KLASA: UP/II-008-07/16-01/547

URBROJ: 401-01/11-17-2

Zagreb, 29. prosinca 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Osijeka, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-7/2016-6 od 29. rujna 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-7/2016-6 od 29. rujna 2016. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama za ostvarivanje prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobijano rješenje nije utemeljeno na Zakonu o pravu na pristup informacijama te se tijelo javne vlasti neprecizno poziva na članak 24. citiranog Zakona. Nadalje, navodi da je tijelo javne vlasti povrijedilo načela Zakona o pravu na pristup informacijama navedena u člancima 6., 7., 8., 9., i 9.a, kao i načelo učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. Zakona o općem upravnom postupku jer je preslikati neku informaciju mnogo jednostavnije nego tu informaciju prepisivati. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zaprimljenim u tijelo javne vlasti dana 15. srpnja 2016. godine zatražio: „1. preslike prednje, zadnje i unutrašnjih strana obrasca broj 40 omota spisa KR-DO-580/2015, 2. a) presliku upisnika obrasca broj 8 za spis KR-DO-580/2015 sa popunjenim stupcima od 1 do 19 ili podredno b) tekst svih popunjenih stupaca od 1 do 19 iz obrasca broj 8 za spis KR-DO-580/2015.“ Nadalje, utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku dopisom Broj: PPI-DO-7/2016-4 od 29. srpnja 2016. godine žalitelju dostavilo tražene informacije te je Povjerenica za informiranje dana 1. kolovoza 2017. godine zaprimila podnesak žalitelja nazvan „žalba“ iz čijeg sadržaja proizlazi da je žalitelj nezadovoljan zaprimljenim informacijama te je utvrđeno da navedeni podnesak po svojoj naravi predstavlja zahtjev za dopunu i ispravak informacijama iz članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je Povjerenica za informiranje predmetni podnesak ustupila na nadležno rješavanje prvostupanjskom tijelu, Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, koje je postupajući po istome donijelo rješenje Broj: PPI-DO-7/2016-6 od 29. rujna 2016. godine kojim se žaliteljev zahtjev za dopunu i ispravak informacija odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je uvidom u omot spisa ovog državnog odvjetništva broj KR-DO-580/2015 I KR-DO upisnik ovog državnog odvjetništva pod rednim brojem 580/2015 i državnog odvjetništva broj PPI-DO-7/2016-4 od 29. srpnja 2016. godine utvrđeno da nema osnove za dopunu ili ispravak informacije iz članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su dane informacije točne i potpune.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije.

Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrila navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje Ministarstvo financija, Porezna uprava je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenila odredbu materijalnog prava.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje  u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, dopisom Broj: PPI-DO-7/2016-4 od 29. srpnja 2016. godine žalitelju omogućilo informacije koje je zatražio, ali na način da je sadržaj traženih dokumenata prepisalo u sadržaj citiranog dopisa od 29. srpnja 2016. godine, pri tome ne vodeći računa o činjenici da pravo na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje, odnosno stvaranje informacije ta da je člankom 17 stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano na koji način tijelo javne vlasti može, davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev, omogućiti pravo na pristup informacijama. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva nije uzelo u obzir odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, s obzirom da se na omotu spisa predmeta KR-DO-580/15 navodi žaliteljevo ime i prezime te je vidljivo da je žalitelj podnositelj više podnesaka u navedenome predmetu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju na način na koji je to zatraženo i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Pri rješavanju zahtjeva za dopunu i ispravak informacije Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku mora razmotriti jesu li žalitelju informacije dostupne temeljem posebnog propisa, s obzirom na članak 1. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te o navedenome sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju dostaviti obavijest koja će ujedno sadržavati način na koji žalitelj može ostvariti pristup informacijama temeljem posebnog propisa. Ukoliko žalitelju tražene informacije nisu dostupne temeljem posebnog propisa, tada se primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama. Tada tijelo javne vlasti mora, uzimajući u obzir da pravo na pristup informacijama pretpostavlja pristup onim informacijama koje tijelo javne vlasti posjeduje u materijaliziranom obliku, utvrditi postoje li za tražene informacije ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa  sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima.  Kada nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti slobodan pristup zatraženoj informaciji. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.