KLASA: UP/II-008-07/17-01/70

URBROJ: 401-01/04-17-6

Zagreb, 29. prosinca 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Udruge za zaštitu okoliša Raškog zaljeva,  izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, KLASA: UP/I-008-01/17-01/1, URBROJ: 2163-05-03-17-1 od 12. siječnja 2017. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, KLASA: UP/I-008-01/17-01/1, URBROJ: 2163-05-03-17-1 od 12. siječnja 2017. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio tri dokumenta iz postupka dodjele koncesije, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 24. stavka 2. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ 143/12), s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da su zatraženi podaci tajni do donošenja odluke o koncesiji.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje u cijelosti neosnovano, deplasirano, ničim obrazloženo i proturječno. Smatra proizvoljnim zaključak prvostupanjskog tijela da su predmetni dokumenti označeni tajnim. Ističe da je zahtjevom tražio dokumentaciju koja je nakon otvaranja ponuda dostupna ponuditeljima, pa i trećim osobama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. prosinca 2016. godine tražio sljedeće dokumente prvostupanjskog tijela: KLASA: 310-01/15-01/16, URBROJ: 2163-03-02-16-20 od 27. svibnja 2016. godine, KLASA: 310-01/15-01/26, URBROJ: 2163-01-02-16-18 od 18. svibnja 2016. godine, te KLASA: 310-01/15-01/26, URBROJ: 2163-01-02-16-17 od 12. svibnja 2016. godine.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 24. stavku 2. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, 143/12) pregled i ocjena ponuda tajni su do donošenja odluke o davanju koncesije, odnosno odluke o poništenju postupka davanja koncesije.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je tražena dokumentacija tajna do donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju koncesije, odnosno odluke o poništaju postupka davanja koncesije.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Ukoliko prvostupanjsko tijelo primjenjuje zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Iz obrazloženja osporenog rješenja, kao niti iz spisa predmeta, ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo uopće provelo test razmjernosti i javnog interesa, a neprihvatljivo je uskraćivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informaciji pukim reproduciranjem odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o koncesijama.

Osim toga, jedini slučaj u kojem tijelo javne vlasti nije dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa predstavlja odredba članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koja se ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

Dakle, zbog neprimjene odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene pravnog propisa.

Osim toga, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja moglo bi se zaključiti da je postupak koncesije u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama bio u tijeku, pa se ukazuje prvostupanjskom tijelu na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, uz napomenu da je i u slučaju primjene navedenog zakonskog ograničenja prvostupanjsko tijelo dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

S obzirom na navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da odredba članka 24. stavka 2. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, 143/12) ne može predstavljati samostalnu osnovu za ograničenje prava na pristup informacijama (u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama), s obzirom da je smisao odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o koncesijama u tome da određene informacija budu tajne do okončanja postupka, a što se može podvesti pod gore citirano zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također se ukazuje na činjenicu da je, s obzirom na zakonsko ograničenje iz prvostupanjskog rješenja, dopisima Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/70, URBROJ: 401-01/05-17-2 od 31. svibnja 2017. godine i KLASA: UP/II-008-07/17-01/70, URBROJ: 401-01/04-17-4 od 09. studenog 2017. godine zatraženo od prvostupanjskog tijela da dostavi informacije koje su predmet postupka.

Iz dopisa prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje, KLASA: 310-01/15-01/26, URBROJ: 2163-03-02-17-25 od 19. prosinca 2017. godine u bitnom proizlaze da se tražene informacije nalaze u spisu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, KLASA: 342-22/15-02/295.

Niti navedeno očitovanje prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, iz dopisa prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje, KLASA: 310-01/15-01/26, URBROJ: 2163-03-02-16-23 od 28. lipnja 2017. godine proizlazi da je jedan od dokumenata i zapisnik u postupku koncesije, odnosno da je dana 09. svibnja 2016. godine u Ministarstvu održano javno otvaranje ponuda.

Uzimajući u obzir navedeno očitovanje prvostupanjskog tijelo, u kojem se pobliže opisuju informacije koje su predmet postupka, moglo bi se zaključiti da je prvostupanjsko tijelo imalo u posjedu informacije koje su predmet postupka u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da je za odlučivanje o zahtjevu za pristup informacijama odlučno stanje u trenutku podnošenja zahtjeva, nije odlučno što su tražene informacije kasnije dostavljene drugom tijelu.

Ukoliko prvostupanjsko tijelo nije posjedovalo navedene informacije u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, tada je u smislu odredbe članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama bilo dužno predmetni zahtjev ustupiti nadležnom tijelu, a o istom obavijestiti žalitelja.

Dakle, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) prema kojoj u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.