KLASA: UP/II-008-07/18-01/337

URBROJ: 401-01/05-18-1

Zagreb, 27. 4. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe .........iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, ur.broj: I-1104/20117, klasa: 06-04-E-80-30 od 21. 9. 2017. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, ur.broj: I-1104/2017, klasa: 06-04-E-80-30 od 21. 9. 2017. godine

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (u daljnjem tekstu: DAB) odbijena  je točka 1. zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražen bruto iznos posljednje isplaćene plaće direktoru DAB-a jer je zahtjev u tom dijelu protivan odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), dok su točke 2. i 4. žaliteljevog zahtjeva, kojima su zatraženi iznosi mjesečnih računa kartica (prikazani individualno po kartici) odbijeni sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji  i isti ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje odnosno izradu i stvaranje informacije, kao što je to u konkretnom slučaju bilo zatraženo. Tijelo javne vlasti je usvojilo žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem je zatražio podatke o službenim vozilima koje koriste službenici DAB-a.

Žalitelj je  na pobijano rješenje izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako su točke 1., 2. i 4. njegovog zahtjeva odbijene, dok je na točku 3. djelomično odgovoreno. Žalitelj smatra da tijelo javne vlasti nije uspjelo dokazati da nije dužno dostaviti tražene informacije niti da su informacije zaštićene ostalim propisima. Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 18. 5. 2017. godine, zaprimljenim u tijelu javne vlasti 7. 6. 2017. godine zatražio od DAB-a sljedeće informacije: 1. bruto iznos (bruto 2, ukupan trošak na proračun) posljednje isplaćene plaće direktoru/ici odnosno osobi na trenutno najvišoj rukovodećoj poziciji, 2. iznos mjesečnih računa kartica (prikazati individualno po kartici ako je moguće za svaki mjesec) koje koriste ili su koristili službenici za plaćanje robe ili usluga za razdoblje od početka 2015. godine do posljednje zaprimljenog računa, 3. koja službena vozila koriste službenici (marka, model, snaga motora, vrsta goriva, posljednji broj prijeđenih kilometara na odometru vozila npr. posljednje zabilježeni na putnom nalogu ili tablici loko vožnje te vrsta kupovine vozila npr. leasing, jednokratno, kredit te godina nabavke vozila), 4. iznos mjesečnih računa kartica (prikazati individualno po kartici ako je moguće za svaki mjesec) koje su koristili službenici za razdoblje od početka 2011. godine do kraja 2013. godine. Nadalje, razvidno je da je DAB žalitelju povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama dostavio obavijest Klasa: 04-280-E-80-16, Ur. broj: I-832/17 od 7. srpnja 2017. godine kojom ga obavještava da su informacije koje je zatražio javno objavljene na Internet stranici, nakon čega je žalitelj dana 14. 8. 2017. godine tijelu javne vlasti podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacije, a tijelo javne vlasti je donijelo pobijano rješenje.

U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti navodi kako nije proračunski korisnik i ne financira se ni na koji način iz državnog proračuna, dakle u odnosu na traženi podatak o bruto iznosu posljednje plaće isplaćene direktoru DAB-a ne radi se o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima, na način kako je regulirano člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu  na pristup informacijama, jer ista nije isplaćena na teret državnog proračuna, odnosno poreznih obveznika. Tijelo javne vlasti slijedom navedenog odbija točku 1. žaliteljevog zahtjeva jer je protivan odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka, a čime su ispunjeni uvjeti propisani člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Tijelo javne vlasti nadalje odbija žaliteljev zahtjev o iznosu mjesečnih računa kartica (prikazano individualno po kartici) koje koriste ili su koristili službenici DAB-a u periodu od 2011. godine do kraja 2013. godine te od 2015. godine do danas, budući da sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji  i isti ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje odnosno izradu i stvaranje informacije, kao što je to u konkretnom slučaju bilo zatraženo. Tijelo javne vlasti je usvojilo žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem je zatražio podatke o službenim vozilima koje koriste službenici DAB-a.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je DAB prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe, te kako je počinilo greške u postupku donošenja odluke kojom se uskraćuje pristup informacijama.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa zatraženoj informaciji iz točke 1. žaliteljevog zahtjeva samim navođenjem da je ista, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da je u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno  provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.

Osim toga, nejasno je zašto tijelo javne vlasti kao razlog uskrate informacije nije upotrijebilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, s obzirom da „ostali slučajevi utvrđeni zakonom“ iz  članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama  predstavljaju situacije ograničavanja prava na pristup informacijama koje zakonodavac nije predvidio odredbama navedenog Zakona.

Ujedno se napominje kako prema dosadašnjem tumačenju i praksi u primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, te upravnosudskim presudama koju su potvrđivale odluke drugostupanjskog tijela, bruto plaća zaposlenika tijela javne vlasti smatra se informacijom od javnog značaja, a koja bi trebala biti dostupna korisnicima prava na pristup informacijama.

U tom slučaju je nevažno što se DAB ne financira proračunskim sredstvima, budući da je njegov osnivač Republika Hrvatska te su mu dodijeljene javne ovlasti, slijedom čega zaposlenici DAB-a nisu zaposlenici u pravnoj osobi privatnog prava već u tijelu javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te koje je podložno povećanim standardima transparentnosti u svojem radu.

Odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama predstavlja situaciju prevladavajućeg javnog interesa, koja nalaže automatsko omogućavanje pristupa informaciji koja nije klasificirana stupnjem tajnosti kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Kada se ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, tijelo javne vlasti je prije donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa, kojim će utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes da se omogući pristup informaciji. Pritom se ponovno naglašava kako bi bruto plaća zaposlenika tijela javne vlasti trebala biti dostupna korisnicima prava na pristup informacijama, što je u više navrata potvrđeno sudskim presudama.

Nadalje, u odnosu na odbijanje točaka 2. i 4. žaliteljevog zahtjeva temeljem članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije, drugostupanjsko tijelo napominje kako je tijelo javne vlasti pogriješilo u proceduri.

Naime,  odredbom članka 18. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.

Neovisno o pogreški u proceduri, koja može biti i manja povreda postupka, napominje se kako je kroz dosadašnju praksu u primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama ustanovljeno kako svako tijelo javne vlasti može bez velikog truda doći do podataka o raspolaganju sa vlastitim sredstvima, što se ne bi smatralo izradom nove informacije, a u ovom slučaju tijelo javne vlasti nije dokazalo da do zatražene informacije ne može doći, da informacija ne postoji, odnosno da je treba izraditi.

Zaključno, tijelo javne vlasti  je odgovorilo na jedan manji dio točke 3. žaliteljevog zahtjeva, odnosno odgovorilo je samo da koriste službeno vozilo  Volvo S 60, međutim propustilo je uopće osvrnuti na ostale dijelove zahtjeva (snaga motora, vrsta goriva, posljednji broj prijeđenih kilometara na odometru vozila npr. posljednje zabilježeni na putnom nalogu ili tablici loko vožnje te vrsta kupovine vozila npr. leasing, jednokratno, kredit te godina nabavke vozila).

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari te zbog činjenice da DAB nije Povjerenici za informiranje dostavio informacije koje su predmet postupka, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

 DAB je u ponovnom postupku dužan  razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  Prvostupanjsko tijelo također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Ako informacije iz zahtjeva sadrže neki razlog za ograničenje od pristupa, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3.  ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. U pogledu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, upućujemo tijelo javne vlasti na internetsku stranicu Povjerenika za informiranje, na kojoj se na poveznici http://www.pristupinfo.hr/pravni-okvir/, pod rubrikom Upute i smjernice, nalaze Smjernice za test razmjernosti i javnog interesa.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.