KLASA: UP/II-008-07/17-01/1113
URBROJ: 401-01/04-18-3
Zagreb, 3. svibnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: 27 PPI-11/2017-3 od 24. studenoga 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje o prigovoru Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: 27 PPI-11/2017-3 od 24. studenoga 2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Sud) Poslovni broj: 27 PPI-11/2017-3 od 24. studenoga 2017. godine, odbijen je prigovor korisnika prava na pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. studenoga 2017. godine, izjavljen na obavijest Suda Broj:PPI-27/2017-2 od 2. studenoga 2017. godine, koju je zaprimio povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 20. listopada 2017. godine, kojim je tražio od Suda da mu se omogući pristup sljedećim informacijama: uvid u presude i rješenja kojima je Sud 2014., 2015., 2016. i 2017. godine okončao predmete pokrenute tužbama 2014. godine, a zaprimljenim pod rednim brojevima od broja 1 do broja 4597.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je Sud suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbio njegov zahtjev prikazavši ga na način kao da je tražio uvid u spise, a odbijanjem zahtjeva uskraćeno mu je zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje navodi da rješenje osporava u cijelosti odnosno u dijelu gdje Sud stvara konstrukcije koje nemaju veze s njegovim pisanim zahtjevom te izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako je zahtjevom za pristup informaciji zatražio da mu se u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama omogući pristup informaciji: uvid u presude i rješenja kojima je Sud 2014., 2015., 2016. i 2017. okončao predmete pokrenute tužbama 2014. godine, a zaprimljene pod rednim brojevima od broja 1 do broja 4597, te da je u zahtjevu jasno istaknuo da traži uvid u presude i rješenja. Ističe kako se Sud u dopisu od 2. studenoga 2017. godine Broj: PPI-27/2017-2 pozvao na odredbu članka 44. stavka 3. Sudskog poslovnika koji definira pravo stranaka na uvid u spise iako on nije stranka u 4597 rješenja i presuda, niti je zatražio uvid u spise predmeta zaključenih tim rješenjima i presudama nego je tražio uvid u rješenja i presude, a navodi i da otklanja mogućnost da je ta pogreška napravljena slučajno jer ga je prije upućivanja citiranog dopisa nazvala službenica za informiranje Suda kojoj je i u telefonskom razgovoru rečeno da se ne traži uvid u spis nego u rješenja i presude. Nadalje ističe kako je u citiranom dopisu Suda sugerirana mogućnost dostave rješenja i presuda, međutim on uopće nije tražio dostavu nego uvid u rješenja i presude, a unatoč jasnom zahtjevu Sud se u dopisu pozvao na članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama iako on nije tražio informacije iz navedenog članka Zakona. Također ističe kako mu je u samom dopisu Suda sugerirano da podnese novi zahtjev i da traži dostavu rješenja i presuda. Zaključuje kako se ovakvim postupanjem namjerno krši Zakon o pravu na pristup informacijama, a tome u prilog je i zahtjev ......... od 25. rujna 2017. godine odnosno ispravljeni zahtjev od 20. listopada 2017. godine, koje dostavlja u prilogu žalbe. Žalitelj navodi da iako je gospodin ......... podnio istovjetan zahtjev kao i on, Sud je njemu odgovorio dopisom dok je o zahtjevu gospodina ......... odlučio rješenjem o odbacivanju. Nadalje navodi kako je dana 13. studenoga 2017. godine uputio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je žalbu sukladno članku 122. Zakona o općem upravnom postupku kao prigovor proslijedio čelniku Suda, te da je o prigovoru odlučeno rješenjem Suda od 24. studenoga 2017. godine Broj: 27 PPI-11/2017-3.Također navodi kako se u navedenom rješenju Sud poziva na članak 64. stavak 2. Sudskog poslovnika kojim je propisano da se izvornici odluka, nagodbi i ostalih pismena zadržavaju u odgovarajućem spisu, a strankama se dostavljaju u ovjerenom prijepisu (otpravak) odnosno u ovjerenom prijevodu ako je zahtjev za izdavanjem odluke na jeziku nacionalne zajednice ili manjine utemeljen na zakonu ili međunarodnom ugovoru, iako on zahtjev za pristup nije podnio kao stranka u 4597 predmeta nego kao korisnik prava na pristup informacijama. Žalitelj ističe kako je na tako utvrđeno činjenično stanje Sud pogrešno primijenio Zakon pravu na pristup informacijama jer je odbio zahtjev, koji nije postavio,te na temelju vlastitih konstrukcija i neistina manipulativno tumačio i Sudski poslovnik. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. listopada 2017. godine, zaprimljenim u Sudu dana 24. listopada 2017. godine, zatražio od Suda da mu se omogući pristup sljedećim informacijama: uvid u presude i rješenja kojima je Sud 2014., 2015., 2016. i 2017. godine okončao predmete pokrenute tužbama 2014. godine, a zaprimljenim pod rednim brojevima od broja 1 do broja 4597, te da je Sud dopisom Broj: PPI-27/2017-2 od 2. studenoga 2017. godine obavijestio žalitelja da osoba koja nije stranka odnosno opunomoćenik ili zastupnik stranke u sporu pred Sudom, ne može izvršiti uvid u spise predmeta ovog Suda. Također je citiranim dopisom žalitelj obaviješten da se prema odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cijeli spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih za ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije te da je odredbom članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona. U smislu odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj je upućen da je moguće od Suda tražiti dostavu anonimiziranih odluka (presuda i rješenja kojima se okončava upravni spor) za navedeno razdoblje, uz uvjet da se za isto od strane tražitelja naknade stvarni materijalni troškovi koji nastanu pružanjem takvih informacija, u skladu s Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacija te uz uvjet da nije riječ o velikom broju traženih informacija čijim bi pružanjem došlo do opterećivanja rada i redovnog funkcioniranja Suda (članak 23. stavak 5. točka 5. Zakona).
Nadalje je razvidno da je Povjerenica za informiranje dana 16. studenoga 2017. godine zaprimila podnesak žalitelja nazvan „žalba“ protiv obavijesti Suda Broj: PPI-27/2017-2 od 2. studenoga 2017. godine,koji je dopisom KLASA: 008-04/17-01/921, URBROJ:401-01/11-17-02 od 20. studenog 2017. godine ustupila čelniku Suda na nadležno rješavanje. Odlučujući o prigovoru žalitelja Sud je donio rješenje Poslovni broj: 27 PPI-11/2017-3 od 24. studenoga 2017. godine, kojim je odbio prigovor žalitelja kao neosnovan.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/9.7, 8/98., 113/00.,24/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Iz spisa predmeta razvidno je da žalitelj od Suda traži velik broj informacija iz razdoblja od nekoliko godina. Nadalje je razvidno da je Sud pojasnio žalitelju da osoba koja nije stranka odnosno opunomoćenik ili zastupnik stranke u sporu ne može izvršiti uvid u spis. Međutim činjenica je da žalitelj nije, niti je bio stranka u postupcima iz kojih traži odluke Suda, pa mu iste nisu niti dostupne temeljem drugog propisa. Putem zahtjeva za pristup informacijama bilo koja osoba može tražiti pojedine informacije iz spisa predmeta i nije dužna navoditi zašto joj te informacije trebaju niti dokazivati pravni interes. Također je razvidno kako je žalitelj više puta pojasnio Sudu da on ne traži uvid u spise nego uvid u odluke, a kako se prema Zakonu o pravu na pristup informacijama mogu tražiti i pojedine informacije koje su dio spisa predmeta pogrešno je pozivanje Suda u obavijesti od Broj: PPI-27/2017-2 od 2. studenoga 2017. godine na članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, prema članku 17. Zakona o pravu na pristup informacijama primjerice korisnik može zatražiti da mu se omogući informacija pisanim putem, može tražiti uvid u dokumente i pravljenje preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, a može tražiti i dostavu preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju. Iz spisa predmeta proizlazi da žalitelj inzistira na uvidu u tražene informacije, a Sud mu sugerira da traži dostavu anonimiziranih odluka, uz uvjet naknade stvarnih materijalnih troškova i uz uvjet da nije riječ o velikom broju traženih informacija čijim bi pružanjem došlo do opterećivanja rada i redovnog funkcioniranja Suda. Kako je već ranije pojašnjeno odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje se na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Očito je da žalitelj traži jedan način omogućavanja traženih informacija, a Sud mu nudi drugi način za koji žalitelj nije zainteresiran.
Pravo na pristup informaciji pretpostavlja pristup već gotovoj, izrađenoj informaciji, koju posjeduje tijelo javne vlasti. Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nema obvezu vršiti anonimizaciju sudskih odluka, već ako je potrebno zaštititi osobne podatke na odlukama potrebno je iste prekriti, zacrniti i slično, a ostatak informacije ako nema drugih ograničenja iz Zakona (primjerice porezna tajna, poslovna ili profesionalna tajna i drugo) omogućiti korisniku. Naime, člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Bitno je naglasiti da prekrivanje osobnih podataka na odlukama nije proizvoljno na način da se automatski zaštite svi osobni podaci već i ono kao i druga ograničenja iz Zakona o pravu na pristup informacijama podliježe provođenju testa razmjernosti i javnog interesa gdje se utvrđuje da li preteže javni interes ili zaštićeni interes. Iz spisa predmeta nije razvidno da je žalitelju dovoljno pojašnjeno da mu Sud može prema članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, naplatiti stvarne materijalne troškove i kod omogućavanja uvida u tražene informacije, a ne samo kod dostavljanja preslika. Naime, kod djelomičnog omogućavanja uvida u informacije na dokumentu koji sadrži tražene informacije trebaju se prekriti zaštićeni podaci prije omogućavanja samog uvida, pa bi tako u konkretnom slučaju trebalo napraviti presliku svake odluke Suda i na istoj zacrniti podatke koji se štite, a što uzrokuje određeno vrijeme i određene troškove. Također iz spisa predmeta nije razvidno da je žalitelju primjerice ponuđeno da mu se omogući uvid u dio po dio traženih informacija ili da se izjasni da li su mu uistinu potrebne sve tražene informacije s obzirom da se radi o većem broju traženih informacija i da bi njegov zahtjev zbog opterećivanja rada Suda mogao biti odbijen.
Iz spisa predmeta očito je da je došlo do problema u međusobnoj komunikaciji i suradnji tijela javne vlasti i žalitelja, gdje je zbog nedovoljnog pojašnjavanja žalitelju svih mogućnosti ostvarivanja njegovih prava u pogledu pristupa traženim informacijama, žalitelj ocijenio ponašanje tijela javne vlasti kao neprikladno i protuzakonito kojim se pokušava manipulativno prikazati njegov zahtjev.
Sukladno svemu navedenom, a osobito činjenici da žalitelj traži konkretne informacije iz spisa predmeta, a ne uvid u spis, proizlazi da pobijano rješenje Suda nije na zakonu osnovano.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrila navode iz pobijanog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje Sud je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu materijalnog prava.
S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima,a osobito utvrditi može li se i na koji način uvid u tražene informacije temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti žalitelju te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar. Razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama propisani su u članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama pa će tako tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 1., 2., 3., i 4., ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije, ako se traži informacija koja se na smatra informacijom u smislu članka 5. stavka1. točke 3. Zakona, te kod zlouporabe prava kada jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama propisana su u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Kada tijelo javne vlasti ograničava pristup zatraženoj informaciji dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci, poslovna ili profesionalna tajna) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Od provođenja testa razmjernosti i javnog interesa izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje su dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako tražena informacija predstavlja klasificirani podatak, a kako je to propisano člankom 16. stavkom 3. navedenog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama, koje su iz određene kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Ako tijelo javne vlasti utvrdi da prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Posebno je potrebno obratiti pozornost na već spomenutu odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno tom odredbom propisanu obvezu tijela javne vlasti da kod odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama razmotri mogućnost djelomičnog omogućavanja informacija.
Nadalje, preporuča se razmotriti zatražene informacije u smislu njihove javne objave u cilju usklađivanja i objavljivanja sudske prakse odnosno omogućavanja dostupnosti sudskih odluka široj općoj i pravnoj javnosti.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.