KLASA: UP/II-008-07/15-01/141

URBROJ: 401-01/06-18-04

Zagreb, 27.3.2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv odluke Hrvatskog Crvenog križa, Gradskog Crvenog križa Zagreb, URBROJ: 01-197-2015 od 23.1.2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se odluka Hrvatskog Crvenog križa, Gradskog Crvenog križa Zagreb, URBROJ: 01-197-2015 od 23.1.2015. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenom odlukom koja ima značenje rješenja Hrvatski Crveni križ, Gradsko društvo Crveni križ Zagreb (u daljnjem tekstu: GDCK Zagreb) odbilo je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, kojim je tražio podatke o broju zaposlenih radnika, ukupan bruto iznos za plaće zaposlenih od 2010. do 2012. godine, iznos sredstava koji je na račun tijela javne vlasti uplaćen od Grada Zagreba te podatak o mogućem zaposlenju bračnog druga ravnatelja u tijelu javne vlasti, temeljem članka 8. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 172/03., 144/10. i 77/11.), a zbog postojanja osnove sumnje da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili kakvog drugog pravnog postupka.

Protiv osporene odluke žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se radi o uskraćivanju informacija koje nije utemeljeno na Zakonu o pravu na pristup informacijama, jer navedeni zakon ne dopušta tijelu javne vlasti da procjenjuje što će korisnik napraviti s informacijom i hoće li ju koristiti u dokaznom postupku na sudu. Nadalje navodi da su sudski postupci K-874/09 i K-292/10 pravomoćno završeni, a zatražene informacije nisu ničiji osobni podaci niti su neka vrsta tajne te kako to ne bi ni trebali biti u tijelu javne vlasti čiji je rad javan. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 16.1.2015. godine GDCK Zagreb podnio zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: 1. Koliko je u GDCK Zagreb bilo zaposlenih radnika u 2010., 2011. i 2012. godini?, 2. Koliko je GDCK Zagreb u 2010., 2011. i 2012. svojim radnicima po godinama isplatio ukupan iznos bruto plaća za sve zaposlene?, 3. Koliko je Grad Zagreb u 2010., 2011. i 2012. s osnova 0,5% iznosa iz gradskog proračuna po godinama uplatio na žiro-račun GDCK Zagreb?, i 4. Je li u GDCK Zagreb ikada bio zaposlen bračni drug ravnateljice/ravnatelja? Žalitelj je u zahtjevu napomenuo da navedene informacije traži radi usporedbe financiranja javnih ovlasti i djelatnosti broja zaposlenih u GDCK Osijek sa brojem stanovnika u ostalim hrvatskim većim gradovima. Također je utvrđeno da je GDCK Zagreb po predmetnom zahtjevu žalitelja donio osporenu odluku URBROJ: 01-197-2015 od 23.1.2015. godine, kojom je isti odbio temeljem članka 8. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 172/03., 144/10. i 77/11.), a zbog postojanja osnove sumnje da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili kakvog drugog pravnog postupka.

U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je pristup informacijama ograničen iz razloga što žalitelj vodi cijeli niz sudskih postupaka pred Općinskim sudom u Osijeku protiv Gradskog društva Crvenog križa Osijek i njegovog ravnatelja, pod brojevima K-874/09, K-875/09, K-292/10, a kako su Gradskog društva Crvenog križa i GDCK Zagreb članovi Hrvatskog Crvenog križa, GDCK Zagreb je ovlašteno uskratiti pristup informacijama. Nadalje, u obrazloženju odluke je navedeno da tražene informacije nisu relevantne za vođenje sudskih postupaka i kako ih je GDCK Zagreb u obvezi dostaviti nadležnom sudu isključivo temeljem sudskog naloga. Također je navedeno da je GDCK Zagreb žalitelju uskratilo pravo na pristup informacijama, jer je isti u kontinuiranom sukobu s Gradskim društvom Crvenog križa Osijek te sa Hrvatskim Crvenim križem.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju spisa predmeta utvrđeno je da osporeno rješenje treba poništiti, jer je prema ocjeni Povjerenice za informiranje GDCK Zagreb prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo odredbe materijalnog prava.

Naime, iz obrazloženja osporene odluke vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo riješilo zahtjev temeljem nevažećeg Zakona o pravu na pristup informacijama te je citiralo članak 8. stavak 2. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 172/03., 144/10. i 77/11.), iako je zahtjev žalitelja zaprimljen nakon što je 8.3.2013. godine na snagu stupio novi Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.). Iz navedenog je razvidno da je GDCK Zagreb odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbi starog Zakona koji je prestao važiti temeljem članka 71. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.).

Nadalje, GDCK Zagreb je u osporenoj odluci navelo da je tražene informacije u obvezi dostaviti nadležnom sudu isključivo temeljem sudskog naloga, što je potpuno pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela, jer i samo u istoj odluci navodi kako se sudski postupci vode između žalitelja i drugog tijela javne vlasti. Naime, činjenica da se vodi neki sudski postupak ne znači da se isti vodi u pogledu u predmetnom zahtjevu zatraženih informacija, a k tome sudski postupci koji su navedeni u osporenoj odluci ne vode se u GDCK-u Zagreb, u čijem su u posjedu u predmetnom zahtjevu zatražene informacije te bi ih mogla zatražiti bilo koja druga fizička i pravna osoba. Dakle, utvrđeno je da ne stoje argumenti za ograničavanje pristupa predmetnoj informaciji GDCK Zagreb iz osporene odluke o tome da postoje osnovane sumnje da bi omogućavanje u predmetnom zahtjevu zatraženih informacija utjecalo na sudske postupke, pri čemu se ističe da iz osporene odluke proizlazi da u istima GDCK Zagreb nije stranka, jer iako je moguće da se o predmetnim informacijama može raspravljati u nekom sudskom postupku, omogućavanje pristupa istima nikako ne bi moglo utjecati na sudski postupak odnosno na donošenje odluke u tom postupku.

Također, uvidom u dopis GDCK Zagreb Ur.Broj: 08-1452-2015 od 4.5.2015. godine, koji je Povjerenici za informiranje dostavljen u drugostupanjskom postupku, a vezano za njezino traženje nadopune spisa predmeta iz dopisa KLASA: UP/II-008-07/15-01/141, URBROJ: 401-01/21-15-02 od 8.4.2015. godine, a kojim je zatražena dostava dokumentacije koja sadrži informacije koje su predmet ovog postupka, utvrđeno je kako se radi o informaciji koja je izrađena nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, odnosno o izrađenom opisnom odgovoru koji je naslovljen na Povjerenicu za informiranje. Naime, iz navedenog dopisa proizlazi da isti dopis GDCK Zagreb sadrži opisne odgovore na pitanja koja su postavljena u predmetnom zahtjevu za pristup informacijama, ali da navedeno ne predstavlja dokumente iz kojih bi bili vidljivi zatraženi podaci o ukupnim isplatama za bruto plaće zaposlenih, uplate na račun GDCK Zagreb od Grada Zagreba, kao niti popisi zaposlenih u u zahtjevu zatraženom periodu od 2010. do 2012. godine.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Dakle, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama  pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, a sukladno gore citiranoj odredbi, tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika dužno provjeriti koje već postojeće odnosno izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev ima u svom posjedu (primjerice obračunske isprave za isplatu naknada plaća zaposlenih, financijska izvješća i slično), a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama te u slučaju uskrate informacija iz članka 15. navedenog Zakona donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva.

S obzirom na navedeno uvidom u spis predmeta utvrđeno je da prvostupanjsko tijelo nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje dostavilo cjelovit spis predmeta, čiji su sastavni dio zahtjevom zatražene informacije, a koji je nužan za postupanje u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela, nego opisni odgovor koji je izradilo nakon traženja nadopune spisa predmeta od strane Povjerenice za informiranje u drugostupanjskom postupku.

S obzirom na prirodu informacija koje su zatražene predmetnim zahtjevom te notornu činjenicu da svako tijelo javne vlasti koje ima zaposlene osobe te isplaćuje plaće o navedenim činjenicama vodi knjigovodstvo, o navedenom izrađuje godišnje obračune, financijske izvještaje i slično, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da GDCK Zagreb posjeduje izrađene informacije koje se odnose na traženje žalitelja, pa stoga po mišljenju Povjerenice za informiranje GDCK Zagreb u predmetnom slučaju nije pravilno utvrdilo činjenice odnosno pravo stanje stvari, te nije pružilo nikakve dokaze koji bi potkrepljivali navode iz osporene prvostupanjske odluke pa je isto stoga nužno poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja pristupa informacijama.

Tijelo javne vlasti je po predmetnom zahtjevu za pristup informacijama najprije u obvezi utvrditi koje već izrađene informacije koje se odnose na traženje iz zahtjeva ima u svom posjedu te je uvidom u iste potrebno utvrditi postoji li koji od razloga za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci), za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima.  Kada nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti slobodan pristup zatraženoj informaciji. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.

Posebno se napominje kako članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje  u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka  2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na u predmetnom zahtjevu navedeno traženje posjeduje odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Potrebno je napomenuti i to da pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti nije dužno davati dodatna pojašnjenja, tumačenja ili obrazloženja odnosno ulagati dodatni trud i izrađivati novu informaciju, nego dostaviti već izrađene informacije na koje se odnosi predmetni zahtjev, a vodeći računa o mogućim ograničenjima iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također je pri rješavanju zahtjeva potrebno imati u vidu i odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojemu tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) koje je donijela Povjerenica za informiranje.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.