KLASA: UP/II-008-07/17-01/911
URBROJ: 401-01/05-18-2
Zagreb, 28. 2. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o., ur. broj: 554435MLJ od 28. 9. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Odašiljača i veze d.o.o., ur. broj: 554435MLJ od 28. 9. 2017. godine
2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslici presude Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj 2. P. 656/11-6 od 15. 2. 2012. godine; tužbe trgovačkog društva Odašiljači i veze d.o.o. protiv Grada Delnica za k. č. 6270/2 k.o. Delnice te dopisa gradonačelnika Grada Delnica trgovačkom društvu Odašiljači i veze d.o.o. od 11. 6. 2003. godine.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Odašiljači i veze d.o.o. da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Odašiljača i veze d.o.o. (u daljnjem tekstu: Odašiljači i veze) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 13. 9. 2017. godine, kojim je žalitelj zatražio informacije iz točke 2. izreke ovog rješenja. Zahtjev je u odnosu na zatraženu tužbu Odašiljača i veza protiv Grada Delnica za k. č. 6270/2 k.o. Delnice odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, dok je za zatraženu presudu Općinskog suda u Delnicama i dopis gradonačelnika Grada Delnica ustanovljeno kako se žalitelj treba zahtjevom obratiti Općinskom sudu u Delnicama odnosno Gradu Delnicama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te prikrivanja sudskog postupka. Žalitelj smatra kako je vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama, stoga predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu i omogući mu pristup zatraženoj informaciji
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. 9. 2017. godine zatražio od Odašiljača i veza 1. presudu Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj P-656/11-6 od 15. 2. 2012. godine; 2. tužbu Odašiljača i veze protiv Grada Delnica za k. č. 6270/2 k.o. Delnice; 3. dopis gradonačelnika Grada Delnica trgovačkom društvu Odašiljači i veze d.o.o. od 11. 6. 2003. godine.
Tijelo javne vlasti je u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navelo kako zatražena tužba Odašiljača i veza sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni tijela javne vlasti predstavlja poslovnu tajnu. U članku 2. stavku 1. navedenog Pravilnika, naime, stoji da se pod poslovnom tajnom podrazumijevaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom OiV-a, a koji predstavljaju podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za OiV, a što u konkretnom slučaju, prema tijelu javne vlasti, predstavlja predmetna tužba čiju dostavu traži žalitelj. Po pitanju preostale dvije informacije koje je žalitelj zatražio svojim zahtjevom za pristup informacijama (presuda Općinskog suda u Delnicama i dopis gradonačelnika Grada Delnica), tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se za zatraženu presudu žalitelj treba obratiti Općinskom sudu u Delnicama, odnosno kako se za zatraženi dopis treba obratiti autoru dopisa, Gradu Delnicama.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenilo zakonske odredbe, te kako je počinilo greške u postupku prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Što se tiče zatražene tužbe Odašiljača i veze protiv Grada Delnica za k. č. 6270/2 k.o. Delnice, koju je tijelo javne vlasti ograničilo od pristupa jer predstavlja poslovnu tajnu, potrebno je citirati odredbu članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Tijelo javne vlasti je po sudu Povjerenice za informiranje propustilo prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu te je ujedno propustilo provesti test razmjernosti i javnog interesa na način propisan člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, bez obzira što je tijelo javne vlasti u obrazloženju rješenja napomenulo kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije u konkretnom slučaju dalo argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u predmetnoj upravnoj stvari zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te nije obrazložilo zašto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Osim toga, formulacija kako je testom razmjernosti i javnog interesa „utvrđeno da će se ograničiti pristup informaciji te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes“ ne predstavlja provođenje testa razmjernosti i javnog interesa jer ne daje nikakva obrazloženja kakve su to moguće ugroze koje ukazuju na prevladavajuću potrebu ograničenja od pristupa te koji je njihov stupanj i način manifestiranja, imajući na umu konkretnu informaciju zatraženu zahtjevom.
Poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Budući da članak 2. stavak 1. Pravilnika o poslovnoj tajni Odašiljača i veza doslovno preuzima prvi dio definicije poslovne tajne iz Zakona o zaštiti tajnosti podataka, u žalbenom postupku je utvrđeno kako predmetna tužba, koja je dostavljena Povjereniku za informiranje, nije formalno označena kao poslovna tajna, s obzirom da navedeni Pravilnik i Zakon o zaštiti tajnosti podataka jasno ukazuje kako podatak mora biti određen kao poslovna tajna zakonom, propisom ili općim aktom.
Osim što zatražena tužba nije formalno označen kao poslovna tajna, nije niti sadržajno obrazloženo zašto bi trebala predstavljati poslovnu tajnu, budući da tijelo javne vlasti nije jasno i nedvosmisleno identificiralo razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u navedenu informaciju dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
S obzirom na to da tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju navodi kako zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu sukladno članku 2. stavku 1. Pravilnika o poslovnoj tajni, žalbeno tijelo napominje kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u predmetnu tužbu, te je utvrđeno kako ista ne predstavlja poslovnu tajnu, budući da njeno omogućavanje žalitelju ne bi uzrokovalo štetne posljedice za gospodarske interese tijela javne vlasti. Za navedenu informaciju također nisu utvrđeni drugi zakonski razlozi za uskratu.
U odnosu na druge dvije informacije koje je žalitelj zatražio zahtjevom za pristup informacijama, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti nezakonito uskratilo pristup presudi Općinskog suda u Delnicama i dopisu gradonačelnika Grada Delnica.
Naime, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti posjeduje navedene informacije, stoga je rješenje kojim je odbijen žaliteljev zahtjev moralo sadržavati zakonom propisani razlog ograničenja od pristupa.
Umjesto navedenog, tijelo javne vlasti je dalo preporuku žalitelju da se mora obratiti drugim tijelima javne vlasti ako želi dobiti zatražene informacije, što odstupa od materijalnih i procesnih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Budući da tijelo javne vlasti posjeduje presudu Općinskog suda u Delnicama i dopis gradonačelnika Grada Delnica, ono je moralo u meritumu riješiti zahtjev za pristup navedenim informacijama, bez obzira što ih nije izradilo, odnosno što nije njihov vlasnik.
Članak 21. stavak 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama određuje iznimke od pravila da tijelo javne vlasti mora rješavati zahtjeve za pristup informacijama koje posjeduje, odnosno koje nisu vlasništvo tijela, a to su situacije kada se traži informacija klasificirana stupnjem tajnosti i međunarodna informacija, te je u tim slučajevima tijelo javne vlasti dužno bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev vlasniku informacije, o čemu će obavijestiti podnositelja.
U žalbenom postupku su razmotrene zatražene informacije, presuda Općinskog suda u Delnicama, poslovni broj P-656/11-6 od 15. 2. 2012. godine i dopis gradonačelnika Grada Delnica trgovačkom društvu Odašiljači i veze d.o.o. od 11. 6. 2003. godine, te je utvrđeno da na njima ne postoje zakonom propisani razlozi za ograničenje.
Što se presude tiče, člankom 120. Ustava RH je određeno kako su sudske rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske, a javnost se može isključiti iznimno.
Nadalje, budući da zatražena presuda proizlazi iz parničnog postupka, ukazuje se kako je člankom 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.) propisano kako sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave.
Slijedom navedenog, uvidom u zatraženu presudu Općinskog suda u Delnicama utvrđeno je kako ista ne sadrži podatke niti pravne interese koje bi se trebali posebno štititi, odnosno ograničiti od pristupa korisnicima prava na pristup informacijama.
Što se tiče dopisa gradonačelnika Grada Delnica od 11. 6. 2002. godine, u žalbenom postupku je također utvrđeno kako ne sadrži zakonom zaštićene podatke te kako predstavlja službeni dopis koji je jedno tijelo javne vlasti ustupilo drugom tijelu, stoga bi kao takvo trebalo biti omogućeno žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.