KLASA: 008-08/15-01/93

URBROJ: 401-01/02-15-02

Zagreb, 12.08.2015.

Jedinica LP(R)S

Povodom Vašeg upita kojim ste zatražili tumačenje pojedinih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na podnošenje većeg broja zahtjeva od strane Kluba vijećnika, koji su ujedno i članovi Općinskog vijeća Vaše općine i u kojem navodite kako smatrate da se radi o zlouporabi Zakona o pravu na pristup informacijama, dajemo sljedeći odgovor.

Člankom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je cilj ovog Zakona omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti  i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti svakome dostupnost informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti kako bi se osigurala transparentnost i otvorenost njihova rada, trošenja javnog novca te povećala odgovornost njihovog postupanja.

Korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija imaju pravo od tijela javne vlasti tražiti pristup informacijama, a tijela javne vlasti su dužna zahtjeve za pristup informacijama rješavati sukladno zakonskim odredbama. Također je obveza tijela javne vlasti objavljivati određene informacije (članak 10.) neovisno o postavljenom zahtjevu. Pretpostavlja se ako tijelo javne vlasti što više informacija učini javno dostupnim da će imati manje podnesenih zahtjeva za pristup informacijama. Također u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama koje su već objavljene primjerice na internetskoj stranici tijela javne vlasti, tijelo javne vlasti u takvim slučajevima ima obvezu obavijestiti podnositelja zahtjeva o činjenici da je tražena informacija već objavljena na određenoj internetskoj stranici, a nema obvezu dostavljati traženu informaciju. Zbog toga je izuzetno važna proaktivna objava informacija koja obvezuje tijela javne vlasti da kontinuiranoj samoinicijativnoj objavljuju pojedinih skupina informacija koja su u posjedu tijela javne vlasti, s ciljem da se učine lako dostupnim općoj javnosti, što rezultira smanjenjem broja zahtjeva za pristup informacijama pa se time olakšava i rad tijela javne vlasti.

Također i u slučaju da podnositelj zahtjeva traži informaciju koju je već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva, tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu već samo obavještava korisnika da je istu  informaciju dobio.

Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), nije sadržao odredbe koje bi se odnosile na zlouporabu prava na pristup informacijama, ali su iste predviđene u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama  („Narodne novine“, broj 85/15.) koji je stupio na snagu dana 9. kolovoza 2015. godine. Naime, člankom 23. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za pristup informacijama ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada uslijed učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Za ocjenu zloupotrebe prava na pristup informacijama, relevantno je i novo načelo Zakona, a to je načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Međusobna komunikacija, uljuđeno i pristojno ophođenje trebaju omogućiti olakšavanje pristupa informacijama te brže i efikasnije rješavanje zahtjeva.

Potrebno je naglasiti da se svi postupci koji su započeti po Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) trebaju po istome Zakonu dovršiti, tako da je zahtjeve podnesene do 8. kolovoza 2015. godine potrebno riješiti sukladno tada važećem Zakonu.

Također je potrebno pojasniti da svako postavljanje upita bez obzira na pozivanje na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, ne predstavlja zahtjeve za pristup informacijama i traženje informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, što je u dosadašnjoj praksi bio česti slučaj te iz tog je razloga u članku 18. dodan  stavak 5. koji definira što se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama. Prema citiranom članku Zakona  zahtjevom za pristup informacijama ne smatra traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, pojašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. Slijedom toga, kada tijelo javne vlasti dobije podnesak koji se sukladno navedenoj odredbi ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama, obavijestit će korisnika da njegov podnesak nije zahtjev za pristup informacijama i uputiti ga na način ostvarivanja njegovih prava.

U odnosu na podnošenje zahtjeva, potrebno je napomenuti da članak 18. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje što pisani zahtjev treba sadržavati, a člankom 71. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) je propisano postupanje s podnescima te je stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano da podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke, a stranku koja ne zna ili ne može pisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese.

Također, neovisno od nove odredbe koje regulira zlouporabu prava na pristup informacijama u Zakonu pravu na pristup informacijama postoje odredbe koje tijelima javne vlasti omogućavaju lakše postupanje kada se postavlja veliki broj zahtjeva ili se od tijela javne vlasti traži obimna dokumentacija.

Sukladno članku 22. Zakona o pravu na pristup informacijama rokovi za ostvarivanje prava na pristup informaciji mogu produžiti za 15 dana ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija. O produženju rokova tijelo javne vlasti obvezno bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana, obavijestiti podnositelja zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je taj rok produžen.

U odnosnu na naplatu troškova koji nastaju pružanjem informacija, člankom 19. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i na naknadu troškova dostave tražene informacije. Povjerenica za informiranje donijela je Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) kojim je propisana visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i visina naknade troškova dostave tražene informacije koje plaća korisnik prava na informaciju, a koji nastaju pružanjem informacije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama. Odredbom članka 4. stavka 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti informaciju  korisniku  po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Stavkom 2. istih Kriterija propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva. Stoga primjerice kod traženja preslika obimne dokumentacije kada službenik za informiranje izračuna koliko bi korisnika koštali stvarni materijalni troškovi koji nastanu pružanjem tražene dokumentacije i troškovi dostave i o tome obavijesti korisnika, može se dogoditi da korisnik ocijeni da mu uistinu nije potrebna tolika dokumentacija i da bi uvidom u dokumentaciju i u dogovoru sa službenikom za informiranje zatražio da mu se preslika samo dio te obimne dokumentacije. Na taj način bi bili zadovoljni i korisnik i službenik. Korisnik bi dobio ono što mu je potrebno i spriječio da plati velike troškove za dokumentaciju koja mu uistinu nije potrebna, a službeniku je uštedio rad i vrijeme koje bi službenik utrošio na preslikavanje obimne dokumentacije.

Također je potrebno napomenuti da Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, („Narodne novine“, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12. i 19/13.), statuti i poslovnici jedinica lokalne samouprave, pa tako i Poslovnik Općinskog vijeća Vaše općine omogućavaju vijećnicima pravo postavljati pitanja koja se odnose na rad i djelokrug Vijeća, odbora i drugih radnih tijela, Općinskog načelnika i Jedinstvenog upravnog odjela i  javnih službi Općine te organizacija koje obavljaju poslove za Općinu. Također na zahtjev vijećnika, službe koje obavljaju poslove za potrebe predstavničkog tijela, dužne su vijećniku pružiti izvješća i druge podatke potrebne za obavljanje njegove dužnosti, koji se odnose na pitanja iz njihovog djelokruga.

S obzirom da je pristup informacijama osiguran općinskim vijećnicima Vaše općine temeljem posebnih propisa, u navedenom se slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, sukladno odredbi članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Tu dihotomiju pristupa informacijama temeljem odredbi posebnih propisa i Zakona o pravu na pristup informacijama važno je uočiti, budući da pristup informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama omogućava svim korisnicima pristup informacijama na jednak način i pod jednakim uvjetima, ravnopravno, bez diskriminacije, te ukoliko je informacija jednom otvorena za javnost, to znači da je postala javna za sve, bez iznimke.

Kada se pristup informacijama ostvaruje temeljem posebnih propisa, u ovom slučaju propisa koji omogućavaju općinskim vijećnicima pristup informacijama, to znači da tada nastupaju posebna pravila koja dostupnost informacijama omogućava samo određenoj skupini osoba, vijećnicima, za potrebe obavljanja njihovog posla, što znači da su tada isključene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te ostali korisnici prava.

Nadalje, ukoliko vijećnici traže informacije koje su im potrebne za obavljanje njihove vijećničke funkcije, odnosno koje su im potrebne kao materijal za zakazane sjednice, te ih i u tu svrhu zatraže, tada ćete im zatražene informacije osigurati sukladno odredbama Poslovnika Općinskog vijeća Vaše općine, a ne sukladno odredbama  Zakonu o pravu na pristup informacijama.

U slučaju da je vijećnicima osiguran pristup informacijama temeljem posebnih propisa u tome slučaju se ne primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama, a prema tome i  Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.

U ostalim slučajevima se primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, kojima su propisani rokove za rješavanje i pravila postupanja, koji omogućuje naplatu troškova od korisnika prava na pristup informacijama te je nevažno traži li informaciju vijećnik ili bilo koja druga domaća ili strana fizička i pravna osoba.