KLASA: UP/II-008-07/16-01/540
URBROJ: 401-01/06-17-04
Zagreb, 3. studenoga 2017.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ……… iz Osijeka, ………, izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Sui-134/16-5 od 6. rujna 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Sui-134/16-5 od 6. rujna 2016. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Sui-134/16-5 od 6. rujna 2016. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je zatražila informacije o tome tko je na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i kada pregledao i kontrolirao predmet broj Revr-1220/2013 od 18. studenog 2014. godine tužiteljice ……… protiv tuženika Osječke pivovare d.d. Vinkovci i predmet Revr-824/2013 od 30. rujna 2014. godine tužiteljice ……… protiv tuženika Osječke pivovare d.d. Vinkovci, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. navedenog Zakona, jer temeljem Zakona o parničnom postupku i Sudskog poslovnika nije predviđeno da se stranci daje obavijest tko je u službi evidencije suda pregledao i kontrolirao parnični predmet pa je zahtjev stoga neosnovan.
Protiv osporenog rješenja Broj: Sui-134/16-5 od 6. rujna 2016. godine žaliteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući po dopisima Povjerenice za informiranje otklonio samo nedostatke u formi no ne i u sadržaju. Navodi kako je službenik za informiranje konačno u formi rješenja odbio njezin zahtjev, no da je istim prekršen Zakon o pravu na pristup informacijama, pogrešnim pozivanjem na članak 150. Zakona o parničnom postupku te članak 43. stavak 2. Sudskog poslovnika odnosno pozivanjem na pogrešno pravo. Žaliteljica ističe da to što Sudskim poslovnikom nije predviđeno da se korisniku daju informacije o tome tko je pregledavao i kontrolirao parnični predmet ne znači da je to i zabranjeno, a posebno ne Zakonom o pravu na pristup informacijama, i da naprotiv korisnici imaju pravo znati tko sve prima plaću iz proračuna da pregledava i kontrolira sudske odluke korisnice i njezine radne kolegice. Nadalje, žaliteljica navodi da ako na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske postoji podatak da u istom postoji Služba evidencije sudske prakse tada zasigurno postoji javni interes da se zna tko je pregledao i kontrolirao dvije zatražene Revr odluke. Žaliteljica ističe da se službenik za informiranje tijela javne vlasti umjesto dostavljanja zatraženih informacija upušta u tumačenje propisa, jer u predmetnom zahtjevu nije tražila informaciju je li u u zahtjevu navedena dva postupka utvrđeno isto ili različito činjenično stanje već samo podatak tko je pregledao i kontrolirao dvije u istom citirane odluke, pa je slijedom navedenog po njezinom mišljenju isti službenik trebao dostaviti zatraženo ime i prezime osoba ili rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje zatražene informacije niti zna gdje se iste informacije nalaze. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta, utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 27. lipnja 2016. godine zatražila od Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao tijela javne vlasti, zatražila da joj dostavi sljedeće informacije: 1. tko je na Vrhovnom sudu (ime i prezime) i kada pregledao i kontrolirao njezinu Revr-1220/2013-2 od 18.11.2014. sa ranijom sudskom praksom? i 2. tko je na Vrhovnom sudu (ime i prezime) i kada pregledao i kontrolirao raniju Revr-824/2013-2 od 30.9.2014. njezine kolegice ……… Nadalje je je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom navedenog zahtjeva žaliteljici najprije dostavio odgovor Broj Su-i-134/2016-2 od 11.7.2016. godine u kojem je obaviještena da su odluke za koje traži pojašnjenja različite u pogledu odlučivanja o osnovanosti revizije iz razloga što je u tim postupcima bilo utvrđeno različito činjenično stanje. Također je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom predmetnog zahtjeva donio osporeno rješenje kojim je odbio isti temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. navedenog Zakona, jer temeljem Zakona o parničnom postupku i Sudskog poslovnika nije predviđeno da se stranci daje obavijest tko je u službi evidencije suda pregledao i kontrolirao parnični predmet pa je zahtjev stoga neosnovan.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopisom Broj: Sui-134/16-10 od 6. listopada 2016. godine dostavio Povjerenici za informiranje spis predmeta. Uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena u spisu predmeta utvrđeno je da se u istom ne nalaze izrađene informacije koje bi sadržavale podatke koje je žaliteljica zatražila predmetnim zahtjevom, pa je stoga Povjerenica za informiranje dopisom KLASA: UP/II-008-07/16-01/540, URBROJ: 401-01/06-17-02 od 25. kolovoza 2017. godine zatražila nadopunu spisa u tom smislu.
Naime, odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa,dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokrugu ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Sukladno citiranoj zakonskoj definiciji informacije tijelo javne vlasti je po zaprimanju zahtjeva za pristup informacijama najprije dužno utvrditi koje sve informacije iz kojih bi se moglo doći do podataka koje je korisnik u zahtjevu zatražio ima u svom posjedu. Omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji, i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način odnosno na neki drugi način izrađivati novu informaciju.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Naime, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio predmetni zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u obrazloženju navodeći kao razlog članak 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne navodeći temeljem koje odredbe navedenog članka, nego navodeći kako je pravo na pristup informacijama u smislu navedenog članka ograničeno odredbama Zakona o parničnom postupku te odredbama Sudskog poslovnika. Budući da tijelo javne vlasti nije navelo na koje se zakonsko ograničenje pristupa informacijama poziva, ne može se točno utvrditi niti razlog ograničenja pristupa informacijama u predmetnom slučaju. S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje dostavilo dokumentaciju iz koje bi bile vidljive odnosno koja sadržava zatražene informacije, što je bilo dužno učiniti sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) te članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji je nužan u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela te nije pružilo nikakve dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, osporeno je rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak.
Prvostupanjsko tijelo je pri rješavanju predmetnog zahtjeva prije svega dužno provjeriti da li zatraženu informaciju iz zahtjeva posjeduje kao izrađenu informaciju ili ne. Naime, odredbama članaka 26. - 35. Poslovnika o radu Vrhovnog suda, Broj: Su-235-IV/1999 od 20. travnja 1999. godine je reguliran rad Službe evidencije, praćenja i proučavanja sudske prakse, a odredba članka 47. stavka 2. navedenog Poslovnika propisuje da se Godišnjim rasporedom određuje zamjenik predsjednika Vrhovnog suda, predsjednici odjela, njihovi zamjenici, predsjednici i članovi raspravnih vijeća te tajnici u odjelu i raspored u službe evidencije sudske prakse, pa iz navedenog proizlazi da tijelo javne vlasti mora biti u posjedu izrađenih informacija iz kojih su vidljivi podaci koji predstavljaju predmetne informacije (primjerice u obliku godišnjeg rasporeda poslova, ispisa iz evidencije Službe evidencije, praćenja i proučavanja sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ili samih odluka koje bi sadržavale podatak o tome tko je iste pregledavao ili evidentirao). S obzirom na navedeno, tijelo javne vlasti je po predmetnom zahtjevu u obvezi utvrditi koje od zatraženih informacija ima u svom posjedu, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, pri navedenom je potrebno uzeti u obzir da bi informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.