KLASA: UP/II-008-07/17-01/959

URBROJ: 401-01/03-18-04

Zagreb, 30. ožujka 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe Udruge Nogomet plus, Split, ........., zastupane po predsjedniku ........., izjavljene protiv dopisa Hrvatskog nogometnog saveza Broj: 6747-3/17 od 18. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se dopis Hrvatskog nogometnog saveza Broj: 6747-3/17 od 18. rujna 2017. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim dopisom Hrvatskog nogometnog saveza (u daljnjem tekstu: HNS), koji ima značenje rješenja, odbijen je zahtjev za pristup informacijama Udruge nogomet plus, po predsjedniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 29. ožujka 2017. godine, kojim su zatražene sljedeće informacije: 1.) detaljne specifikacije koje osobe su primili naknade ostalim osobama izvan radnog odnosa u 2016. godini u iznosu od 16.165.213 kuna, 2) na što je točno potrošeno 17.059.360 kuna na usluge promidžbe i informiranja u 2016. godini (specifikacija troškova) i 3) što je potrošeno u stavci "ostali nespomenuti rashodi" u 2016. godini u iznosu od 12.185.310 kuna. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 15. stavkom 2. točkom 4.  Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i zakonom zaštićene osobne podatke.

Žalitelj je na pobijani dopis, koji ima značenje rješenja, izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi da rješenje pobija zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog pogrešne primjene Zakona o zaštiti osobnih podataka i zbog pogrešne primjene Zakona o sportu.  Navodi da financijski izvještaj nije poslovna tajna, već da bi HNS trebao objavljivati revizorske izvještaje, a ne šture izvještaje iz FINA-e te specificirati svaki trošak kao što rade športska dionička društva. Ističe da su kao tijelo javne vlasti dužni upoznati javnost sa specifikacijama potrošnje tolikih značajnih sredstava. Navodi da Zakon o zaštiti osobnih podataka ne priječi tijelo javne vlasti da javnost upozna kome je i koliko platila milijune kuna za svoje usluge. Navodi da je tijelo javne vlasti na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer se navedeni podaci o specifikaciji troškova ne mogu proglasit poslovnom tajnom. Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji i omogući mu pristup traženim informacijama.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. ožujka 2017. godine zatražio od HNS-a, kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: pojašnjenje stavki iz financijskog izvještaja za 2016. godinu i to: 1)detaljne specifikacije koje osobe su primili naknade ostalim osobama izvan radnog odnosa u 2016. godini u iznosu od 16.165.213 kuna, 2) na što je točno potrošeno 17.059.360 kuna na Usluge promidžbe i informiranja u 2016. godini (specifikacija troškova) i 3) što je potrošeno u stavci "ostali nespomenuti rashodi" u 2016.  godini u iznosu od 12.185.310 kuna.

Povodom predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, HNS je dopisom od 13. travnja 2017. godine obavijestio žalitelja kako HNS nije tijelo jave vlasti i nije u obvezi dostaviti tražene informacije. Žalitelj je na navedenu obavijest podnio žalbu Povjerenici za informiranje, koja je zaključkom, KLASA: UP/II-008-07/17-01/429, URBROJ: 401-01/11-17-01 od 7. lipnja 2017. godine, naložila HNS-u da riješi žaliteljev zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Postupajući po zaključku Povjerenice za informiranje, HNS je donio obavijest, broj: 6747/17 od 16. lipnja 2017. godine, koju je Povjerenica za informiranje zaprimila 7. kolovoza 2017. godine.

Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA: UP/II-008-07/17-01/429, URBROJ: 401-01/11-17-4 od 29. kolovoza 2017. godine požurila postupanje po zaključku Povjerenice za informiranje od 9. lipnja 2017. godine jer se dopis HNS-a od 16. lipnja 2017. godine ne može smatrati rješavanjem zahtjeva za pristup informacijama Udruge Nogomet plus te je tijelo javne vlasti upozoreno da je člankom 62. Zakona o pravu na pristup informacijama propisan prekršaj za odgovornu osobu u tijelu javne vlasti koja ne postupi po nalogu Povjerenika.

Postupajući po zaključku i požurnici Povjerenice za informiranje, HNS je donio obavijest, broj: 6747/17 od 18. rujna 2017. godine, na koju je žalitelj ponovno uložio žalbu.

Uvidom u obavijest HNS-a, broj: 6747-3/17 od 18. rujna 2017. godine, utvrđeno je kako HNS ponovno nije donio odluku u formi rješenja, s obzirom na činjenicu da je to bio dužan učiniti, budući da je HNS žalitelju uskratio pravo na pristup informacijama. U obavijesti od 18. rujna 2017. godine HNS ponovno inzistira na činjenici da nije tijelo javne vlasti, međutim ipak upućuje žalitelja na svoje službene internetske stranice gdje su objavljena financijska izvješća, ali i navodi kako temeljem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ne može žalitelju dostaviti tražene informacije, budući da detaljni podaci iz financijskog izvještaja predstavljaju poslovnu tajnu te da eventualno otkrivanje istih prouzročio bi više štete za zaštićene interese nego koristi od omogućavanja javnosti uvida u iste. HNS navodi kako podatke o osobama ne mogu dostaviti, jer predstavljaju zaštićene osobne podatke.

U drugostupanjskom postupku Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA gornja od 31. listopada 2017. godine zatražila od tijela javne vlasti dostavu traženih informacija sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dana 29. studenoga 2017. godine tijelo javne vlasti je dostavilo očitovanje Povjerenici za informiranje u pogledu dostave traženih informacija u kojemu navodi da HNS nije tijelo javne vlasti te da nisu u obvezi dostaviti tražene informacije te da isto proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske  Broj: U-III-5310/2012 od 9. ožujka 2016. godine.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je HNS, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio zakonske odredbe.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem da ista predstavlja poslovnu tajnu i zaštićene osobne podatke, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, HNS treba uzeti u obzir da je u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

HNS, međutim, u ovom slučaju nije proveo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji - već je samo u dopisu napisao da je proveo predmetni test, ne dajući pritom nikakve dodatne argumente u prilog obje suprotstavljene teze, čime je nepravilno proveo test razmjernosti i javnog interesa.

Uz bitnu povredu postupka, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je HNS, koji predstavlja pravnu osobu s javim ovlastima, utvrdio da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i zaštićene osobne podatke.

Naime, poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.

Osim što HNS nije dostavio dokaz da je dio zatraženih informacija označen kao poslovna tajna, već je samo u dopisu spomenuto da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, HNS nije pružio jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih bi davanje predmetnih informacija dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HNS-a, što predstavlja ratiolegis instituta poslovne tajne.

U odnosu na razlog ograničenja propisan odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji se odnosi na uskratu zakonom zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, HNS nije uzeo u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, ali ujedno nije uzeo u obzir niti činjenicu da HNS predstavlja tijelo javne vlasti čiji je rad podložan pojačanom nadzoru javnosti, te da građani imaju ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama koje se nalaze u posjedu tijela javne vlasti, a koje pravo može biti ograničeno samo u određenim zakonom propisanim slučajevima.

S obzirom da HNS ponovno ističe da ne predstavlja tijelo javne vlasti, Povjerenica naglašava kako je u više navrata, pa tako i u zaključku, KLASA: UP/II-008-07/17-01/429, URBROJ: 401-01/11-17-01 od 7. lipnja 2017. godine, koji je vezan za ovu upravnu stvar, obrazloženo kako HNS predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, dakle tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također je potrebno ukazati kako sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku rješenje mora imati propisani sadržaj (zaglavlje, uvod, izreka, obrazloženja, uputa o pravnom lijeku, potpis službene osobe i otisak službenog pečata javnopravnog tijela), međutim, HNS ponovno nije postupio sukladno zakonskoj odredbi te je pristup informacijama ograničio u formi obavijesti.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari te zbog činjenice da HNS nije Povjerenici za informiranje dostavio informacije koje su predmet postupka, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

HNS je u ponovnom postupku dužan razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i upute iz ovog rješenja riješiti ovu upravnu stvar. Prvostupanjsko tijelo također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Napominje se da su na internetskoj stranici Povjerenika za informiranje, u rubrici "Pravni okvir" - "Upute i smjernice", na poveznici http://www.pristupinfo.hr/pravni-okvir/ objavljene Smjernice za test razmjernosti i javnog interesa.Ako informacije iz zahtjeva sadrže neki razlog za ograničenje od pristupa, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. HNS u ponovnom postupku treba imati na umu i odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.