KLASA: UP/II-008-07/17-01/203

URBROJ: 401-01/03-17-06

Zagreb, 3. studenoga 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva GEOTEHNIKA d.o.o. iz Umaga, ………, po opunomoćenici odvjetnici ……… iz Umaga, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-00-17-3 od 3. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-00-17-3 od 3. ožujka 2017. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva GEOTEHNIKA d.o.o. po opunomoćenici odvjetnici ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za dostavom podataka iz Evidencije prometa nekretnina koji se tiču prometa nekretnina EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb i to prvenstveno broj zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je to trgovačko društvo steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog  zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje pobija u cijelosti, iz svih žalbenih razloga, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem nije u cijelosti odlučilo o postavljenom zahtjevu, dok se istovremeno očitovalo o zahtjevima koji njemu nisu usmjereni te predlaže da prvostupanjsko tijelo dopuni i odluči o svim postavljenim zahtjevima. Navodi kako se službenik za informiranje Porezne uprave očitovao isključivo o zahtjevu za dostavom broja zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, dok je isti u cijelosti propustio odlučiti o podrednom zahtjevu postavljenom od strane žalitelja, kao i eventualnom zahtjevu za pravo na pristup informacijama te predlaže da dopunskim rješenjem odluči i o tim zahtjevima. Navodi kako se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je u pobijanom rješenju istaknuto da se radi o apsolutnom ograničenju na pristup informacijama („mora ograničiti“), to iz samog zakona jasno proizlazi da se radi o relativnom ograničenju prava na pristup informacijama („može ograničiti“), te je time prvostupanjsko tijelo neosnovano ograničilo pravo na pristup informacijam na temelju nepostojećeg ograničenja apsolutnog karaktera. Navodi kako pobijanim rješenjem prvostupanjsko tijelo paušalno navodi da je provelo test razmjernosti i javnog interesa, dok je istovremeno isto u cijelosti propustilo utvrditi i opravdati činjenicu da bi otkrivanjem zatraženih informacija prijetilo određenom zaštićenom interesu te da upravo taj interes koji štiti uskraćivanjem pristupa informacijama, preteže nad drugim interesima, odnosno interesima žalitelja. Navodi kako se pobijano rješenje u cijelosti temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, čime su istovremeno povrijeđena i Ustavom zajamčena temeljna prava i slobode korisnika prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi da je zatražio informacije o zemljišnoknjižnim česticama iz Evidencije prometa nekretnina za trgovačko društvo EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb na na temelju odredbe članka 18. Ovršnog zakona u vidu pravilnog vođenja daljnjih parničnih i ovršnih postupaka, kao i stečajnog postupka koji je nad EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-7053/2016. Nadalje, ukazuje i na odredbu članka 8. stavak 5. točka 3. Općeg poreznog zakona. Ističe kako je podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu u trenutku kada je iskoristio sve druge zakonom propisane mogućnosti za ishođenje informacija, do kojih informacija nije došao ne zbog nedostatka pravnog interesa, već zbog pravnih radnji poduzetih od EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb. Nadalje, navodi kako prvostupanjsko tijelo temelji obrazloženje pobijanog rješenja na zahtjevu koji mu žalitelj nije postavio pa je time i pobijano rješenje u cijelosti nerazumljivo jer je zatražio podatke u smislu članka 8. stavak 2. Općeg poreznog zakona od Središnjeg ureda Porezne uprave te stoga dio obrazloženja pobijanog rješenja u kojem se prvostupnjsko tijelo očitovalo na temelju te odredbe zakona u cijelosti je neosnovano. Predlaže da se žalba uvaži i omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 2. ožujka 2017. godine zatražio od Ministarstva financija Porezne uprave (dalje u tekstu: Porezna uprava), kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: broj zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo; odnosno podredno zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, a koja stjecanja, odnosno otuđenja su izravno povezana za isplaćenim kaparama od toga trgovačkog društva, sve u skladu s priloženim bilješkama uz financijska izvješća. Navodi da prema trgovačkom društvu EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb ima tražbinu u iznosu od 2.742.783,62 kuna uvećano za zateznu kamatu na taj iznos od 12.6.2004. godine, kao i tražbinu s osnove parničnih troškova u iznosu od 397.990,90 kuna. Navodi kako je odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je zemljišna knjiga javna te da svatko može zahtijevati uvid u zemljišne knjige, međutim dužnik EURO CONSTRUCT d.o.o. ciljano poduzima radnje kojima onemogućuje predlagatelja da dođe do određenih informacija o vlasništvu nekretnina. Ističe da je zbog čestih raspolaganja nekretninama, fiducijarnih prijenosa te prijenosa u prethodno i potonje vlasništvo, osujećeno njegovo pravo na dostavu neophodnih informacija, pristup kojim mu je osigurano člankom 18. Ovršnog zkaona. Nadalje, ističe kako su odredbom članka 9. Pravilnika o obrascu prijave prometa nekretnina i evidenciji prometa nekretnina propisani ovlaštenici na pristup informacijama iz Evidencije prometa nekretnina, te da se radi o ovlaštenicima propisanim člankom 21. Zakona o porezu na promet nekretnina i predlaže dostavu podataka iz Evidencije prometa nekretnina koje se tiču prometa nekretnina EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb. Navodi ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dostavom traženih podataka, žalitelj predlaže da je u konkretnom slučaju primjenjiva odredba članka 8. stavka 2. točke 2. Općeg poreznog zakona te predlaže da mu se temeljem te pravne osnove dostave tražene informacije. Zaključno navodi ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da žalitelj nema pravo pristupa zatraženim informacijama na temelju navedenih pravnih osnova, predlaže da mu se omogući pristup informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijam te da je njegov opravdani interes za pristup informacijma prvenstveno radi zaštite i osiguranja naplate tražbine utvrđeno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom od dužnika EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb, te da ne može pokrenuti odgovarajući sudski i/ili upravni postupak zbog nedostatka relevantnih podataka.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je zahtjev žalitelja odbijen jer je zatražena informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa te da je zaključeno da javni interes ne prevladava, odnosno da se informacija mora ograničiti kao porezna tajna. U obrazloženju rješenja navodi se da korisnik ne ispunjava niti jedan izuzetak propisan u stavku 5. članka 8. Općeg poreznog zakona, niti se može primijeniti članak 8. stavak 2. točka 2. istog Zakona.

U drugostupanjskom postupku Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA gornja od 31. ožujka 2017. godine zatražila od tijela javne vlasti nadopunu spisa na način da tijelo javne vlasti dostavi traženu informaciju.

Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA gornja od 8. svibnja 2017. godine ponovno zatražila dostavu zatražnih informacija.

Dana 16. svibnja 2017. godine tijelo javne vlasti dostavilo je naknadno izrađenu informaciju, a 1. rujna 2017. godine tijelo javne vlasti dostavilo je cjelokupni spis.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona je propisano kako je porezno tijelo dužno  kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. članka 8. Općeg poreznog zakona se definira što se ne smatra poreznom tajnom, odnosno navode se slučajevi kada se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.

Budući da žalitelj od tijela javne vlasti traži podatke koji su izneseni ili nastali tijekom poreznog postupka, pravnu osnovu za objavu odnosno omogućavanje pristupa podacima koji su vezani za porezni postupak određene pravne ili fizičke osobe nalazi se u spomenutim odredbama članka 8. Općeg poreznog zakona ili nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa ako je informacija zatražena temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenila zakonske odredbe.

Porezna uprava je nepotpuno utvrdila činjenično stanje prvenstveno iz razloga jer nije uzela u obzir žaliteljev poseban pravni interes u ovoj upravnoj stvari, koji je motiviran zaštitom i osiguranjem naplate tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom prema trgovačkom društvu EURO CONSTRUCT d.o.o.

Slijedom navedenog, budući da Porezna uprava posjeduje informaciju koja neposredno utječe na mogućnost žaliteljeve naplate povećeg financijskog iznosa, Porezna uprava je trebala razmotriti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

U tom smislu je Porezna uprava trebala utvrditi ima li žalitelj poseban pravni interes da dođe do zatražene informacije, te u slučaju da ga ima, postoji li poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije.

U slučaju da postoji poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije, Porezna uprava mora utvrditi može li žalitelj ostvariti pristup predmetnoj informaciji temeljem posebnog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke  4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa.

Smisao članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nalazi se u identificiranju posebnog pravnog interesa da se dođe do zatražene informacije, bez obzira što možda u tom trenutku ne postoji prevladavajući javni interes se dobije ta ista informacija.

Nedostatak javnog interesa ne umanjuje pritom postojanje posebnog pravnog interesa, već će nositelj posebnog pravnog interesa temeljem posebne pravne osnove ostvariti pristup zatraženoj informaciji, u slučaju kada se informaciji možda ne može omogućiti pristup temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Budući da Porezna uprava nije u prvostupanjskom rješenju razmotrila postojanje posebnog pravnog interesa i mogućnost primjene odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u nastavku ovog rješenja će se razmotriti zakonitost pobijanog rješenja gledana sa strane opravdanosti primjene ograničenja od pristupa informaciji i ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2.  Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Porezna uprava je trebala uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Porezna uprava, međutim, u ovom slučaju nije provela test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da se omogući pristup predmetnoj informaciji - već je samo zaključila kako u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan izuzetak propisan u stavku 5. članka 8. Općeg poreznog zakona te da se ne može primijeniti niti članak 8. stavak 2. točka 2. istoga Zakona.

Vezano za provedbu testa razmjernosti i  javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je predmetni test Porezne uprave nepotpun i neargumentiran, drugim riječima nepravilan, budući da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku ispituje pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je dužno riješiti zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Budući da tijelo javne vlasti smatra kako ne postoji javni interes za dostavom tražene informacije, u ponovnom postupku svakako treba uzeti u obzir žaliteljev poseban pravni interes motiviran zaštitom i osiguranjem naplate tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom prema trgovačkom društvu EURO CONSTRUCT d.o.o.

U tom smislu bi tijelo javne vlasti trebalo uzeti u obzir odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotriti je li žalitelju dostupnost zatraženoj informaciji utvrđena nekim drugim propisom, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe navedenog Zakona, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa. Ako informacija ne bi bila dostupna temeljem posebnog propisa, tijelo javne vlasti bi trebalo procjenjivati dostupnost temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.