KLASA: UP/II-008-07/17-01/1099

URBROJ: 401-01/04-17-2

Zagreb, 15. prosinca 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Ogulina, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-032-01/16-01/09, Urbroj: 513-07-21-17-17-13 od 23. studenog 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-032-01/16-01/09, Urbroj: 513-07-21-17-17-13 od 23. studenog 2017. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražio informaciju o tome je li bilo izricanja prekršajnih kazni od strane prvostupanjskog tijela u odnosu na Športsku zajednicu Grada Ogulina, te u odnosu na odgovorne osobe u Športskoj zajednici Grada Ogulina, predsjednika Darka Pribanića i tajnika ........., s obzirom da prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da je pristup traženim informacijama ograničen sukladno odredbama Prekršajnog zakona. 

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na osnovu kojeg je donijelo površan i netočan zaključak. Ističe da postoji nesuglasnost izreke i obrazloženja, te da prvostupanjsko tijelo samo navodi propise na temelju kojih je donijelo zaključak. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije provelo adekvatni test razmjernosti i javnog interesa. Navodi da je pitanje potrošnje javnog novca od važnog značaja za transparentnost rada tijela javne vlasti te stvaranje povjerenja u njihov rad. Dalje ističe da nije točna konstatacija stranke da se traži informacija vezano uz porezni postupak već se traži informacija vezano za prekršajnu evidenciju. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 07. srpnja 2017. godine tražio informaciju o tome je li bilo izricanja prekršajnih kazni od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac u odnosu na Športsku zajednicu Grada Ogulina, te u odnosu na odgovorne osobe u Športskoj zajednici Grada Ogulina, predsjednika Darka Pribanića i tajnika .........

Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/600, URBROJ: 401-01/04-17-6 od 05. listopada 2017. godine poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/09, URBROJ: 513-07-21-00-17-5 od 10. srpnja 2017. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, te je prvostupanjskom tijelu u bitnom dana uputa da u ponovljenom postupku razmotri zakonske odredbe koje se odnose na podatke o prekršajnoj evidenciji.

Postupajući sukladno navedenom rješenju Povjerenice za informiranje, prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku donijelo rješenje Klasa: UP/I-032-01/16-01/09, Urbroj: 513-07-21-17-17-13 od 23. studenog 2017. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima određenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u ponovljenom postupku, u bitnom proizlazi da se onemogućuje pristup traženim informacijama onemogućuje sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

Iako prvostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju nije uzelo u obzir činjenicu da se zahtjevom za pristup informacijama traže informacije o prekršajnoj evidenciji i za fizičke i pravne osobe, te iako u testu razmjernosti i javnog interesa nisu konkretno navedeni razlozi za i protiv omogućavanja pristupa traženim informacijama, navedeni propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na zakonitost osporenog rješenja, a iz sljedećih razloga.

Prema članku 78. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07, 39/13, 157/13, 110/15) podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo sudovima, tijelima državne uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima, ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja za kojeg se traže podaci.

Sukladno stavku 2. navedenog članka, podaci se mogu dati i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi ili kad je to potrebno za ostvarivanje određenih prava osobe za koju se traže podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne i područne samouprave u upravnom postupku iz njihove nadležnosti.

Iz članka 78. stavka 3. Prekršajnog zakona proizlazi da svatko može tražiti podatke iz prekršajne evidencije za sebe ako su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.

Člankom 153. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Također se ističe da Pravilnik o prekršajnoj evidenciji i registru neplaćenih kazni („Narodne novine“, 1/14) u odredbi članka 10. sadrži u bitnom iste odredbe kao i odredba članka 78. Prekršajnog zakona.

Prema odredbi članka 8. stavka 6. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12), osobni podaci koji se odnose na prekršajnu i kaznenu evidenciju smiju obrađivati isključivo pod kontrolom nadležnih tijela.

Imajući u vidu sve navedeno, a vezano za dio zahtjeva koji se odnosi na informacije o tome je li bilo izricanja prekršajnih kazni od strane prvostupanjskog tijela u odnosu na fizičke osobe, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na iste informacije u konkretnom slučaju ne  prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija.

Naime, treba uzeti u obzir da se podaci iz prekršajne evidencije mogu dati samo određenim državnim tijelima na njihov zahtjev radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga.

Svrha prekršajne evidencije je u tome da se navedeni podaci isključivo daju primateljima radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, pa Povjerenica za informiranje smatra da bi se navedeno trebalo jednako primjenjivati u odnosu na pravne i fizičke osobe, bez obzira predstavljaju li iste tijela javne vlasti ili odgovorne osobe u tijelima javne vlasti, odnosno da bi trebalo štititi navedene podatke.

Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.

Suprotno postupanje bi predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da se u odnosu na određene osobe ne bi morao navoditi pravni temelj za traženje osobnih podataka, dok bi s druge strane primatelj (npr. sud u određenom postupku) morao navoditi pravni temelj i svrhu radi pribave podataka iz prekršajne evidencije,

Osim što bi navedeno postupanje bilo protivno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka u odnosu na fizičke osobe, ističe se da bi navedeno postupanje (u odnosu i na pravne i fizičke osobe) bilo suprotno i načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima jednako i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Dakle, Povjerenica za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela te smatra da podatke iz prekršajne evidencije treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem prvostupanjskog tijela za dostavom informacija iz prekršajne evidencije izgubio smisao navedene evidencije, posebno  imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zbog svega navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi vezano za javna sredstva, budući da je žalitelj tražio informacije iz prekršajne evidencije.

Vezano za žaliteljeve navode oko odredbi Zakona o sportu („Narodne novine“, 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16), ističe se da je člankom 13. stavkom 4. Zakona o sportu propisano da osoba koja je u posljednje tri godine pravomoćno kažnjena za prekršaj u sportu i sportskim natjecanjima prema odredba navedenog Zakona i posebnih propisa kojima se propisuju prekršaji u sportu i na sportskim natjecanjima, ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili tijela upravljanja sportske udruge ili trgovačkog društva, niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe.

Prema članku 85. Zakona o sportu, inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Zakona i na temelju njega donesenih propisa provodi sportska inspekcija u skladu s posebnim propisom.

Sukladno članku 9. Zakona o sportskoj inspekciji („Narodne novine“, 86/12), u provedbi nadzora inspektor, između ostalog, utvrđuje postoje li za osobe koje obavljaju poslove u sportu zapreke u smislu odredaba Zakona o sportu (točka 5.), odnosno primjenjuju li se odredbe Zakona o sportu i na temelju njega donesenih propisa u vezi s posljedicom pravomoćne osude i kaznenog postupka, dok je člankom 11. navedenog Zakona propisano da se postupak može pokrenuti i na temelju predstavke.

Dakle, u konkretnom slučaju Povjerenica za informiranje ne nalazi postojanje javnog interesa za traženim informacijama, odnosno smatra da treba zaštiti podatke iz prekršajne evidencije, a žalitelju ostaje mogućnost da podnese predstavku sportskoj inspekciji, koja sukladno zakonskim ovlastima može pokrenuti postupak radi utvrđivanja postojanja činjenica iz članka 13. stavka 4. Zakona o sportu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.