KLASA: UP/II-008-07/17-01/885

URBROJ: 401-01/06-18-4

Zagreb, 18.5.2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... iz Marije Gorice, ........., izjavljene protiv rješenja Općine Marija Gorica KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 238/19-03-17-15 od 22.9.2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Općine Marija Gorica KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 238/19-03-17-15 od 22.9.2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 29.3.2017. godine, kojim je od Općine Marija Gorica tražio fonogram sa 22. i 23. sjednice Općinskog vijeća koje su održane 28.12.2016. godine i 23.1.2017. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da su navodi iz osporenog rješenja neistiniti te ističe da se tijelo javne vlasti u istom poziva na odredbe Poslovnika Općinskog vijeća iz 2013. godine, čije se odredbe samo prepisuju, a da se istog ne pridržavaju Predsjednik Općinskog vijeća, načelnica Općine Marija Gorica, kao niti zapisničarka sa sjednica Općinskog vijeća Općine Marija Gorica. Nadalje navodi kako se istoj zapisničarki ne dopušta da zapisnike sa navedenih sjednica izrađuje kvalitetno te joj se ne dopušta da u iste upisuje sve relevantno što se na istim sjednicama događa, pa ista propušta u zapisnik uvrstiti neke izrečene dijelove, koji po njegovom mišljenju terete načelnicu Općine Marija Gorica i Predsjednika Općinskog vijeća za nezakonitosti u postupanju. Nadalje, navodi kako je u osporenom rješenju navedeno da je on sudjelovao u prihvaćanju zapisnika sa prethodne sjednice, što ne osporava, ali pri tome naglašava da je jedini koji je glasovao protiv odluke o prihvaćanju zapisnika, jer u isti nije uneseno ono što je izjavio Potpredsjednik Općinskog vijeća iz kvote HSS-a. Ističe kao neistinito da je uređaj za snimanje sjednica u privatnom vlasništvu Predsjednika Općinskog vijeća, jer si isti po njegovom mišljenju ne može priuštiti takav uređaj. Također, navodi da se snimanje sjednica provodi nelegalno, jer u Poslovniku snimanje nije navedeno, ali da ipak služi zapisničarki koja na temelju snimljenog materijala izrađuje zapisnik sa prethodne sjednice. Žalitelj nadalje navodi da se tijelo javne vlasti ne može izgovarati tvrdnjama da tehničke mogućnosti onemogućuju prijenos snimljenog materijala na druge uređaje te da se sjednica snima preko postojeće snimke. Pojašnjava da to ne može biti izgovor zbog toga što je dan uoči 23. sjednice, putem elektroničke pošte zatražio da se pripremi cjelovit fonogram ili tonski zapis sa prethodne sjednice, a ne zapisnik koji ne sadrži ono što je rečeno. Također, navodi kako je na početku iste sjednice tražio da se pusti tonski zapis sa prethodne sjednice, no da je njegov zahtjev ignoriran, pa zbog toga nije dozvolio nastavak sjednice dok mu se isto ne omogući. Navodi da mu to nije odobreno te je pozvana policija, koja je izašla na mjesto događaja i uzela izjave od nazočnih. Zaključno, navodi da je od navedenog događaja prošlo pola godine, no da nije pokrenut nikakav postupak, izrazivši sumnju da do toga nije došlo zbog utjecaja načelnice Općine Marija Gorica te iznosi svoje sumnje u nezakonit rad iste Općine. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 29.3.2017. godine Općini Marija Gorica podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio sljedeće: „temeljem članka 17., 18. i 20. Zakona o pravu na pristup informacijama traži fonogram sa 22. i 23. sjednice Općinskog vijeća održane 28.12.2016. i 23.1.2017. godine”. Nadalje je utvrđeno da je Općina Marija Gorica temeljem navedenog zahtjeva dostavila žalitelju obavijest KLASA: 008-02/17-01/05, URBROJ: 238/19-03-17-3 od 19.5.2017. godine u kojoj ga izvješćuje da ne posjeduje zatražene informacije, nego da se audio zapisi sa zatraženih sjednica nalaze kod Josipa Žagmeštra, predsjednika Općinskog vijeća Općine Marija Gorica. Također je utvrđeno da je Općina Marija Gorica, postupivši po rješenju Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/17-01/585, URBROJ: 401-01/06-17-02 od 6.9.2017. godine, povodom predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku donijela osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 238/19-03-17-15 od 22.9.2017. godine, kojim je isti zahtjev odbačen temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije.

U obrazloženju osporenog rješenja navedena je kronologija postupanja po predmetnom zahtjevu žalitelja te se ističe da je razgovorom s Predsjednikom Općinskog vijeća Općine Marija Gorica utvrđeno da isti na svakoj sjednici Općinskog vijeća upotrebljava uređaj za snimanje sjednice koji je u njegovom privatnom vlasništvu te time ne predstavlja posjed niti vlasništvo Općine, kao i da tehničke mogućnosti istog uređaja onemogućuju prijenos snimljenog na druge medije i da se prilikom zasjedanja nove sjednice ista snima na postojeću snimku u istom mediju. Također su navedene odredbe članka 153. i 154. Poslovnika Općinskog vijeća Općine Marija Gorica (Službeni glasnik Općine Marija Gorica broj 124) koje se odnose na vođenje zapisnika sa sjednica Općinskog vijeća i njegov sadržaj, a kojima nije propisana obveza snimanja sjednica Općinskog vijeća Općine Marija Gorica.

U žalbenom postupku, a uzimajući u obzir navode žalitelja iz predmetne žalbe, u dopisu KLASA: 008-04/17-01/819, URBROJ: 401-01/06-17-04 od 10.10.2017. godine kojim je zatražen spis predmeta od Općine Marija Gorica je zatraženo da dostavi Povjerenici za informiranje informacije koje su predmet postupka ukoliko iste ima u svom posjedu.

Općina Marija Gorica se dopisom KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 238/19-03-17-17 od 13.10.2017. godine, kojim je dostavila kompletan spis predmeta vezan za predmetni zahtjev, očitovala Povjerenici za informiranje kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da ne posjeduje informacije koje su se tražile u predmetnom zahtjevu te je slijedom navedenog doneseno osporeno rješenje.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u podzakonske akte koji se odnose na rad Općinskog vijeća Općine Marija Gorica  te je utvrđeno da istima nije propisano snimanje sjednica Općinskog vijeća Općine Marija Gorica, a kako je navedeno u obrazloženju osporenog rješenja, pa iz svega navedenog te dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da iste snimke postoje kao pomoćno sredstvo pri izradi zapisnika sa sjednica Općinskog vijeća do trenutka kad se počne snimati nova sjednica preko postojeće snimke.

Razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenica za informiranje je zaključila kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku predmetnog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje zatražene informacije koje su se tražile navedenim zahtjevom za pristup informacijama. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žalitelja, jer iz njih proizlazi da je žalitelj podnio predmetni zahtjev smatrajući da bi u istom navedeni fonogrami trebali postojati u Općini Marija Gorica, međutim to ne znači da isti zaista i postoje u posjedu tijela javne vlasti. Također, iz dokumentacije u spisu predmeta je utvrđeno da je žalitelj kao Općinski vijećnik Općine Marija Gorica bio sudionik na sjednicama sa kojih je zatražio fonogram te kako mu je poznato sve što je izrečeno na istim sjednicama te je slijedom navedenog i u posjedu zapisnika sa istih sjednica. Osim navedenog, u konkretnom slučaju fonograma u odnosu na zapisnik sa sjednice je razvidno da se radi o dvjema informacijama koje ne moraju biti sadržajno iste, jer se u zapisnik sa sjednica unose bitni sadržaji rasprave, kako je to i propisano Poslovnikom Općinskog vijeća Općine Marija Gorica te isti služi kao službeni dokument. Napominje se i da bi žalitelju kao Općinskom vijećniku Općine Marija Gorica podaci iz djelokruga rada jedinice lokalne samouprave trebali biti dostupni temeljem odredbi općih akata navedene jedinice, a sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine″, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12. i 19/13.), za područje primjene nije nadležna Povjerenica za informiranje već Ministarstvo uprave, kojem se Općinski vijećnici mogu obratiti ukoliko postoje određene nepravilnosti u radu Općinskog vijeća.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenice za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenica za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Ovim se rješenjem, međutim, ne ulazi u pitanje ovlaštenog odnosno neovlaštenog snimanja sjednica Općinskih vijeća te činjenice da Općinsko vijeće dopušta snimanje sjednice od strane prisutnih, uključujući predsjednika istog Vijeća, na privatnim uređajima.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.