KLASA: UP/II-008-07/17-01/761
URBROJ: 401-01/04-17-4
Zagreb, 16. studenog 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-17/2017 od 08. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-17/2017 od 08. rujna 2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice ne može smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi da rješenje osporava u cijelosti, odnosno u dijelu u kojem se tvrdi da zahtjev predstavlja određenu analizu. Zaključno ističe da je od 20 državnih odvjetništava dobila odgovore na svoj upit. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 25. kolovoza 2017. godine tražila sljedeće informacije:
1. Ukupan broj kaznenih prijava koje su Općinskog državnom odvjetništvu u Rijeci podnesene temeljem članka 325. (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) Kaznenog zakona od 01. siječnja 2013. godine do 25. kolovoza 2017. godine
2. Koliki broj njih se odnosi na stavak 1. istog članka, a koliki na stavak 4.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se sadržaj zahtjeva ne može smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 325. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) propisano je da tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče, ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale, kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Stavkom 4. navedenog članka propisano je da će kaznom iz stavka 1. kazniti tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine, zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine.
Iz stranice 54. Izvješća o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2016. godinu, objavljenog na internet stranici www.dorh.hr., proizlazi da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske s posebnom pozornošću prati rad i evidenciju kaznenih djela počinjenih iz mržnje još od 2006. godine, kad je donesen Naputak o radu i evidenciji tih kaznenih djela, te je utvrđena obveza nadležnih državnih odvjetništava da vode evidenciju zločina iz mržnje i podatke redovito dostavljaju Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, a sukladno Naputku o radu na kaznenim djelima počinjenim iz mržnje i evidentiranju zločina iz mržnje br. O-11/06 od 09. kolovoza 2006. godine, s dopunom od 07. studenog 2007. godine.
Iz navedenog izvješća (str. 55.) proizlazi da je za kazneno djelo iz članka 325. Kaznenog zakona u 2016. godini prijavljeno 37 osoba, od čega je protiv 23 osobe doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave, a protiv 8 osoba je podignuta optužnica.
Protokolom o postupanju u slučaju zločina iz mržnje Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje iz ožujka 2011. godine, propisana je obveza osiguravanja sustava praćenja i vođenja statističkih pokazatelja o kaznenim djelima diskriminacije i kaznenim djelima u vezi zločina iz mržnje.
Sukladno članku 11. stavku 2. Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, državno odvjetništvo, kao nadležno tijelo za vođenje posebne evidencije o zločinima iz mržnje, prikupljat će sljedeće podatke: broj predmeta, broj osumnjičenih osoba i naznaka kaznenog djela, državno-odvjetnička odluka te pravomoćna presuda, dok se kao prilog 1. navedenog Protokola navodi obrazac za statističko praćenje kaznenih djela vezano uz zločine iz mržnje.
Uvidom u izvješće Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: A-28/11-I od 03. siječnja 2017. godine, te izvješće Broj: A-28/11-I od 15. svibnja 2017. godine, a koji su Povjerenici za informiranje dostavljeni za potrebe žalbenog postupka koji se vodio po identičnom zahtjevu žaliteljice protiv Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (KLASA: UP/II-008-07/17-01/765), utvrđeno je da je predmet navedenih izvješća i kazneno djelo javnog poticanja na mržnju i nasilje iz članka 325. Kaznenog zakona, a što proizlazi i iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje, broj: PPI-DO-17/2017 od 18. listopada 2017. godine.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Imajući u vidu definiciju informacije iz članka 5. stavak 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te činjenicu da su državna odvjetništva dužna sukladno internom propisu (Naputak o radu na kaznenim djelima počinjenim iz mržnje i evidentiranju zločina iz mržnje) dužna voditi posebnu evidenciju zločina iz mržnje, odnosno da sukladno Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje državna odvjetništva dužna prikupljati i podatke o naznaci kaznenog djela iz mržnje, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu navedene zakonske odredbe, jer se radi o podacima nastalim u djelokrugu tijela javne vlasti.
O stvaranju nove informacije radilo bi se primjerice kad bi se od prvostupanjskog tijela tražila informacija koji istu nije dužno statistički obrađivati, odnosno kad bi za udovoljavanje zahtjevu za pristup informacijama trebalo izvršiti uvid u pojedini spis predmeta kako bi se došlo do informacije, a što ovdje nije slučaj, pa se niti ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-147/17 od 03. kolovoza 2017. godine.
Naime, u konkretnom slučaju izvješća koja se dostavljaju Državnom odvjetništvu sadrže traženu informaciju, a što potvrđuje i Izvješće o radu DORH-a za 2016. godine, gdje se izrijekom navodi broj prijava za kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, što je predmet zahtjeva žaliteljice.
Činjenica što navedeno izvješće ne sadrži samo podatke o kaznenom djelu iz članka 325. Kaznenog zakona, ne znači da se u konkretnom slučaju radi o određenoj analizi, odnosno stvaranju nove informacije, jer pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žaliteljica traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žaliteljica samostalnom obradom došla do traženih podataka.
Kad bi se prihvatio stav prvostupanjskog tijela, izgubio bi se smisao Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi tijelo javne vlasti, u slučaju da određeni dokument sadrži i druge informacije koje nisu predmet zahtjeva, moglo navesti da dostavljanje dokumenta predstavlja određenu analizu.
Osim toga, nema nikakve zapreke da tijela javne vlasti na predmetnim izvješćima prekriju sva ostala kaznena djela na koja se zahtjev žaliteljice ne odnosi, jer se niti navedeno ne bi smatralo dodatnim naporom prvostupanjskog tijela, već jednostavnom radnjom kojom se dolazi do traženih informacija.
U konkretnom slučaju, sačinjenje određene analize bi predstavljalo kad bi prvostupanjsko tijelo iz predmetnih izvješća izdvajalo kaznena djela koja se odnose na stavak 1. i 4. članka 325. Kaznenog zakona.
Također se ukazuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine iz koje proizlazi da je odlučna činjenica da li zatražena informacija kao takva postoji, a u konkretnom slučaju informacija postoji u izvješću koji se podnosi Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, a kako je to gore opisano.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.