KLASA: UP/II-008-07/17-01/77
URBROJ: 401-01/11-17-2
Zagreb, 10. studenoga 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ………, profesorice na Veleučilištu u Požegi, ………, izjavljene protiv rješenja Veleučilišta u Požegi KLASA: 030-02/16-01/25, URBROJ: 2177-30-01-01-16-4 od 15. prosinca 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Veleučilišta u Požegi KLASA: 030-02/16-01/25, URBROJ: 2177-30-01-01-16-4 od 15. prosinca 2016. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ………, profesorice na Veleučilištu u Požegi (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, kojim je zatražila: 1. popis svih neformalnih usavršavanja sa naznakom imena skupa (domaći skupovi) i/ili naslovom rada u slučaju inozemnih skupova te pregledom troškova pojedinačno za djelatnike (imenom i prezimenom) od vremena donošenja Odluke Klasa: 003-04/4-01/29, Urbroj: 30-01-01-14-3, 2. popis svih usavršavanja koja su ostvarena na osnovi e-learninga (ime skupa ili događanja pojedinačno po sudioniku, imenom i prezimenom), 3. ostala usavršavanja isplaćena pojedinim djelatnicima mimo ove dvije prethodno navedene osnove (imenom i prezimenom za zaposlenike Veleučilišta u Požegi i ostale), temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 18. studenoga 2017. godine uputila zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila popis neformalnih usavršavanja djelatnika Veleučilišta u Požegi, popis usavršavanja na osnovi e-learning i popis ostalih usavršavanja te je od službenika za informiranje dobila rješenje i preslike zamolbi zaposlenika za usavršavanjem s usmenim obrazloženjem da ne može dobiti razdvojene tražene popise usavršavanja te je, s obzirom da zna kako razdvojeni popisi u računovodstvu postoje, uputila je zahtjev za dopunu i ispravak informacije. Nadalje, pregledom dostavljenih zamolbi uvidjela je da zamolbe pojedinih zaposlenika nedostaju, kao i ostali slični dokumenti koji se odnose na usavršavanja samo pojedinih zaposlenika te visina troškova za pojedine zaposlenike te je zahtjevom od 6. prosinca 2016. godine zatražila dokumente koji nedostaju u prvotno dostavljenoj dokumentaciji, a u neslužbenom razgovoru sa službenicom za informiranje doznala je da je ista dala ostavku na tu dužnost. Također, navodi da je dana 15. prosinca 2016. godine dobila od strane dekana Veleučilišta u Požegi tri rješenja kojima se njezini zahtjevi odbijaju temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te smatra da su navedena rješenja donesena istoga dana kako bi se stekao dojam preopterećenosti stručnih službi i ujedno sakrile tražene informacije koje se tiču samog dekana Dinka Zime. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 18. studenoga 2016. godine Veleučilištu u Požegi podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila sljedeće: 1. popis svih neformalnih usavršavanja sa naznakom imena skupa (domaći skupovi) i/ili naslovom rada u slučaju inozemnih skupova te pregledom troškova pojedinačno za djelatnike (imenom i prezimenom) od vremena donošenja Odluke Klasa: 003-04/4-01/29, Urbroj: 30-01-01-14-3, 2. popis svih usavršavanja koja su ostvarena na osnovi e-learninga (ime skupa ili događanja pojedinačno po sudioniku, imenom i prezimenom), 3. ostala usavršavanja isplaćena pojedinim djelatnicima mimo ove dvije prethodno navedene osnove (imenom i prezimenom za zaposlenike Veleučilišta u Požegi i ostale). Postupajući po navedenom zahtjevu za pristup informacijama, Veleučilište u Požegi donijelo je rješenje Klasa: 030-02/16-01/25, Urbroj: 2177-30-01-01-16-1 od 2. prosinca 2016. godine kojim je žaliteljičin zahtjev djelomično odbijen, odnosno žaliteljici su dostavljene preslike zamolbi pojedinih djelatnika te potvrde o izvršenim plaćanjima za pojedine konferencije, dok je u odnosu na osobne podatke koje sadrže navedeni dokumenti podaci (kućne adrese zaposlenika) pristup informacijama ograničen na način da su isti prekriveni. Nadalje, utvrđeno je da je žaliteljica dana 2. prosinca 2016. godine Veleučilištu u Požegi podnijela zahtjev za dopunu ili ispravak informacije, jednakog sadržaja kao i njezin zahtjev za pristup informacijama od 18. studenog 2016. godine, navodeći da informacija koju je zaprimila temeljem nije ona koju je zatražila jer nije zatražila preslike zamolbi djelatnika. Postupajući po predmetnom zahtjevu za dopunu i ispravak informacija, Veleučilište u Požegi donijelo je rješenje KLASA: 030-02/16-01/25, URBROJ: 2177-30-01-01-16-4 od 15. prosinca 2016. godine kojim se odbija predmetni zahtjev za dopunu i ispravak informacije temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz pobijanog rješenja Veleučilišta u Požegi razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zlouporaba prava na pristup informacijama. Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku zatražila je od Veleučilišta u Požegi da joj kao dio spisa predmeta dostavi sve zahtjeve žalitelja zaprimljene u 2016. godini, presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2016. godinu, te da popuni i dostavi upitnik objavljen na linku http://www.pristupinfo.hr/procjena-i-samoprocjena-uskladenosti-sa-zakonom-o-pravu-na-pristup-informacijama/. Kao dio spisa predmeta Veleučilište u Požegi dostavilo je Povjerenici za informiranje Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2016. godinu (dalje u tekstu: Upisnik) u koji su upisana ukupno 33 zahtjeva. Pregledom navedenog Upisnika utvrđeno je da od ukupnog broja upisanih zahtjeva, njih tek 19 predstavlja zahtjeve za pristup informacijama. Naime, u Upisnik je upisano i devet zahtjeva za provjeru vjerodostojnosti diplome određenih osoba, što u svojoj naravi ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama, kao i sedam zahtjeva za uvid u osobne podatke. Od navedenih 19 zahtjeva za pristup informacijama, osam je zahtjeva žaliteljice. Osim navedenih osam žaliteljičinih zahtjeva za pristup informacijama, u Upisnik su upisana i dva žaliteljičina zahtjeva za uvid u osobne podatke.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrila navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti, jer nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama.
Prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zloupotrebe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
Prema ocjeni Povjerenice za informiranje Procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito uzevši u obzir ukupan broj zahtjeva koje je Veleučilište u Požegi zaprimilo u 2016. godini, ukupan broj žaliteljičinih zahtjeva zaprimljen navedenom tijelu javne vlasti u istoj godini te informacije koje je žaliteljica u istima zatražila, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žaliteljice u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Veleučilište u Požegi je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenila odredbu materijalnog prava.
Naime, prvostupanjsko rješenje nije uzelo u obzir navod žaliteljice iz zahtjeva za dopunu i ispravak informacija da dostavljena informacija nije ona koju je zatražila.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
Prilikom rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti treba utvrditi posjeduje li kao izrađenu informaciju koju je žaliteljica zatražila zahtjevom, s obzirom da pravo na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje, odnosno stvaranje informacije. Nadalje, tijelo javne vlasti treba razmotriti i jesu li žaliteljici u postupanju po zahtjevu za pristup informacijama od 18. studenoga 2016. godine dostavljene sve informacije koje tijelo javne vlasti posjeduje, a žaliteljica je zatražila zahtjevom. Također, tijelo javne vlasti prilikom u ponovnom postupku rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za dopunu i ispravak informacija treba uzeti u obzir odredbu članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona. Pri tome valja istaknuti da, s obzirom da se u predmetnom slučaju radi o troškovima isplaćenima za usavršavanja zaposlenika, tijelo javne vlasti prije svega treba u obzir uzeti odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.