KLASA: UP/II-008-07/17-01/280

URBROJ: 401-01/05-18-5

Zagreb, 27. 3. 2018.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 248/17 od 21. 3. 2017. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 248/17 od 21. 3. 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske radiotelevizije (u daljnjem tekstu: HRT) djelomično je odbačen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od  14. 2. 2017. godine, u točkama 1., 4. i 6. zahtjeva, kojim je zatraženo sljedeće: broj predmeta po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima po godištima u razdoblju od 1. 1. 2012. godine do 31. 12. 2016. godine koji su dobili nalog za zastupanje u priloženoj tablici; broj predmeta po pojedinim javnim bilježnicima po godištima u razdoblju od 1. 1. 2012. godine do 31. 12. 2016. godine koji su dobili nalog za zastupanje u priloženoj tablici; pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina odabira usluga javnog bilježnika kojima se odlučuje za odabir za svakog pojedinog javnog bilježnika čije je usluge koristilo tijelo javne vlasti u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Predmetni zahtjev je djelomično odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje HRT-a, urbroj: 248/17 od 21. 3. 2017. godine, pobija zbog bitne povrede upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako je iz dobivenih informacija vidljivo koliki su novčani iznosi ukupno isplaćeni odvjetnicima i javnim bilježnicima u razdoblju od 2012. do 2016. godine, stoga je mišljenja da računi koji se moraju izdati za izvršene usluge sadrže zatraženu informaciju. Predlaže da se njegova žalba usvoji.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. 2.  2017. godine od tijela javne vlasti zatražio dostavu sljedećih informacija: 1) Broj predmeta  po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine koji su dobili nalog za zastupanje tijela javne vlasti; 2) Svi načini odabira odvjetnika u kojim se pokazuje potreba za zastupanje tijela javne vlasti kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina odabira; 3) Pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina odabira odvjetnika kojima se odlučuje za odabir za svako pojedino odvjetničko društvo / odvjetnički ured / odvjetnika kojima se odlučuje za odabir za svako pojedino odvjetničko društvo/odvjetnički ured/odvjetnika koji su zastupali tijelo javne vlasti u razdoblju od 2012. do 2016. godine; 4) Informaciju o broju predmeta po pojedinim javnim bilježnicima po godištima u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine čije usluge su koristili; 5) O svim načinima utvrđivanja odabira usluga pojedinog javnog bilježnika u kojim se pokazuje potreba za usluge javnog bilježnika kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina utvrđivanja; 6) Pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina utvrđivanja odabira usluga javnog bilježnika kojima se odlučuje za odabir za svakog pojedinog javnog bilježnika čije usluge je koristilo tijelo javne vlasti u naznačenom razdoblju od 2012. do 2016. godine

Uvidom u pobijano rješenje je utvrđeno kako je HRT odbacio žaliteljev zahtjev u točkama 1., 4. i 6. jer ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se one nalaze, dok je uvidom u dopis HRT-a, koji je e-mailom dostavljen žalitelju dana 21. 3. 2017. godine, utvrđeno kako je HRT usvojio žaliteljev zahtjev u točkama 2., 3. i 5. te mu  je dostavio tražene informacije.

HRT u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je službenica za informiranje informacije o broju predmeta po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima zatražila od dvije radne jedinice te da je ustanovljeno da bi utvrđivanje broja predmeta podrazumijevalo stvaranje nove informacije budući da se o navedenom ne vodi nikakva tablica kako to tražitelj zahtijeva. Osim toga, odvjetnici koji zastupaju HRT su se u navedenom razdoblju mijenjali, pa ima predmeta kojih je tijekom godina vodilo više odvjetnika, tako da HRT ne bi u tom smislu mogao pružiti informaciju kako je traženo jer istu i ne posjeduje. Nadalje se ističe da je odluku o odabiru javnih bilježnika HRT povjerio odvjetnicima odabranim u postupku javne nabave, s obzirom da prema mišljenju Ministarstva gospodarstva odabir javnih bilježnika od strane ovrhovoditelja koji je naručuju u smislu Zakona o javnoj nabavi nije usluga u smislu istog zakona. Dakle, HRT nema traženu informaciju kako to zahtijeva podnositelj. Isto tako, HRT je koristio usluge bilježnika za potrebe solemnizacije ugovora, ovjere potpisa i sl., a odluku o tome koji će javni bilježnik izvršiti navedene usluge donosila je uprava tijela javne vlasti, a koje odluke ne postoje u materijaliziranom obliku.

U odgovoru na žaliteljevu žalbu, urbroj: 248/17 od 14. 4. 2017. godine, HRT u bitnom navodi kako smatra da je žaliteljeva žalba neosnovana, ponavlja navode iz obrazloženja rješenja te zaključno navodi kako žalitelj pogrešno tumači da činjenicom da mu  je HRT pružio informaciju o iznosima isplaćenim odvjetnicima i odvjetničkim društvima, odnosno javnim bilježnicima, posjeduje podatke o broju predmeta na način kako to zahtijeva žalitelj. Predlaže da se žalba odbije.

U žalbenom je postupku razmotrena odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje, odnosno bez nerazmjernog utroška vremena ili sredstava povezati ili prilagoditi postojeće informacije da bi se došlo do tražene informacije.

Uvidom u točke 1., 4. i 6. žaliteljevog zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj traži informacije koje HRT ne posjeduje u materijaliziranom obliku, nego od HRT-a traži da stvori novu informaciju, odnosno da popuni tablice koje im je žalitelj poslao sa podacima koje tijelo javne vlasti ne posjeduje kao izrađene.

Bez obzira što tijelo javne vlasti vjerojatno ima na različitim mjestima registrirane, odnosno zabilježene podatke o predmetima koje su vodili pojedini odvjetnički uredi i odvjetnici, ne posjeduje ih u jedinstvenom dokumentu, kao zasebno izrađenu informaciju, barem ne na način kako je žalitelj zatražio svojim  zahtjevom.

Tijelo javne vlasti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama nije dužno izrađivati novu informaciju, niti odgovarati na pitanja i davati obrazloženja, već je dužno utvrditi posjeduje li izrađenu informaciju, te sukladno navedenom primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, HRT je jasno obrazložio u pobijanom rješenju zašto ne posjeduje niti ne može posjedovati tražene podatke o javnim bilježnicima.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

U žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje ne sprječava tijelo javne vlasti da ubuduće, pa i unazad, vodi podatke o odvjetničkim uslugama za tijelo javne vlasti, osobito s obzirom da su iste plaćene iz sredstava  korisnika usluga, a time bi tijelo javne vlasti moglo dalje upravljati svojim resursima i troškovima.

Također, rješenje ne sprječava korisnika da traži konkretne podatke za kraći vremenski obuhvat, npr. za pojedini mjesec, umjesto za razdoblje od četiri godine.        

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.