KLASA: UP/II-008-07/17-01/535
URBROJ: 401-01/04-17-3
Zagreb, 21. rujna 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: PPI-DO-7/2017 od 05. lipnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: PPI-DO-7/2017 od 05. lipnja 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedene podatke, kako u upisniku tako niti u drugoj evidenciji, a sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama se omogućava pristup samo gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da državna odvjetništva vode upisnike u posebnim knjigama ili u CTS-u (sustav za praćenje predmeta). Također opisuje koji se podaci upisuju u pojedini upisnik pri tome citirajući odredbe Poslovnika državnog odvjetništva. Posebno ističe da se u kazneni upisnik za razne kaznene predmete (KR-DO) upisuju podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva. Ističe da se do traženih informacija može doći ispisom podataka iz upisnika ili njegovom preslikom, odnosno dostavom računalnog zapisa ukoliko se vodi u *xls ili sličnom formatu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 03. lipnja 2017. godine, za razdoblje od 01. veljače do 31. svibnja 2017. godine, tražio sljedeće informacije:
1. Koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu?
2. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama?
3. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti?
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
S obzirom da se zahtjevom za pristup informacijama traže podaci vezani za postupanje državnog odvjetništva, potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe koje uređuju postupanje državnog odvjetništva.
Člankom 206.a Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14) propisano je da žrtva i oštećenik imaju pravo po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da, ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika, ili oni nisu zadovoljni danom obaviješću ili poduzetim radnjama, isti imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da će viši državni odvjetnik provjeriti navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana, naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti.
Prema članku 206.b Zakona o kaznenom postupku državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od 6 mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da po isteku roka iz stavka 1. navedenog članka, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku zbog nepoduzimanja radnji državnog odvjetnika koje mogu dovesti do odugovlačenja postupka.
Sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) propisano je da poslove državnoodvjetničke uprave čine, između ostalog, i poslovi u svezi predstavkama i pritužbama, dok je člankom 249. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, 5/14, 123/15) propisano da županijska državna odvjetništva vode upisnik za razne kaznene predmete općinskih i županijskih državnih odvjetništava (razne pritužbe, molbe – oznaka KR-DO). Prema članku 261. stavku 2. Poslovnika državnog odvjetništva u Kazneni upisnik za razne kaznene predmete (“KR-DO”) upisuju se podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva, kao i drugi podaci propisani obrascem broj 8 u Dodatku Poslovnika državnog odvjetništva.
Uvidom u obrazac broj 8, odnosno stupce 1-18 istog utvrđeno je da isti ne sadrže podatke iz članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, što znači da državno odvjetništvo nije dužno voditi navedene informacije na način na koji to traži žalitelj.
Iz osporenog rješenja proizlazi da tražene informacije ne postoje kao izrađene u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama.
Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, br. PPI-DO-2/17 od 21. ožujka 2017. godine, koji se dijelom vodio po identičnom zahtjevu žalitelja za pristup informacijama za drugi vremenski period, a koje je potvrđeno rješenjem Povjerenice za informiranje, Klasa: UP/II-008-07/17-01/290, Urbroj: 401-01/04-17-3 od 05. lipnja 2017. godine, proizlazi da bi radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedini kazneni spis te pregledom i analizom utvrditi jesu li žrtva/oštećenik podnijeli zahtjev državnom odvjetništvu u smislu članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, dok bi u odnosu na pritužbe podnesene višem državnom odvjetništvu (koje se evidentiraju u KR-DO spisima) bilo potrebno utvrditi radi li se o pritužbi iz članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, te pregledom svakog spisa sa takvom pritužbom utvrditi kakav je nalog dan nižem državnom odvjetniku.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.
S obzirom da iz relevantnih propisa proizlazi da državno odvjetništvo ne posjeduje informacije na način na koji to žalitelj traži, tada je očito da bi omogućavanje žalitelju pristupa traženih informacija predstavljalo stvaranje nove informacije za koju bi bio potreban dodatni angažman prvostupanjskog tijela (posebno stoga što bi trebalo pregledati sve predmete u više kaznenih upisnika K-DO, KPO-DO, KN-DO za traženo razdoblje), a koja obveza prvostupanjskog tijela ne postoji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 229. stavkom 1. Poslovnika državnog odvjetništva propisano je da se upisnici vode u posebnim knjigama, ili u CTS (sustav za praćenje predmeta), dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da upisnici služe za upisivanje tijeka postupka i pojedinih radnji obavljenih u postupku.
Osim toga, člankom 248. Poslovnika državnog odvjetništva jasno je propisano koje su upisnike obvezna voditi državna odvjetništva, dok je člankom 253. propisana obveza vođenja imenika i pomoćnih knjiga (kao što su primjerice knjiga pritvora, knjiga oduzetih predmeta, knjiga ročišta), te niti iz jednog upisnika, imenika ili pomoćne knjige ne proizlazi da je podatke koje žalitelj traži državno odvjetništvo dužno voditi na način na koji to traži žalitelj.
Također se ukazuje na činjenicu da niti izvješća koja državna odvjetništva podnose višim državnim odvetništvima u smislu članka 41. Zakona o državnom odvjetništvu ne sadrže informacije o pritužbama koje žalitelj traži, a što je vidljivo iz godišnjih izvješća o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostupnih na web stranici www.dorh.hr.
Dana 31. svibnja 2017. godine u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, za potrebe postupka koji se dijelom vodio pred Povjerenicom za informiranje pod Klasom: UP/II-008-07/17-01/316, po identičnom zahtjevu žalitelja protiv Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu za drugi vremenski period, izvršen je uvid u način vođenja podataka koji su predmet postupka, te je primjerice pri upisu novog predmeta utvrđeno dvojako unošenje - u fizičkom i elektroničkom obliku - i to u opsegu ne većem od onih podataka koji su i propisani službenim predmetnim upisnicima. Isto tako, sučelja elektroničkih upisnika KR-DO i K-DO Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu sadrže predefinirane izvještajne funkcionalnosti, pa čak i da predmetna baza podataka sadrži sve vrste podataka koje žalitelj zahtijeva, njihovo bi izlučivanje (za traženo razdoblje) zahtijevalo izradu novoga predefiniranog sučelja u svrhu udovoljenja predmetnog zahtjeva.
Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da zahtjev žalitelja zapravo predstavlja zahtjev za izradom određene analize postupanja državnog odvjetništva u kaznenim predmetima, a za koje informacije ne postoji obveza vođenja od strane državnog odvjetništva na način na koji to žalitelj traži, niti Povjerenica za informiranje ima ovlast nalagati prvostupanjskom tijelu da vodi određene evidencije za koje ne postoji obveza vođenja sukladno važećim propisima.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, ukazuje se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-145/17 od 17. kolovoza 2017. godine, u predmetu koji se dijelom vodio po identičnom zahtjevu žalitelja za drugi vremenski period protiv Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, a iz koje proizlazi da ono što tužitelj traži nije informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u suštini od državnog odvjetništva traži obrada određenih podataka, a ne informacija koja kao takva postoji.
Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da tražene informacije ne predstavljaju izrađene informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne radi o podatku koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, već se radi o podatku do kojeg se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela.
Dakle, ukoliko tražena informacija ne postoji kao gotov i izrađen podatak, tada se isto ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavak 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju tijelo javne vlasti sukladno članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbijanju zahtjeva.
Naime, tijelo javne vlasti donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama samo kad uopće ne posjeduje traženu informaciju, te nema saznanja gdje se ista nalazi, što ovdje nije slučaj.
U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navelo koje je radnje potrebno izvršiti radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja, što znači da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedeni podatak kao gotovu i izrađenu informaciju, pa je pravilnom primjenom članka 23. stavka 5. točka 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbiti, a ne odbaciti zahtjev žalitelja.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.