KLASA: UP/II-008-07/18-01/253

URBROJ: 401-01/10-18-5

Zagreb, 07. svibnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Karlovca, ........., izjavljene protivrješenja Državnog sudbenog vijeća, broj PPI-6/18-2 od 08. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog sudbenog vijeća, broj PPI-6/18-2 od 08. ožujka 2018. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio Odluku o pokretanju postupka br. R-7/14 od 14. travnja 2014. godine i Odluku o obustavljanju postupka, br. R-7/14 od 25. svibnja 2017. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o posebno zaštićenoj kategoriji podataka koji se odnose na psihofizičko zdravlje osobe.

Protiv navedenog rješenjažalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno odbilo njegov zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Dalje ističe da su osnovni podaci o predmetu javno objavljeni na portalu Autograf, uz privolu/suglasnost osobe kojoj bi objavljivanjem informacije mogla biti prouzročena šteta, pa smatra da ne postoje zakonska ograničenja pristupa informacijama. Citira odredbe Ustava Republike Hrvatske, te smatra da u javnom interesu, ali i interesu osobe koju prvostupanjsko tijelo štiti, objaviti kriterije temeljem kojih je su donesene odluke koje su predmet postupka. Također opisuje druge predmet koji se vode po njegovim zahtjevima pred prvostupanjskim tijelom.Navodi da iz osporene odluke nije razvidno je li pribavljeno mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba jeneosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. veljače 2018. godine tražio odluku prvostupanjskog tijela o pokretanju postupka br. R-7/14 od 14. travnja 2014. godine i Odluku o obustavljanju postupka (pod istim brojm R – 7/14) od 25. svibnja 2017. godine, uz izostavljanje osobnih podataka sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da preteže potreba zaštite podataka o psihofizičkom zdravlju osobe na koju se odluke odnose, odnosno da se ne mogu nači objektivno prihvatljivi razlozi zbog kojeg bi bilo potrebno da se navedeni podaci učine dostupni javnosti.

Člankom 78. stavkom 2. Zakona o državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28713, 82/15) propisano je da ako iz ponašanja suca i njegova odnosa prema radu proizlazi sumnja na trajni gubitak sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti, Državno sudbeno vijeće može samostalno ili na prijedlog predsjednika suda odrediti da se sudac podvrgne liječničkoj prosudbi njegovih tjelesnih i duševnih sposobnosti.

Prema članku 62. stavku 2. točki 8. Zakona nepodvrgavnje prosudbi tjelesnih i duševnih svojstava radi ocjene sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti predstavlja stegovno djelo.

Člankom 10. stavkom 2. Poslovnika o radu Državnog sudbenog vijeća od 14. listopada 2015. godine, koji je izmijenjen odlukama o izmjenama Poslovnika od 23. prosinca 2016. godine i 26. siječnja 2017. godine, propisano je da su sjednice Vijeća na kojima se raspravlja i odlučuje o općim pitanjima javne.

Sukladno stavku 4. navedenog članka u postupku razrješenja sudaca, udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti, davanja odobrenja za pokretanje kaznenog postupka, odobrenja lišenja slobode te u stegovnom postupku javnost je isključena. Na zahtjev suca protiv kojeg se vodi takav postupak, Vijeće može  održati javnu sjednicu.

Iako u navedenoj odredbi nije izričito navedeno da je i pri odlučivanju za upućivanje na prosudbu sposobnosti za obavljanje sudačke dužnosti isključena javnosti, uzimajući u obzir gore citirane odredbe može se zaključiti i da je i u tom slučaju javnost isključena sa sjednica, posebno stoga što se ne radi o općim pitanjima.

Ispitujući pravilnost provodenog testa razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku, ističe se sljedeće.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Sukladno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se, između ostalog, odnose i na zdravlje.

U odnosu na žalbene navode žalitelja da je cijeli navedeni postupak javno objavljen na portalu Autograf, bez navođenja imena i prezimena sutkinje, pa da ne postoje zakonska ograničenja za pristup traženim infomacijama, ističe se sljedeće.

Naime, sama činjenica što je na portalu objavljen određeni članak koji je povezan s informacijama koje su predmet spora, ne dovodi do zaključka da za iste informacije prevladava javni interes.

Javni interes treba razlikovati od zainteresiranosti javnosti za različite teme, odnosno od interesantnih informacija. Dok su pitanja od javnog interesa važna za ostvarivanje dobrobiti zajednice, javnost jednostavno može biti i samo zainteresirana za neka pitanja odnosno interesantne joj mogu biti teme koje nužno ne predstavljaju i javni interes, kao što je ovdje slučaj.

Naime, u konkretnom slučaju žalitelj traži informacije iz kojih je vidljivo pokretanje postupka protiv suca radi prosudbe sposobnosti za obavljanje poslova suca.

Uvidom u odluku R-7/14 od 14. travnja 2014. godine utvrđeno je da je istom određena liječnička prosudba tjelesnih i duševnih sposobnosti suca. Osim toga u obrazloženju odluke navode se podaci o zdravstvenom stanju suca, a koji su bili temelj za donošenje odluke.

S obzirom na navedeno Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na navedenu informaciju preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Činjenica da je protiv određenog suca pokrenut navedeni postupak ne predstavlja informaciju od javnog značaja iz članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, već predstavlja informaciju iz kojeg su vidljivi određeni podaci o zdravlju suca.

Ne bi trebalo biti sporno da svaka osoba, kao i sudac na kojeg se tražene informacije odnose, sukladno članku 37. Ustava Republike Hrvatske ima pravo na sigurnost i tajnost osobnih podataka, posebno onih koji se odnose na njegovo zdravlje.

Suprotno navodima žalitelja, iz spisa predmeta ne proizlazi da je informacija koja je predmet postupka na bilo koji način povezana s radom suca u konkretnom predmetu, pa da bi se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji moglo kontrolirati rad Državnog sudbenog vijeća u konkretnom predmetu.

U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije (osim citiranog članka na portalu Autograf, a što nije dovoljno za zaključak da bi tražena informacija predstavljala informaciju od javnog značaja, te da bi za istu prevladavao javni interes u odnosu na zaštitu osobnih podataka suca),predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja (već na zdravlje pojedinca), javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja kojim poziva na zaštitu javnog interesa.

S obzirom da žalitelj u svom zahtjevu za pristup izričito traži da mu se pristup traženim odlukama uz izostavljanje osobnih podataka, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila da u konkretnom slučaju žalitelju nije moguće niti djelomično omogućiti pristup traženim informacijama primjenom odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz sljedećih razloga.

Odluka o tome hoće li uputiti određenog suca na prosudbu tjelesnih i duševnih sposobnosti ne predstavlja meritornu odluku u određenoj pravnoj stvari, već meritornu odluku predstavlja odluka o razrješenju koja se eventualno donosi po prijedlogu za razrješenje, koji se u smislu članka 78. Zakona o Državnom sudbenom vijeću podnosi na temelju pravomoćne odluke suda o oduzimanju poslovne sposobnost ili nadležnog tijela da su tjelesna i duševna svojstva takva da onemogućuju obavljanje sudačke dužnosti.

Člankom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je cilj Zakona omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija.

Prema članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje tijela javne vlasti objavljuju, odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne.

S obzirom da osobne podatke, osim imena i prezimena sutkinje, predstavljaju i podaci o zdravlju sutkinje koji se navode u obrazloženju, a za koje ne prevladava javni interes, već potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iste bi također trebalo prekriti.

U tom slučaju, takva informacija ne bi predstavljala potpunu i točnu informaciju u smislu odredbe članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer iz iste ne bi bilo moguće utvrditi da na koga se odluka donosi, i što su bili ključni razlozi za donošenje iste, pa ne bi bilo niti moguće iz iste preispitati rad Državnog sudbenog vijeća kao tijela javne vlasti.

Osim toga, treba uzeti u obzir da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik koji raspolaže informacijom sukladno navedenom Zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi.

To bi u konkretnom slučaju, prihvaćajući stav žalitelja, značilo da bi isti mogao slobodno iznositi podatke o zdravlju određenog suca, a što je nespojivo s podacima o zdravstvenom stanju navedene osobe.

U odnosu na navod žalitelja da je članak na portalu Autograf objavljen uz suglasnost osobe na koji se isti odnose, ističe se da iz spisa predmeta ne proizlazi da takva suglasnost postoji, a treba imati u vidu i odredbu članka 30. Zakona o medijima („Narodne novine“, 59/04, 84/11, 81/13) prema kojoj novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

Osm toga, kada bi i postojala suglasnost osobe u smislu odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka, onda bi se takvi podaci mogli obrađivati samo u svrhu za koju je dana suglasnost sukladno članku 7. stavku 1. alineji 1. u vezi s člankom 8. stavkom 2. alinejom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka (u konkretnom slučaju samo za potrebe navedenog članka), odnosno takvi podaci se ne bi mogli javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, činjenica da su određeni osobni podaci objavljeni, ne dovodi sama po sebi zaključka da za navedenu informaciju postoji javni interes, odnosno da samom objavom informacije ista predstavlja informaciju od javnog značaja, kojom se može slobodno raspolagati.

Što se tiče druge informacije koja je predmet postupka, ističe se da je uvidom u odluku utvrđeno da je istom obustavljen postupak.

S obzirom da je ranije u ovom rješenju obrazloženo zbog čega žalitelju nije moguće niti djelomično omogućiti uvid u odluku o pokretanju postupka prosudbe sposobnosti za obavljanje, iz istog razloga žalitelju nije moguće niti omogućiti pristup odluci o obustavi gore navedenog postupka, jer za informaciju o tome je li pokrenut i na koji je način okončan predmetni postupak ne prevladava javni interes već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.

Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da je u konkretnom slučaju, s obzirom da informacija sadrži podatak o zdravstvenom stanju suca,potrebno zaštititi privatnost suca, jer bi omogućavanje pristupa traženim informacijama predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život suca, posebno imajući u vidu da ocjenu o zdravstvenom stanju suca u smislu članka 78. Zakona o državnom sudbenom vijeću ne može donijeti Državno sudbeno vijeće, već nadležno tijelo u zakonom propisanom postupku.

Osim toga, iz spisa predmeta je razvidno da se radi o nedovršenom postupku radi liječničke prosudbe sposobnosti za obavljanje sudačke dužnosti, s obzirom da je sutkinja protiv koje je pokrenut postupak na vlastiti zahtjev razrješena sudačke dužnosti u 2017. godini, čime je obustavljen postupak prosudbe sposobnosti za obavljanje sudačke dužnosti. Predmetna odluka o razrješenju sutkinje javno je objavljena na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela pa Povjerenica za informiranje smatra, suprotno navodima žalbe, da omogućavanje pristupa zatraženim informacijamane bi omogućilo odnosno doprinijelo kontroli rada prvostupanjskog tijela u konkretnom postupku.

U odnosu na navode žalbe da u konkretnom slučaju nije zatraženo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, ističe se da seu konkretnom slučaju ne radi o informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (klasificirani podatak), za koju bi bilo potrebno zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, odnosno u konkretnom slučaju je primijenjeno zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Što se tiče ostalih žalbenih navoda u kojima se opisuju drugi postupci koje žalitelj vodi pred Državnim sudbenim vijećem, isti nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.