KLASA: UP/II-008-07/18-01/116

URBROJ: 401-01/03-18-04

Zagreb, 12. ožujka 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Šenkovca, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. Klasa: 363-01/17-06/834, Ur.broj: 238-119-09/17-02 od 12. prosinca 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se točka 1. rješenja trgovačkog društva Zaprešić d.o.o. Klasa: 363-01/17-06/834, Ur.broj: 238-119-09/17-02 od 12. prosinca 2017. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem u točki 1. odbijen jezahtjev za pristup informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u dijelu zatražene informacije o novo zaposlenim radnicima sa njihovim kvalifikacijama, nazivom radnog mjesta za razdoblje od 1.01.2013. do 01.01.2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Osporenim rješenjem u točki 2. udovoljilo se dijelu zahtjeva žalitelja za pristup informacijama o novo zaposlenim radnicima sa njihovim kvalifikacijama, nazivom radnog mjesta za period od 01.01. do 01.6.2017. godine.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da je njegovo pravo da zna kako se zapošljava i koga u ovim"specifičnim poduzećima" dok mladi i kvalificirani ljudi odlaze iz zemlje jer se na određena državna radna mjesta zapošljava po kumstvu i stranačju. Navodi kako ima pravo znati koga su zaposlili sa kojom kvalifikacijom na koja mjesta, ako bi to zapošljavanje trebalo biti javno i transparentno, te da on to sada prvi puta traži. Navodi da su neke osobe zaposlene i 2016. i 2017. godine (primjer Danijel Hrabar) te da je moguće da netko laže. Navodi da ista osoba za informiranje piše rješenja u dvije različite firme.

Tijelo javne vlasti zatražilo je od žalitelja da ispravi nedostatke u podnesku od 21. prosinca 2017. godine te je žalitelj u ispravljenom podnesku naveo da traži popis ljudi koje je tijelo javne vlasti u određenom vremenskom razdoblju zaposlilo, njihove kvalifikacije i na koja radna mjesta su isti ljudi zaposleni.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 24. studenoga 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od trgovačkog društva Zaprešić d.o.o., kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: Za razdoblje 1.1.2013. do 1.6.2017. popis novozaposlenih sa njihovim kvalifikacijama, naziv radnog mjesta na koji su ti novozaposleni zaposleni.

Postupajući po navedenom zahtjevu za pristup informacijama,trgovačko društvoZaprešić d.o.o. donijelo je osporeno rješenje kojim je u točki 1. odbijen zahtjev žalitelja za pristup informacijama od 27. studenoga 2017. godine u dijelu zatražene informacije o novo zaposlenim radnicima s njihovim kvalifikacijama, nazivima radnog mjesta za razdoblje od 01.01.2013. do 01.01.2017. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U točki 2. osporenog rješenja udovoljeno je dijelu zahtjeva žalitelja o novo zaposlenim radnicima s njihovim kvalifikacijama, nazivom radnog mjesta za period od 01.01. do 01.06.2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja vezano za točku 1. navodi se da je izvršen uvid u Službeni upisnik iz kojeg proizlazi da je žalitelj podnio zahtjev 6. veljače 2017. godine kojim je od tijela javne vlasti tražio informacije o "novozaposlenim s njihovim kvalifikacijama te popisom natječaja po kojima su zaposleni te gdje su objavljeni za razdoblje 1.1.2013. do 1.1.2017. godine" te da je tijelo javne vlasti dostavilo tražene informacije, zatim da je žalitelj dana 25. travnja 2017. godine zatražio "na osnovu dostavljenog spiska novozaposlenih radnika u razdoblju od 1.1.2013. do 1.1.2017. za sve novozaposlene radnike za koje nije bila objavljena potreba preko javnog natječaja niti internog natječaja, naziv radnog mjesta na koji su zaposleni i bruto OD" te da je tijelo javne vlasti dostavilo traženu informaciju 8. svibnja 2017. godine, zatim da je žalitelj dana 18. svibnja 2017. godine podnio zahtjev za dostavom bruto iznosa osobnog dohotka te naziv radnog mjesta poimence za svakog zaposlenika za koje nije bila objavljena potreba preko javnog natječaja za razdoblje od 01.01.2013. godine do 01.01.2017. godine te da je tijelo javne odbilo zahtjev žalitelja. Navodi se kako je utvrđeno da su se podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama od 27.11.2017. godine u dijelu zatražene informacije za razdoblje od 01.01.2013. do 01.01.2017. godine, o kojoj je tijelo javne vlasti već odlučivalo, ostvarila obilježja iz članka 23. stavaka 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da u tom predmetu postoji jedan podnositelj koji putem više povezanih zahtjeva zloupotrebljava pravo na pristup informacijama učestalo tražeći dostavu istih ili istovrsnih informacija kojima se opterećuje rad i redovno funkcioniranje tijela javne vlasti. U obrazloženju osporenog rješenja vezano za točku 2. navodi se da je dio zahtjeva koji se odnosi na razdoblje 01.01.2017. do 01.06.2017. godine osnovan te istu informaciju tijelo javne vlasti čini dostupnom. U prilogu rješenja je popis radnika tijela javne vlasti koji su u razdoblju od 01.01.2017. godine do 01.06.2017. godine zasnovali radni odnos s naznakom stručne spreme radnika i naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni sukladno ugovoru o radu.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku dopisom KLASA gornja od 21. veljače 2018. godine zatražila od tijela javne vlasti dostavu Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija te dostavu popunjenog upitnika objavljenog na linku http://www.pristupinfo.hr/procjena-i-samoprocjena-uskladenosti-sa-zakonom-o-pravu-na-pristup-informacijama/. Kao dio spisa predmeta trgovačko društvo Zaprešić d.o.o. dostavilo je Povjerenici za informiranjeUpisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija (dalje u tekstu: Upisnik) za 2017. godinu, preslike svih zahtjeva žalitelja tijekom 2017. godine te umjesto Upitnika o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti sa Zakonom o pravu na pristup informacijama dostavilo je Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2017. godinu. U Upisniku za 2017. godinu upisano je devet zahtjeva (zaključno sa zahtjevom žalitelja od 27. studenoga 2017. godine). Pregledom navedenog Upisnika utvrđeno je da od ukupnog broja upisanih zahtjeva (devet), žalitelj je podnio dva zahtjeva za pristup informacijama i dva zahtjeva za dopunu informacije.

Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. veljače 2017. godine tražio za razdoblje od 1.1.2013. do 1.1.2017. popis novozaposlenih s njihovom kvalifikacijama te popis natječaja po kojima su zaposleni gdje i kada su objavljeni te da je tijelo javne vlasti dopisom KLASA: 363-01/17-06/553, URBROJ: 238-119-09/17-04  od 7. travnja 2017. godine dostavilo popis (od tri stranice) koji sadrži imena i prezimena, kvalifikaciju te podatak gdje i kada su objavljene potrebe za radnicima za 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godinu. Iz dostavljenog popisa proizlazi da za pojedina imena i prezimena novozaposlenih u tijelu javne vlasti nije objavljena potreba za radnicima.

Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je zahtjevom za dopunu informacija od 25. travnja 2017. godine i ponovljenim zahtjevom za dopunu informacija od 18. svibnja 2017. godine žalitelj tražio na osnovu dostavljenog spiska novozaposlenih radnika u razdoblju od 1.1.2013. do 1.1.2017. za sve novozaposlene radnike za koje nije bila objavljena potreba preko javnog natječaja niti internog natječaja, naziv radnog mjesta na koji su zaposleni i bruto OD.

Uvidom u zahtjev za pristup informacijama od 24. studenoga 2017. godine, koji je predmet ovog drugostupanjskog postupka, proizlazi da je žalitelj tražio za razdoblje 1.1.2013. do 1.6.2017. godine popis novozaposlenih s njihovim kvalifikacijama, naziv radnog mjesta na koji su ti novozaposleni zaposleni. Tijelo javne vlasti omogućilo je žalitelju pristup informacijama u dijelu koji se odnosi na razdoblje 01.01.2017. do 01.06.2017. godine te je dostavilo popis (od jedne stranice) koji sadrži imena i prezimena novozaposlenih, stečene kvalifikacije i naziv radnog mjesta koje obavlja.

Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na temelju koje je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je trgovačko društvo Zaprešić d.o.o. prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama kojim traži za razdoblje 1.1.2013. do 1.1.2017. popis novozaposlenih s njihovim kvalifikacijama i nazivom radnog mjesta na koje su zaposleni, nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo pravni propis.

Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Prilikom razmatranja definicije djela zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.

Subjektivni element zlouporabe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.

Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zlouporabe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.

Subjektivni element zlouporabe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.

Objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, biće djela zlouporabe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.

Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.

Razumljivo je da kada se spoji subjektivni i objektivni element zlouporabe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.

U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žalitelja i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Ako u konkretnom slučaju procjenjujemo žaliteljevu namjeru da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebali bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

Slijedom navedenog, razmatrajući interes žalitelja za traženom informacijom u konkretnom slučaju, vidljivo je kako traži informacije za razdoblje od 1.1.2103. do 1.6.2017. popis novozaposlenih s njihovom kvalifikacijama, nazivom radnog mjesta na koji su ti novozaposleni zaposleni.

Potrebno je ukazati na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Osobe zaposlene u tijelu javne vlasti financiraju se iz javnih sredstava. Stoga, podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, predstavljaju podatke od javnog interesa. Dakle, kada se informacija odnosi na javnu potrošnju, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

Budući da informacije o raspolaganju javnim sredstvima moraju biti dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, ne može se razmatrati pitanje žaliteljeve zlouporabe prava na pristup informacijama, s obzirom na to da informacije o zaposlenima u tijelu javne vlasti, njihovim kvalifikacijama i nazivima radnih mjestapredstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

Člankom 23. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva.

Razmatrajući sadržaj žaliteljevog konkretnog zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se ne može konstatirati njegova voluminoznost. Naime, uvidom u popis o novozaposlenim radnicima od 7. travnja 2017. godine,koje je tijelo javne vlasti dostavilo žalitelju, utvrđeno je da se popissastoji od tri stranica teksta (popis sadrži podatak za period od 2013.-2017. godine o imenu i prezimenu novozaposlenog radnika, kvalifikaciji, podatak da li je za novozaposlenog radnika objavljena potreba za radnikom, gdje i kada) te budući dažalitelj u predmetnom zahtjevu traži za isti period,uz ime i prezime novozaposlenih te njihovu kvalifikaciju, naziv radnog mjesta na koje su zaposleni, istine može predstavljati opterećenje za tijelo javne vlasti na način da bi rješavanje žaliteljevog zahtjeva opterećivalo rad i redovno funkcioniranje tijela javne vlasti.

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijamadostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

Prilikom rješavanja zahtjeva prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir činjenicu da je od žaliteljevog zahtjeva za dopunu informacije kojim je 25. travnja 2017. godine zatražio naziv radnog mjesta i bruto dohodak za sve novozaposlene radnike u razdoblju od 1.1.2013. -1.1.2017., a za koje nije bila objavljena potreba preko javnog natječaja niti internog oglasa (s time da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je zahtjevu udovoljeno, dok iz Upisnika proizlazi da je zahtjev djelomično usvojen) do njegovog zahtjeva za pristup informacijama prošlo više od 90 dana te žalitelj ima pravo ponovno zatražiti informaciju koju je prethodno već dobio, a što proizlazi iz odredbe članka 23. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.