KLASA: UP/II-008-07/17-01/402

URBROJ: 401-01/05-17-2

Zagreb, 20. 11. 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-003-002, URBROJ: 1775-2017 od 8. 5. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se  rješenje Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-003-002, URBROJ: 1775-2017 od 8. 5. 2017. godine.

2.    Odobrava se ……… pravo na pristup preslici Ugovora o korištenju sredstava Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 222-0213-0019, URBROJ: 2783-2012 od 2. 11. 2012. godine, sklopljenog između Hrvatskog audiovizualnog centra i trgovačkog društva Jadran Film d. d., čiji je predmet sufinanciranje dugometražnog igranog filma „Falsifikator.“

3.    Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslici Ugovora o korištenju sredstava Ministarstva kulture, KLASA: 612-11/06-02/0232, URBROJ: 532-06-03/1-07-03 od 8. 1. 2007. godine, sklopljenog između Ministarstva kulture i trgovačkog društva Jadran Film d. d. te redatelja ………, čiji je predmet sufinanciranje dugometražnog igranog filma „Caruso“, na način da se u ugovoru prekrije kućna adresa i vlastoručni potpis redatelja ………, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

4.    Nalaže se Hrvatskom audiovizualnom centru da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući žalitelju pristup odobrenim informacijama, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražen preslik ugovora između Hrvatskog audiovizualnog centra (Ministarstva kulture) i tvrtke Jadran film za film Caruso, redatelja ………, te film Falsifikator, redatelja ……… Predmetni zahtjev je odbijen  temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1.  Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer postoje osnove sumnje kako bi objavljivanje predmetnih ugovora onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka. Hrvatski audiovizualni centar (dalje u tekstu: HAVC)  u pobijanom rješenju još navodi kako su zatražene informacije u određenom dijelu zaštićene Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12 – pročišćeni tekst).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako on nije nikakva stranka u sporu i nije predmetom niti svjedokom na suđenju vezanom uz zatražene ugovore, te da je riječ o ugovorima koji su predmet javnog interesa i morali bi biti dostupni javnosti, a osim toga, žalitelj smatra da predmetni ugovori ne sadrže zaštićene osobne podatke. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. 4. 2017. godine zatražio od HAVC-a scan ugovora između HAVC-a (Ministarstva kulture) i tvrtke Jadran film za sljedeće projekte: 1. Caruso, redatelja ………; 2. Falsifikator, redatelj ………

Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva HAVC donio pobijano rješenje, u čijem je obrazloženju naveo kako sukladno odredbama članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu u mogućnosti udovoljiti žaliteljevom zahtjevu jer postoje osnove sumnje kako bi objavljivanje predmetnih ugovora onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka,  te kako su zatražene informacije u određenom dijelu zaštićene Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

U odnosu na navedene zakonske razloge uskrate zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno kako HAVC nije proveo test razmjernosti i javnog interesa.

Razmatrajući pobijano rješenje i informacije koje su predmet postupka, u žalbenom postupku je  utvrđeno kako je HAVC prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenio odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Prema odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem razloga za ograničenje prava na pristup informacijama, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, HAVC treba uzeti u obzir da je tijelo javne vlasti u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama,  obvezno  provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.

HAVC osim toga u pobijanom rješenju odstupa od upravnopravnog načela utvrđivanja materijalne istine te ne utvrđuje činjenice i okolnosti bitne za zakonito rješavanje upravne stvari. Drugim riječima,  HAVC u obrazloženju pobijanog rješenja, koje je nepotpuno i neargumentirano, uopće ne ukazuje kakav se to sudski postupak vodi i koja je njegova korelacija sa žaliteljevim zahtjevom, već samo citira odredbu članka  15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim toga, HAVC u pobijanom rješenju nije ukazao u kojem su dijelu zatražene informacije zaštićene Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

HAVC je zajedno sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu dostavio dvije kaznene prijave podnesene Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i tužbu podnesenu Trgovačkom sudu u Zagrebu, koje su povezane sa zatraženim ugovorima i koje bi navodno trebale dokazati ispravnu primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, osim što podnesene kaznene prijave same po sebi  ne ukazuju da se vodi ikakav sudski postupak, činjenica da se vodi sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu ne opravdava primjenu razloga ograničenja propisanog člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, žalitelj svojim zahtjevom ne traži informacije iz sudskog postupka koji je u tijeku, a čije bi davanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje predmetnog sudskog postupka. Žalitelj traži informacije koje su ranije izrađene i koje su motiv za pokretanje sudskog postupka, međutim,  nesporno je da njihovo omogućavanje ne bi omelo postupak koji je u tijeku. Osim toga, tijelo javne vlasti ne daje niti jedan razlog na koji bi se to način onemogućilo vođenje sudskog postupka koji je u tijeku, što bi bila ispravna primjena navedenog zakonskog članka.

Nadalje, HAVC je u pobijanom rješenju propustio utvrditi kako predmet oba zatražena ugovora predstavlja korištenje sredstava Ministarstva kulture, odnosno sredstava HAVC-a, drugim riječima predmet ugovora je raspolaganje proračunskim sredstvima.

HAVC je slijedom navedenog propustio utvrditi kako se u ovom slučaju primjenjuje odredba članka  16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je  propisano  kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno kako HAVC nije uzeo u obzir da raspolaganje proračunskim sredstvima predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, stoga se u ovom slučaju primjenjuje članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da zatražena informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti, ona bi, sukladno zakonskom izričaju, trebala biti automatski dostupna javnosti.

Uvidom u dostavljene ugovore, Povjerenica za informiranje je zaključila kako nema zakonske zapreke da se žalitelju omogući pristup njihovim preslikama, uz obvezno prekrivanje dijelova koji predstavljaju zaštićene osobne podatke fizičkih osoba kao što je navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka je propisano da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

U žalbenom postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da bi otkrivanjem osobnih podataka navedenih u točki 3. izreke ovog rješenja u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Naime, dostavom podataka o kućnoj adresi i vlastoručnog potpisa redatelja ………, došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, što  bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu te bi izlazilo izvan okvira odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ostali vlastoručni potpisi fizičkih osoba ne moraju se prekriti, budući da su potpisnici odgovorne osobe, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu kupoprodajni ugovor može omogućiti žalitelju.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno  da zatraženi ugovori ne mogu biti uskraćeni  temeljem zakonskih razloga ograničenja navedenih u pobijanom rješenju, osim u dijelu u kojem se štite zaštićeni osobni podaci fizičkih osoba, sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.