KLASA: UP/II-008-07/16-01/195
URBROJ: 401-01/11-17-2
Zagreb, 27. prosinca 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ………, novinarke iz Splita, ………, izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 500-01/16-01/109, URBROJ: 2181-147-02/KLM-16-2 od 30. ožujka 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 500-01/16-01/109, URBROJ: 2181-147-02/KLM-16-2 od 30. ožujka 2016. godine u dijelu u kojem je u točki 2. izreke odbijen zahtjev ………, novinarke, u pogledu dostave imena i prezimena ginekologa koji obavljaju ili ne obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice.
2. Djelomično se odobrava ………, novinarki, pravo na pristup: preslikama izjava o prizivu savjesti liječnika – ginekologa zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Split, na način da se na istima prekriju podaci o datumu rođenja i osobnom identifikacijskom broju, odnosno jedinstvenom matičnom broju građanina;
3. Odobrava se ………, novinarki, pravo na pristup: popisu svih liječnika (specijalista i na specijalizaciji) Klinike za ženske bolesti i porode kliničkog bolničkog centra Split.
4. Odbija se žalba ………, novinarke, izjavljena protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 500-01/16-01/109, URBROJ: 2181-147-02/KLM-16-2 od 30. ožujka 2016. godine u dijelu u kojem je u točki 3. odbačen njezin zahtjev u pogledu dostave podatka o broju primalja koje sudjeluju i broju primalja koje ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice, kao neosnovana.
5. Nalaže se Kliničkom bolničkom centru Split da postupi sukladno točkama 2. i 3 izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ………, novinarke (u daljnjem tekstu: žaliteljica) u dijelu u kojem je zatražila imena i prezimena ginekologa koji obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice i imena i prezimena ginekologa koji ne obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. citiranog Zakona te odbačen u dijelu u kojem je zatražila broj primalja koje sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice i broj primalja koje ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 17. ožujka 2016. godine putem elektroničke pošte uputila zahtjev za pristup informacijama Kliničkom bolničkom centru Split te da je dana 31. ožujka 2016. godine dobila nepotpuni odgovor. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 17. ožujka 2016. godine, zatražila od Kliničkog bolničkog centra Split sljedeće informacije: 1. broj ginekologa zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Split, 2. ime i prezime ginekologa koji obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice, 3. ime i prezime ginekologa koji ne obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice zbog prigovora savjesti, 4. broj primalja zaposlenih na Klinici za ženske bolesti i porode, 5. broj primalja koje sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice, 6. broj primalja koje ne obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice zbog prigovora savjesti, 7. broj medicinskih sestara/tehničara zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Split, 8. broj medicinskih sestara/tehničara zaposlenih na Klinici za ženske bolesti i porode, 9. broj medicinskih sestara/tehničara koji sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice, 10. broj medicinskih sestara/tehničara koji ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice. Nadalje je utvrđeno da je Klinički bolnički centar Split donio rješenje Klasa: 500-01/16-01/109, URBROJ: 2181-147-02/KLM-16-2 od 30. ožujka 2016. godine kojim je odbijen zahtjev žaliteljice u dijelu u kojem je zatražila imena i prezimena ginekologa koji obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice i imena i prezimena ginekologa koji ne obavljaju prekid trudnoće na zahtjev pacijentice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. citiranog Zakona te odbačen u dijelu u kojem je zatražila broj primalja koje sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice i broj primalja koje ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Citiranim rješenjem Kliničkog bolničkog centra Split žaliteljici je omogućen pristup informacijama u dijelu zahtjeva kojim je zatražila podatke o broju zaposlenih ginekologa u kliničkom bolničkom centru Split, broju zaposlenih primalja na Klinici za ženske bolesti i porode, broju zaposlenih medicinskih sestara/tehničara u kliničkom bolničkom centru Split te broju medicinskih sestara/tehničara zaposlenih na Klinici za ženske bolesti i porode.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da je zahtjevu žaliteljice djelomično udovoljeno na način da joj je omogućena informacija o broju zaposlenih ginekologa, primalja i medicinskih sestara/tehničara u Kliničkom bolničkom centru Split i informacija o tome da medicinske sestre/tehničari ne sudjeluju u postupcima prekida trudnoće na zahtjev pacijentice. Nadalje, navodi se da je zahtjev žaliteljice odbijen u dijelu u kojem se traži ime i prezime ginekologa koji obavljaju ili ne obavljaju prekid trudnoće zbog prigovora savjesti jer je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ona zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Također, navodi se da je žaliteljičin zahtjev odbačen u dijelu kojim je zatražen broj primalja koje sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice i broj primalja koje ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice jer Klinički bolnički centar Split ne vodi posebne evidencije o istome.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki ili mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet). U članku 7. stavku 1. podstavku 1. do 8. istog Zakona propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka. Odredbom članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovog Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Člankom 25. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti dužna Povjereniku u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka.
Sukladno navedenoj obvezi, Klinički bolnički centar Split u žalbenom postupku dostavio je Povjerenici za informiranje izjave liječnika – ginekologa o prizivu savjesti i popis svih liječnika (specijalista i na specijalizaciji) Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Split.
Pravo na priziv savjesti liječnika propisano je u članku 20. stavkom 1. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj: 121/03 i 117/08) u kojem stoji da se liječnik, radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nadzora, odnosno uvjerenja, ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta, a o svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. Također, Kodeks medicinske etike i deontologije („Narodne novine“, broj 55/08 i 139/15) u članku 2. točki 15., kao jednu od obveza prema pacijentu/bolesniku, propisuje da liječnik ima pravo na priziv savjesti ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrožava život pacijenta, a o svojoj odluci mora pravodobno obavijestiti nadređene i pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
U žalbenom postupku Povjerenica za informiranje je izvršila uvid u svu dostavljenu dokumentaciju, provela test razmjernosti i javnog interesa te utvrdila da se žaliteljici može djelomično odobriti pravo na pristup zatraženim informacijama, na način da se na izjavama o prizivu savjesti određenih liječnika – ginekologa prekriju podaci o datumu i mjestu rođenja te osobnom identifikacijskom broju, odnosno jedinstvenom matičnom broju građana.
Naime, člankom 2. i 3. Zakona o liječništvu, propisano je da su liječnici zdravstveni radnici sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine i kao takvi, temeljni i mjerodavni nositelj zdravstvene djelatnosti, a svrha liječničke djelatnosti jest zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva. Citiranim Zakonom u članku 6. propisano je da liječničko zvanje liječnik može obavljati u radnom odnosu ili u privatnoj praksi, a liječnik u radnom odnosu obavlja liječničko zvanje u zdravstvenoj ustanovi, u trgovačkom društvu, odnosno kod druge pravne osobe koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu.
S obzirom na navedene zakonske odredbe, a uzevši u obzir da se u ovom slučaju radi o liječnicima zaposlenima u zdravstvenoj ustanovi, Kliničkom bolničkom centru Split, koja je sukladno odredbi članka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti, treba uzeti u obzir da određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti, iako predstavljaju osobne podatke sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, pod određenim uvjetima ne bi bili zaštićeni te predstavljaju podatke koji mogu biti dostupni javnosti i koji bi mogli biti od javnog interesa jer se radi o osobama zaposlenim u tijelu javne vlasti čija se plaća isplaćuje iz javnih sredstava i koji u pravilu odlučuju, odnosno postupaju temeljem javnih ovlasti, odnosno obavljaju javnu službu. U dosadašnjoj praksi, takvim su se podacima, osim imena i prezimena, pokazali i podaci o bruto plaćama, stimulacije, dodacima i isplaćenim dnevnicama za službena putovanja.
Izjava o prizivu savjesti predstavlja osobni podatak određenog liječnika koji upućuje na neka njegova moralna, vjerska i etička uvjerenja, no u ovom slučaju Povjerenica za informiranje utvrdila je da ti podaci ne bi bili zaštićeni temeljem odredaba Zakona o zaštiti osobnih podataka. U suštini, izjava o prizivu savjesti predstavlja odricanje liječnika od obavljanja određenih zahvata i postupaka u obavljanju liječnike djelatnosti. Neobavljanje određenih zahvata od strane određenih liječnika, može za bolnicu kao javnu ustanovu, prouzročiti i određene troškove zbog organizacije rada, s obzirom da te zahvate tada moraju obavljati drugi liječnici zaposleni u toj bolnici, odnosno ukoliko takvih nema ustanova mora osigurati dolazak liječnika izvan te ustanove ili uputiti pacijenta na obavljanje određenog zahvata u drugu zdravstvenu ustanovu.
Za temu priziva savjesti liječnika – ginekologa postoji interes javnosti, što je utvrđeno i pretraživanjem internetskog sadržaja, gdje je pronađeno više novinarskih članaka o navedenoj temi, primjerice:
- http://www.glas-slavonije.hr/327360/11/Jasna-Karacic-Ne-smije-se-dogoditi-da-zena-nema-izbor
U članku 7. stavku 1. točkama 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka. Odredbom članka 11. stavka 3. gore citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Nadalje, uvidom u dostavljenu dokumentaciju, utvrđeno je da određeni broj izjava o prizivu savjesti koje su potpisali liječnici – ginekolozi zaposleni u Kliničkom bolničkom centru Split sadrže i druge podatke (datum i mjesto rođenja, osobni identifikacijski broj, jedinstveni matični broj građana) u odnosu na koje je Povjerenica za informiranje je utvrdila da bi u konkretnom slučaju, došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Klinički bolnički centar Split prikupio osobne podatke i zloporabe osobnih podataka te da u odnosu na te podatke prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
S obzirom da Zakon o pravu na pristup informacijama predviđa mogućnost djelomičnog omogućavanja informacija, odnosno u članku 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila da se žaliteljici može omogućiti pristup traženim informacijama na način da se na izjavama o prizivu savjesti prekriju podaci o datumu i mjestu rođenja te osobnom identifikacijskom broju, odnosno jedinstvenom matičnom broju građana.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., 3. i 5. izreke.
U žalbenom postupku tijelo javne vlasti očitovalo se Povjerenici za informiranje dopisom Klasa: 500-01/16-01/109, Ur.broj. 2181-147-02/KLM-16-3 od 18. travnja 2016. godine u odnosu na dio žaliteljičinog zahtjeva kojim je zatražila informaciju o broju primalja koje sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice i broj primalja koje ne sudjeluju u prekidu trudnoće na zahtjev pacijentice, a koji dio je pobijanim rješenjem odbačen temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da Klinički bolnički centar Split ne posjeduje traženu informaciju jer isto nema evidentirano u materijaliziranom obliku kao što je slučaj s liječnicima – ginekolozima.
Pravo na priziv savjesti primalja regulirano je Etičkim kodeksom primalja (donesen dana 27. siječnja 2010. godine na sjednici Vijeća Hrvatske komore primalja) kojim je u članku 2. točki 20. propisano da primalja ima pravo na priziv savjesti, ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta/ice, a o svojoj odluci mora pravodobno obavijestiti pacijenta/icu te ju uputiti drugoj primalji. Primalja koja radi kao član zdravstvenog tima (u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili u bolničkoj zdravstvenoj skrbi) mora u što kraćem roku izvijestiti odgovornu osobu ako postoji bilo kakav prigovor savjesti bitan za obavljanje njezine profesionalne djelatnosti. U tom slučaju ne smije prestati pružati primaljsku skrb ako bi time uzrokovala trajne posljedice za zdravlje ili ugrozila život pacijentice. Pri tome valja napomenuti da Zakon o primaljstvu („Narodne novine“, broj 120/08 i 145/10) ne propisuje pravo na priziv savjesti primalja.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je rješenjem odbacilo žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze, s obzirom da isto ne posjeduje u materijaliziranom obliku, odnosno kao već izrađene informacije.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.