KLASA: UP/II-008-07/18-01/292
URBROJ: 401-01/04-18-3
Zagreb, 17. travnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv rješenja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 008-01/18-14/58, URBROJ: 251-55-18-2 od 1. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 008-01/18-14/58, URBROJ: 251-55-18-2 od 1. ožujka 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 20. veljače 2018. godine, kojim je tražio pristup podacima o uspjehu/ocjeni tijekom studija i broju pristupa ispitima studentice ......... iz nastavnih predmeta Trgovačko pravo, Pravo društava, Kazneno pravo i Kazneno procesno pravo, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podatka te jer prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da izjavljuje žalbu zbog povrede materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje navodi kako se tijelo javne vlasti u rješenju pogrešno poziva na odredbu iz članka 25. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi na obvezu dostavljanja izvješća. Također navodi kako tijelo javne vlasti pogrešno uskraćuje pristup informaciji temeljem članka 23. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji i ne postoji, dok su izuzeci od prava na pristup informacijama navedeni u Zakonu u članku 8. Ističe kako je uskrata prava na pristup informaciji po članku 8. stavku 2. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama moguća ako bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano suđenje, a u konkretnom slučaju je riječ upravo o suprotnom da se uskratom informacije postiže zabranjeni cilj, a sam sudski postupak dobiva neželjeni izgled i učinak. Nadalje ističe kako se tijelo javne vlasti poziva na članak 15. stavak 2. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama koji navodno regulira da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom, te da članak 15. stavak 2. navedenog Zakona nema četiri točke. Također ističe kako za razliku od Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s kojim se pogrešno citiraju zakonski članci, u svezi Zakona o zaštiti osobnih podataka pogrešno se navode zakonske odredbe o kojima se daje pobliži sadržaj. Žalitelj navodi kako se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u zaključku da su ocjene na ispitu osobni podaci koji uživaju zaštitu od otkrivanja s tim u vezi je i pogrešna ocjena činjeničnog stanja da su traženi podaci činjenice o uspjehu na ispitu osobni podaci koji uživaju posebnu zaštitu, te je pozivanje tijela javne vlasti na odredbe članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka potpuno neutemeljeno. Ističe kako uspjeh na ispitu ne ulazi u kategoriju zaštićenog osobnog podataka za svakog ispitanika pa kao takav i ne uživa posebnu pravnu zaštitu, posebno ako je saznanje za traženi podatak nužno za ostvarenje legitimne svrhe. Također ističe da su ispiti javni, da te podatke prikuplja tijelo javne vlasti i oni legitimiraju svakog studenta o uspješnosti u studiranju, a nerijetko se traže kod zapošljavanja. Sukladno tome navodi da se uspjeh na ispitu javno objavljuje, redovito kada je u pitanju uspjeh u pisanom dijelu ispita i vrlo često konačna ocjena, dok gledište iz pobijanog rješenja upućuje kako je svako javno objavljivanje uspjeha postignutog u pisanom dijelu ispita ili konačne ocjene povreda prava na zaštitu osobnih podataka. Žalitelj navodi kako su uspjesi studenata na ispitima predmet analitičke ocjene raznoraznih tijela na sveučilištu, kao i da Pravni fakultet ne vodi zbirku osobnih podataka o uspjehu na ispitima za svakog studenta što posredno kazuje da uspjeh na ispitu ne ulazi u kategoriju zaštićenog osobnog podataka koji se prikuplja i obrađuje samo uz suglasnost studenata. Ističe kako prilikom zapošljavanja poslodavac traži uz dokaz o stečenoj spremi i svjedodžbu s položenim ispitima, a kada bi to bio zaštićeni podatak ne bi se mogao legitimno postavljati kao zahtjev za dostavljanjem preslika ocjena prema onome koji stavlja prijavu za zaposlenje ili bi se osoba prethodno morala upozoriti da ovakav podatak ne mora dati ako ne želi. Nadalje ističe da se podaci traže u svrhe ostvarenja legitimnog interesa, a koji se sastoji u provjeri, s jedne strane, ispunjavanja zakonskih pretpostavki za obavljanje poslova zastupnika optužbe u uskočkim predmetima, sve u kontekstu problematiziranja ovlaštenog tužitelja u konkretnom predmetu u kojem je on uključen, gdje je za obavljanje poslova zastupnika optužbe u uskočkim predmetima potrebna diploma o završenom pravnom fakultetu, položeni pravosudni ispit, odluka o imenovanju za zamjenika ravnatelja Uskoka, a s druge strane i u cilju provjere daljnje nužne pretpostavke za imenovanje za zamjenika ravnatelja, a to su izražene sklonosti u sposobnosti za ispitivanje najtežih i najsloženijih djela. Smatra kako je jedan od načina provjere sklonosti upravo uspjeh na ispitu iz dva kaznenopravna predmeta, a što se tiče traženih podataka o uspjehu iz predmeta Pravo društava i Trgovačko pravo, isti podaci su potrebni kako bi se ocijenila kvalificiranost osobe u pitanju da ocjenjuje zakonitost provedenih ispita iz ovih predmeta odnosno osnovanost prolaza. Zaključuje da ako je tražena informacija zaštićena zakonom, tijela javne vlasti je dužno navesti temeljem koje odredbe i kojeg zakona. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 1. ožujka 2018. godine podnio zahtjev za pristup informacijama Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kojim je tražio da mu se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama omogući pristup podacima o uspjehu/ocjeni tijekom studija i broju pristupa ispitima studentice ......... iz nastavnih predmeta Trgovačko pravo, Pravo društava, Kazneno pravo i Kazneno procesno pravo navodeći da su mu ti podaci potrebni u sudskom postupku K-US-43/15. Županijskog suda u Zagrebu. Nadalje je utvrđeno da je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu donio rješenje KLASA: 008-01/18-14/58, URBROJ: 251-55-18-2 od 1. ožujka 2018. godine, kojim je odbio žaliteljev zahtjev za pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podatka te jer prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja pristupa informacijama. Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj.
Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. citiranog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet, što znači da ocjena predstavlja osobni podatak.
U članku 7. stavku 1. točkama 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 11. stavka 3. gore citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Uvidom u internetske stranice Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i poveznicu https://www.pravo.unizg.hr/search?sq=rezultati+ispita&s_skip=0 razvidno je da se za neke predmete objavljuju ime i prezime studenta, bodovi i ocjena koju je dobio na pisanom dijelu ispita, da se za neke predmete uz ime i prezime objavljuju samo bodovi ostvareni na pisanom dijelu ispita, da se u nekim predmetima uz ime i prezime objavljuje samo ocjena dobivena iz pisanog dijela ispita, te da se u nekim predmetima objavljuje samo ime i prezime osoba koje su pisani dio ispita položile. Također je razvidno da se ne objavljuju ocjene dobivene na usmenom dijelu ispita, pa stoga samo ocjena dobivena na pisanom dijelu ispita ne pokazuje u konačnici uspješnost studenta ostvarenu za pojedini predmet. Nadalje, pretragom internetskih stranica raznih fakulteta u različitim gradovima razvidno je da neki fakulteti na svojim stranicama za pojedini pisani dio ispita objavljuju ime i prezime studenta i ocjenu koju je dobio, dok neki ne objavljuju ime i prezime već dodijeljenu šifru studenta i ocjenu, dok je za neke fakultete potrebno logiranje studenta kako bi se vidio određeni objavljeni sadržaj. Dakle, neki fakulteti ili uopće ne objavljuju rezultate pisanog dijela ispita na internetskim stranicama ili je za uvid u rezultate pisanog dijela ispita potrebno odobrenje npr. u smislu dodjele korisničkog imena, lozinke i slično. Ono što bi bilo zajedničko za sve fakultete koji objavljuju uspjeh ostvaren na pisanom dijelu ispita je da se uspješnost ne objavljuje po osobi nego po ispitu, dakle, objavljuje se koje su osobe položile ili nisu položile točno određeni pisani dio ispit, a ne objavljuje se koliko je određena osoba položila ili nije položila, pisanih dijelova ispita. Nadalje, iako se uspjeh na pisanom dijelu ispita javno objavljuje na internetskim stranicama pojedinih fakulteta, razvidno je da se objavljuju aktualni rezultati ispita, a ne rezultati ostvareni prije godinu ili nekoliko godina kojima onda nije ni moguće pristupiti.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljene su informacije koje je žalitelj tražio u svom zahtjevu za pristup informacijama. Razmotrivši dostavljenu dokumentaciju spisa predmeta Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo kako ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama. Iako žalitelj navodi da se informacije traže u svrhu ostvarenja legitimnog interesa koji se s jedne strane sastoji u provjeri ispunjavanja zakonskih pretpostavki za obavljanje poslova zastupnika optužbe u uskočkim predmetima, gdje je za obavljanje tih poslova potrebna diploma o završenom pravnom fakultetu, položeni pravosudni ispit, odluka o imenovanju za zamjenika ravnatelja Uskoka, a s druge strane u cilju provjere daljnje nužne pretpostavke za imenovanje za zamjenika ravnatelja, a to su izražene sklonosti u sposobnosti za ispitivanje najtežih i najsloženijih djela, traženju žalitelja se ne može udovoljiti
U odnosu na ocjene stečene na pojedinim predmetima završenog studija, u konkretnom slučaju studentice ......... iz nastavnih predmeta Trgovačko pravo, Pravo društava, Kazneno pravo i Kazneno procesno pravo, a uzevši u obzir da se završetkom određenog akreditiranog studija stječe kvalifikacija temeljem upisanih kolegija (bez obzira radi li se ocjeni od 2 do 5) nije utvrđeno da u konkretnom slučaju prevladava javni interes za uvid u zatražene ocjene, a koji bi pretezao pred zaštitom osobnih podataka. Javni interes koji se očituje kroz kontrolu rada tijela javne vlasti i pravilnosti provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka mogao bi odnijeti prevagu nad potrebnom zaštite privatnosti ako bi u ocjeni u odnosu na konkretne ocjene postojala opravdana sumnja da postoje određene netočnosti navedenih podataka, za što u ovom konkretnom slučaju nije slučaj jer žalitelj traži informacije od Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji nije prikupio i obradio informacije u svrhu koju žalitelj traži. Osim toga, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žalitelju, te iste informacije bi se onda trebale sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila i koja bi ih mogla javno objaviti. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa informacijama za kojima ne postoji širi javni interes.
Vezano za navode žalitelja da je prvostupanjsko tijelo pogrešno citiralo članke Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo o zahtjevu za pristup informacijama žalitelja pozvavši se na važeće zakonske odredbe dok je žalitelj u žalbi pogrešno zaključio da je prvostupanjsko tijelo pogrešno uskratilo pristup informaciji temeljem članka 23. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a da su izuzeci od prava na pristup informacijama navedeni u članku 8. Zakona. Naime, člankom 8. važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) nisu propisani izuzeci od prava na pristup informacijama, kako to žalitelj pogrešno navodi, već je propisano načelo jednakosti korisnika prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija, dok su izuzeci od prava na pristup informacijama u nevažećem Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 172/03., 144/10., 37/11. i 77/11.) propisani u članku 8. Nadalje, žalitelj u žalbi zaključuje da ako je informacija zaštićena zakonom, tijelo javne vlasti je dužno navesti temeljem koje odredbe i kojeg zakona. Budući da je iz pobijanog rješenja očito da su tražene informacije uskraćene iz razloga što su iste zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podatka i da se prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, žaliteljevi navodi nisu osnovani.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.