadzora, nad radom nižih državnih odvjetnika, evidentiranje rezultata pregleda nižih državnih odvjetništava, primjedaba na rad pojedinih dužnosnika i evidencije o posebno složenim poslovima koje su obavila pojedina niža državna odvjetništva. Nadalje ističe kako više državno odvjetništvo osniva za svako niže državno odvjetništvo poseban spis (fascikl) u kojem se vode podaci u skladu s uputom koju donosi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske na osnovu članka 130. stavak 2. Zakona o državnom odvjetništvu, a u poseban spis državnog odvjetništva ulaze i mjesečna izvješća o radu tog odvjetništva iz članka 200. Poslovnika, koja su temeljem članka 66. stavka 1. Poslovnika državnog odvjetništva klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“. Također ističe kako je Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske donio temeljem odredbe članka 13. stavka 6. Zakona o državnom odvjetništvu, Opću uputu o mjesečnom praćenju rada i izvješćivanju o predmetima broj: O-6/10 od 15. prosinca 2010. godine te je točkom A.2. navedene Upute propisano da se sva izvješća tijekom jedne godine upisuju u jedan broj „OGR“ upisnika s odgovarajućim podbrojevima. ODO Split navodi kako pristup takvim podacima imaju samo osobe iz članka 73. stavka 2. i 3.Poslovnika, a spadaju u poslove državnoodvjetničke uprave iz članka 20. Zakona o državnom odvjetništvu. Također ističe kako su međutim podaci koji su dostupni javnosti, a koje između ostalog sadrže i dio mjesečnih izvješća raznih državnih odvjetništava, zbirno prikazani u godišnjem izvješću o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i javnosti dostupna na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (link http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=645), dok preostali dio podataka je tajan te nije dostupan javnosti.
ODO Split je odbilo zahtjev žalitelja budući da su informacije koje žalitelj traži sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i Poslovnika državnog odvjetništva proglašene tajnima i to nakon izvršenog uvida u mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa i sveobuhvatne analize svih relevantnih činjenica.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-17-199 od 19. prosinca 2017. godine, kao i u Zapisnik radne grupe za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa BROJ: PPI-DO-7/2018. od 29. ožujka 2018. godine. Ured vijeća za nacionalnu sigurnost u navedenom mišljenju u bitnom navodi kako je nesporno pravo svakog pojedinog županijskog odnosno općinskog državnog odvjetništva da podatke koji su određeni člankom 66. Poslovnika državnog odvjetništva klasificira stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, te da takvoj vrsti odnosno skupu podataka sadržanih u mjesečnom izvješću, potrebno utvrditi i zadržati utvrđeni stupanj tajnosti s obzirom da bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka. U Zapisniku Radne grupe za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa BROJ: PPI-DO-7/2018. od 29. ožujka 2018. godine, u bitnom se navodi kako je razlog za omogućavanje pristupa informaciji ustavno pravo na pristup informacijama koje podliježe zakonom propisanim ograničenjima, dok se pod razlozima za ograničenje navodi kako se radi o klasificiranom podatku „OGR“; kako podaci koji se štite navedenim stupnjem tajnosti u cijelosti odgovaraju vrijednostima koje se njima štite; kako neovlašteno otkrivanje ovih podataka ili eventualna deklasifikacija podataka nije opravdana javnim interesom jer se radi o unutarnjim ustrojstvenim podacima; kako su zaposlenici tog državnog odvjetništva vezani radnim odnosom i pravima i obvezama koja iz njih proizlaze pa tako i čuvanja svih podataka unutar državnog odvjetništva, a za objavljivanje podataka koji nisu javni mogu stegovno pa čak i kazneno odgovarati, dok takva obveza za javnost ne postoji; kako bi objavom traženih podataka nastala trajna i nepopravljiva šteta u obvezi zaštite podataka koji su zakonom zaštićeni i s razlogom nisu dostupni javnosti niti svim zaposlenicima tijela koje ih posjeduje; te da dozvoljavanjem da se javno objave traženi podaci dozvoljava se kontrola rada izvan propisanih tijela državnog odvjetništva radi čega je neophodno zadržati zakonom propisanu tajnost traženih podataka, dok deklasifikacija, kako potpuna tako i djelomična, nije opravdana. Slijedom navedenog, članovi Radne grupe jednoglasno donose zaključak kako prevladavaju razlozi za ograničenjem pristupa traženoj informaciji te da šteta po zaštićene vrijednosti preteže nad javnim interesom za omogućavanje pristupa informaciji.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je temeljem citiranih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu i Poslovnika državnog odvjetništva i mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO.“
Odredbom članka 9. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona, dok je člankom 5 navedenog Zakona propisano kako se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je da je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano da je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, što je i ODO Split učinilo, te je temeljem ranije dobivenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti javnog interesa, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržalo stupanj tajnosti „OGRANIČENO“.
Povjerenica za informiranje smatra da je pritom odlučan razlog zaštita učinkovitosti i integriteta rada državnog odvjetništva koja u konkretnom slučaju preteže nad mogućnošću kontrole nad radom tijela javne vlasti od strane javnosti, koja je inače u javnom interesu. U ovom slučaju, predmetne informacije ne daju potpunu sliku i informaciju o radu pojedinog državnog odvjetništva, dok bi se istovremeno omogućavanjem pristupa informaciji stvorila mogućnost da ista bude korištena u nedozvoljene svrhe (npr. pritisak na državno odvjetništvo, izračun vjerojatnosti dodjele predmeta i sl.)
Što se tiče javnog interesa za informacijom koja je predmet postupka, drugostupanjsko tijelo analizom sadržaja u medijima, osim žaliteljevog interesa, nije utvrdilo postojanje javnog interesa za predmetnim informacijama, a osim toga predmetne informacije se ne odnose na pitanja koja su u društvu smatrana pitanjima od javnog interesa, poput zaštite okoliša, ugrožavanja javnog zdravlja, prijetnji obrani i javnoj sigurnosti, potrošnje proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti, odgovornog donošenja političkih odluka i upravljanja javnom imovinom, kršenja ljudskih prava te mogućih slučajeva političke korupcije i sl.
Odgovornost za rad državnog odvjetništva leži na čelniku i kontrola se ostvaruje u zakonom propisanim postupcima, a k tome je glava IV. Zakona o državnom odvjetništvu posvećena izvješćima koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te ostala državna odvjetništva upućuju Saboru RH, višim državnim odvjetništvima, ministru pravosuđa te Vladi RH.
Osim toga, žalitelj u žalbi prilikom osporavanja navoda iz pobijanog rješenja, nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se zatražena informacija trebala deklasificirati jer prevladava interes za omogućavanjem pristupa informaciji.
Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, udruzi GONG, omogućen pristup preslici zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ na način da prije dostave klasificirane informacije postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.
Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.
Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. 11. 2017. godine odbio ustavnu tužbu udruge GONG, zaključivši kako spomenutom presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine udruzi GONG nisu povrijeđena ustavna prava.
Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije temeljem ranije dobivenog mišljena Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
U žalbenom postupku je utvrđeno da iako bi se mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost trebalo odnositi na informaciju koja je predmet postupka, budući da je već ranije zatraženo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost o istovjetnoj informaciji, takvo postupanje ODO-a Split nije moglo utjecati na drugačije rješenje stvari.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da je u prvostupanjskom postupkubilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Neovisno ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije se upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti i da se radi o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.