KLASA: UP/II-008-07/18-01/153

URBROJ: 401-01/06-18-4

Zagreb, 21.5.2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, Broj: 26 Su 27/2018-4 od 29.1.2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru, Broj: 26 Su 27/2018-4 od 29.1.2018. godine.

2. Djelomično se odobrava se ......... pravo na pristup tablici - Rekapitulacija isplate po vrsti obračuna (analitika) Trgovačkog suda u Bjelovaru za vještake u 2017. godini, na način da je iz iste vidljiv stupac - Isplaćenik (sa imenima i prezimenima vještaka) te stupac - Brutto, sa iznosima naknada.

3. Odbija se zahtjev ......... u preostalom dijelu.

4. Nalaže se Trgovačkom sudu u Bjelovaru da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informacijama, kojim je tražio podatak o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi u razdoblju od 1.1. do 31.12.2017. godine po pojedinom vještaku, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije porezna tajna, sukladno zakonu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi kako je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno kako je predmetni zahtjev nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odbijen zbog porezne tajne te ističe da su prema članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine”, broj 115/16.) porezna tajna podaci koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te svi drugi podaci u vezi s porezni postupkom kojima raspolaže porezno tijelo, kao i podaci koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Nadalje, navodi da odredba članka 7. stavka 2. točke 3. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu („Narodne Novine”, broj 124/14., 115/15. i 87/16.) propisuje da proračunski korisnici obvezno vode analitička knjigovodstva: financijske imovine i obveza, i to potraživanja i obveza (po subjektima, računima, pojedinačnim iznosima, rokovima dospjelosti, zateznim kamatama i dr) te da je prema članku 74. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine”, broj 10/17. i 128/17.) do kraja siječnja tekuće godine za proteklu godinu odnosno pri prestanku djelatnosti isplatitelj primitka po osnovi kojega se utvrđuje drugi dohodak koji se smatra konačnim, obvezan poreznim obveznicima dati potvrde koja sadrži i visinu pojedinačnih i ukupnih godišnjih primitaka po osnovi drugog dohotka, postotku i iznosu priznatih izdataka pri isplati. Žalitelj ističe da u tijelu javne vlasti mora postojati mogućnost izlučivanja informacije koju je tražio iz računalne aplikacije, a koja služi za obavljanje djelatnosti sudovanja. Zaključno žalitelj ocjenjuje nebitnim je li izvor informacije u proračunu ili u djelatnosti tijela javne vlasti, jer je raspolaganje javnim sredstvima posljedica javne djelatnosti koju obavlja tijelo javne vlasti, a iz razloga što se svaka isplata obavlja temeljem sudske odluke (rješenja) u pojedinom sudskom postupku čime nastaje obveza isplate tijela javne vlasti prema pojedinom vještaku - što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima neovisno o izvoru, pa je po njegovom mišljenju tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo, s obzirom na članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj dodaje da je pogrešno i nerazumljivo pozivanje tijela javne vlasti na poreznu tajnu, jer Trgovački sud u Bjelovaru nije porezno tijelo u smislu Općeg poreznog zakona niti provodi porezni postupak pa stoga nema ni mogućnost raspolaganja podacima koji bi predstavljali poreznu tajnu, pa je time počinilo povredu upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o upravnom postupku, a vezano za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa i povredu članaka 30., 51. i 52. navedenog Zakona. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15.1.2018. godine tražio informaciju o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi u razdoblju od 1.1. do 31.12.2017. godine po pojedinom vještaku. Također je utvrđeno da je Trgovački sud u Bjelovaru dana 25.1.2018. godine proveo test razmjernosti i javnog interesa Broj: 26 Su 27/2018-3, nakon čega je povodom predmetnog zahtjeva donio osporeno rješenje Broj: 26 Su 27/2018-4 od 29.1.2018. godine, kojim je odbio isti temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da su zatražene informacije porezna tajna, sukladno zakonu.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje. Uvidom u navedeni spis predmeta utvrđeno je da se u istom nalazi  Zapisnik Komisije za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa Broj: 26 Su 27/2018-3 od 25.1.2018. godine te da je kao informacija koja je predmet postupka dostavljena tablica - Rekapitulacija isplate po vrsti obračuna (analitika) Trgovačkog suda u Bjelovaru za vještake u 2017. godini, u kojoj su navedeni podaci tijela javne vlasti, te sljedeći podaci po stupcima: Isplaćenik, Neoporezivo, Uk. trošak, Brutto, PDV, Osnovica za dop., MIO1, MIO2, ZO, Priznati troškovi, Porez, Prirez, POseb.por. i Za isplatu.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se žalitelju uskraćuje podatak o imenima i prezimenima fizičkih osoba vještaka kojima su izvršene isplate u razdoblju od 1.1. do 31.12.2017. godine te iznosima koji su im isplaćeni, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da su navedene informacije zaštićene poreznom tajnom.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da bi imena i prezimena vještaka kojima su isplaćene naknade iz javnih sredstava te visina istih naknada predstavljale poreznu tajnu, ističe se da prvostupanjsko tijelo ne provodi porezni postupak. Naime, člankom 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 115/16.) je propisano da porezno tijelo jest tijelo državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza. U članku 6. stavku 1. navedenog Zakona je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, a u članku 8. stavku 1. istog Zakona da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.

Stoga je ispitivanjem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela u drugostupanjskom postupku utvrđeno kako je Trgovački sud u Bjelovaru u pogledu predmetnih informacija pogrešno procijenio činjenično stanje i donio pogrešne zaključke te slijedom navedenog u osporenom rješenju pogrešno primijenio Zakon o pravu na pristup informacijama kao materijalno pravo.

Međutim, uvidom u dokument koji je dostavljen u drugostupanjskom postupku, a iz kojeg su vidljive u zahtjevu zatražene informacije, utvrđeno je da isti osim onih informacija koje je u predmetnom zahtjevu zatražio žalitelj sadrži i druge podatke. Stoga je Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku razmotrila je li žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup navedenom dokumentu, a također i utvrdila da li se pristup istom može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.      

Nadalje, sukladno članku 24. stavku 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, 38/14., 123/15. i 29/16.) propisano je da za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu. Prema stavku 3. navedenog članka nagrada za rad vještaka koja se isplaćuje iz sredstava suda i državnog odvjetništva umanjuje se za 20% od utvrđene vrijednosti boda iz stavka 2. ovog članka.

Člankom 132. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine”, broj 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16.) je propisano da se sredstva za rad sudova osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske. Stavkom 2. istog članka je propisano da sredstva za rad sudova obuhvaćaju sredstva za obavljanje redovite djelatnosti (sredstva za rashode za zaposlene, sredstva za materijalne rashode i sredstva za kapitalna ulaganja u zgrade, tehničku i informatičku opremu) i sredstva za posebne namjene, a stavkom 3. navedenog članka da se sredstva iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju u visini koja će osigurati redovito obavljanje svih poslova u sudu.

U članku 135. stavku 1. Zakona o sudovima je propisano da sredstva za posebne namjene jesu: 1. sredstva za rad vježbenika, 2. sredstva za stručno usavršavanje sudaca te sudskih službenika i namještenika, 3. sredstva za namjenske troškove koja obuhvaćaju: – naknade i nagradu sucima porotnicima, – troškove sudskih postupaka koji se po zakonu isplaćuju iz sredstava suda, – troškove dostavljanja sudskih pismena, – naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka, – ostale troškove u svezi s obavljanjem sudbene vlasti.

Dovodeći u vezu navedene odredbe, jasno je da isplate vještacima od strane prvostupanjskog tijela predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa u pogledu istih prvostupanjsko tijelo nije niti bilo dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa, jer se radi o informaciji za koju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.

Također, sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje daju tijela javne vlasti moraju biti potpune i točne, pa uzimajući u obzir navedeno, očito je da javnost ima pravo biti upoznata ne samo s iznosom koji je isplaćen određenoj osobi, već i s podatkom o imenu i prezimenu navedene osobe.

Prihvaćanje suprotnog stava značilo bi kršenje gore navedenog načela, čime bi se dovelo u pitanje ustavno jamstvo pristupa informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti iz članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.).

S obzirom na navedeno, ime i prezime osobe vještaka kojoj je izvršena isplata iz javnih sredstava, iako je osobni podatak, dostupno je javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, a iznosi koji su isplaćeni na ime vještačenja također trebaju biti dostupni javnosti upravo radi ostvarenja načela transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Međutim, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da se na preostale podatke koji su navedeni u dostavljenoj tablici, iz koje su vidljive u zahtjevu zatražene informacije, može primijeniti ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na druge podatke koji su navedeni u dostavljenoj tablici iz koje su vidljive u zahtjevu zatražene informacije prevladavaju razlozi za ograničenje zbog zaštite osobnih podataka, s obzirom da je, u konkretnom slučaju interes javnosti zadovoljen dostavom žalitelju istog dokumenta dokumenta iz kojeg se može utvrditi ime i prezime osobe vještaka te brutto iznos naknade.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za predmetne informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša te nije vjerojatno da bi objava tražene informacije bez ograničenja doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), pa se stoga ne može omogućiti pristup predmetnoj informaciji u cjelini.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.