KLASA: UP/II-008-07/17-01/513

URBROJ: 401-01/06-17-02

Zagreb, 11.9.2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz  Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., KLASA: ZGH-09-17-1096, URBROJ: 01-10-03/4-17-02 od 31.5.2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., KLASA: ZGH-09-17-1096, URBROJ: 01-10-03/4-17-02 od 31.5.2017. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Grada Zagreba odbijen je zahtjev za dopunom informacija ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio podatke o količini glomaznog otpada po vrsti otpada zaprimljenih putem zahtjeva za odvoz glomaznog otpada u 2016. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona odnosno jer tijelo javne vlasti ne posjeduje izrađenu informaciju.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je tijelu javne vlasti dana 5. svibnja 2017. godine podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je tražio dostavu informacije o količini glomaznog otpada po vrsti otpada zaprimljenih putem obrasca zahtjeva za odvoz glomaznog otpada u 2016. godini, a koje su u istom navedene kao: krevet i podnica, ormar/komoda, stol, stolac, police, fotelja, dvosjed/trosjed, madrac, tepih, prozori, vrata, umivaonik, tuš kada, kada, WC školjka, radijatori, metalne peći, otpadne gume, antena, otpadno drvo, parketi/laminati, metalna ambalaža, hladnjak/zamrzivač, pećnica, televizor/radio, perilica, računalo, manji EE otpad, građevinski otpad, gajbe, i ostalo. Nadalje, navodi da mu je dana 19. svibnja 2017. godine tijelo javne vlasti odgovorilo da je tijekom 2016. godine na temelju zaprimljenih zahtjeva za odvoz glomaznog otpada iz domaćinstava ukupno skupljeno 3.517.479 kg glomaznog otpada, koji se sukladno zakonskim propisima evidentira pod KB 20 03 07, te kako je, nezadovoljan odgovorom tijela javne vlasti od 19. svibnja 2017. godine (jer mu nisu dostavljene tražene informacije nego ukupna količina otpada i klasifikacija otpada bez obrazloženja), dana 21. svibnja 2017. godine podnio zahtjev za dopunu informacija, u kojem je naveo kako su vrste otpada navedene na zahtjevu za odvoz glomaznog otpada pojedinačno kao što je nabrojano u izvornom zahtjevu. Navodi kako je zahtjevom za dopunu informacija tražio dostavu ispravka sa količinama prikazanim po vrstama otpada koje se nalaze na zahtjevu za odvoz glomaznog otpada, povodom kojeg je 23. svibnja 2017. od tijela javne vlasti zaprimio odgovor njihove podružnice Čistoća u kojemu je navedeno da se vrste otpada prema posebnom propisu definiraju tzv. ključnim brojevima otpada te se istim propisom glomazni otpad evidentira pod ključnim brojem otpada KB 20 03 07. Također je navedeno da se prema tome evidencija o skupljenom otpadu ne vodi po predmetima i tvarima koje čine glomazni otpad (ormari, kade, metalne peći, tepisi, madraci i sl.), već ukupno za sav glomazni otpad koji je definiran navedenim ključnim brojem KB 20 03 07. Nadalje, navodi kako je 23. svibnja 2017. godine dostavio drugi zahtjev za dopunu informacija u kojem u bitnome navodi kako mu tijelo nije dostavilo tražene informacije - podatke koje podnositelji zahtjeva za odvoz glomaznog otpada unese na zahtjevu a tijelo javne vlasti te podatke prikuplja putem spornog obrasca zahtjeva pa je tražio dostavu informacija koje bi objasnile potrebu za unos tih informacija i proces prikupljanja i obrade informacija, te je u nastavku zahtjeva za dopunu informacija tražio dostavu internog akta ili dopisa kojim se opisuje ili propisuje potreba za prikupljanjem informacija ili način prikupljanja informacija koje su navedene na obrascu "Zahtjev za odvoz glomaznog otpada", dostavu dopisa, naloga ili poziva tvrtki ili osobi koja je tiskala navedeni obrazac s detaljima koji se moraju nalaziti na spornom obrascu, odnosno da mu dostave informacije (npr. interni dopis, akt ili odluka) iz kojih se može vidjeti propisani izgled obrasca "Zahtjev za odvoz glomaznog otpada". Žalitelj navodi da je u osporenom rješenju tijelo javne vlasti odbilo zahtjev za pristup informacijama jer ne posjeduje informaciju u obliku u kakvom ga on traži te da je u istom pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama, navodeći odredbu članka 27. stavka 2. istog Zakona, jer se u ovom predmetu ne radi o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija već zahtjevu za pristup informacijama. Pojašnjava da nije tražio dostavu podataka u nekom određenom obliku niti u otvorenom obliku pogodnom za ponovnu uporabu te nije od tijela tražio stvaranje nove informacije, niti izdvajanje, filtriranje ili pretraživanje, već dostavu informacije gdje se tražena informacija može pronaći, dakle informacije kakvima raspolaže tijelo u potpunosti bez pretvorbe, filtriranja ili izdvajanja određene informacije. Pojašnjava da je tijelo trebalo prepoznati da se tražena informacija nalazi negdje u evidenciji odvoza glomaznog otpada ili u arhivi zaprimljenih zahtjeva za odvoz glomaznog otpada i ponuditi dostavu cjelovitog skupa/arhive/evidencije podatka kao jedinog mogućeg podatka gdje žalitelj može (sam) pronaći odnosno izdvojiti željeni podatak. Žalitelj tumači da je samo postojanje zaprimljenih zahtjeva za odvoz glomaznog otpada dokaz postojanja traženih informacija ili dijela traženih informacija (npr. u slučaju nemogućnosti dostave u traženom obliku s traženim elementima, tijelo obavještava da dostavlja cijelu evidenciju odnosno zbirku podataka koja može sadržavati dio traženih podataka jer tijelo ih nije izdvojilo jer nema vremena ili mogućnosti). Žalitelj smatra da je službenik za informiranje prihvatio očitovanje podružnice o nepostojanju informacije bez dodatnog preispitivanja istog, te da je moguće da osoba koja je potpisala očitovanje nadležne unutrašnje ustrojstvene jedinice nije upoznata sa odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da bi u takvom slučaju službenik za informiranje trebao štititi prava korisnika informacija te informirati druge zaposlenike tijela od kojih traži informacije i učiniti sve što je u njegovoj moći da se zahtjev pozitivno riješi. Također ističe da tijelo javne vlasti nije dostavilo sve dodatno tražene informacije iz zahtjeva za dopunu odnosno ispravak informacija od 23. svibnja 2017. godine, i to: podatke koje su podnositelji zahtjeva za odvoz glomaznog otpada unosili na zahtjeve a tijelo javne vlasti te podatke prikuplja putem navedenog obrasca zahtjeva, informacije koje će objasniti potrebu za unos tih informacija i proces prikupljanja i obrade informacija - interni akt ili dopis kojim se opisuje ili propisuje potreba za prikupljanjem informacija ili način prikupljanja informacija koje su navedene na obrascu "Zahtjev za odvoz glomaznog otpada", nalog ili poziv tvrtki ili osobi koja je tiskala navedeni obrazac s detaljima koji se moraju nalaziti na istom obrascu i  informacije (npr. interni dopis, akt ili odluka) iz kojih se može vidjeti propisani izgled obrasca "Zahtjev za odvoz glomaznog otpada". Na temelju navedenih razloga žalitelj predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti u omogući mu pristup zatraženoj informaciji, te izda nalog tijelu javne vlasti da mu u roku 15 dana dostavi na najekonomičniji način (npr. elektronskim putem na adresu izvornog zahtjeva) informacije (npr. evidenciju, zbirku ili skup podataka) gdje se mogu pronaći u potpunosti ili dijelom tražene informacije o podacima prepoznatim u zahtjevima za odvoz glomaznog otpada te informacija o propisanom sadržaju zahtjeva za odvoz glomaznog otpada i nalogu za tisak spornog obrasca. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana

Iz spisa predmeta je razvidno kako je žalitelj dana 5. svibnja 2017. godine trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio informacije o količini glomaznog otpada po vrstama otpada navedenih putem zahtjeva za odvoz glomaznog otpada u 2016. godini, povodom kojeg mu je tijelo javne vlasti odgovorilo dana 19.5.2017. godine. Nadalje je razvidno da je 21.5.2017. godine navedenom tijelu javne vlasti uputio zahtjev za dopunu informacije sljedećeg sadržaja: navodi da mu u odgovoru tijela javne vlasti od 19.5.2017. godine nije odgovoreno na njegov zahtjev kojim je tražio informacije o količini glomaznog otpada po vrstama otpada, a prema zaprimljenim zahtjevima za odvoz glomaznog otpada u 2016. godini, nego mu je dostavljena ukupna količina krupnog otpada. Također navodi da su vrste otpada navedene u obrascu zahtjeva za odvoz glomaznog otpada kao - krevet i podnica, ormar/komoda, stol, stolac, police, fotelja, dvosjed/trosjed, madrac, tepih, prozori, vrata, umivaonik, tuš kada, kada, wc školjka, radijatori, metalne peći, otpadne gume, antena, otpadno drvo, parketi/laminati, metalna ambalaža, hladnjak/zamrzivač, pećnica, televizor/radio, perilica, računalo, manji EE otpad, građevinski otpad, gajbe i ostalo. Moli dopunu dostavljenih informacija od 19.5.2017. godine odnosno traži ispravak sa količinama otpada prikazanim po vrstama istog koje se nalaze na obrascu zahtjeva za odvoz glomaznog otpada kako je ranije navedeno. Iz dostavljene dokumentacije je razvidno da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. nakon navedenog zahtjeva za dopunu informacije dostavilo žalitelju odgovor putem elektroničke pošte u kojem je navedeno da se evidencija o skupljenom otpadu ne vodi po predmetima i tvarima koje čine glomazni otpad već ukupno za sav glomazni otpad koji je definiran ključnim brojem KB 20 03 07, a koji podatak su mu dostavili.

Daljnjim uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta je utvrđeno da je žalitelj dana 23.5.2017. godine podnio zahtjev za dopunu informacija kojim je zatražio - informacije o glomaznom otpadu kako su ih podnositelji navodili na obrascima zahtjeva za odvoz glomaznog otpada; interni akt ili dopis kojim se opisuje ili propisuje potreba za prikupljanjem informacija ili način prikupljanja informacija koje su navedene na obrascu „Zahtjev za odvoz glomaznog otpada”; dopis, nalog ili poziv tvrtki ili osobi koja je tiskala obrazac „Zahtjev za odvoz glomaznog otpada” s detaljima koji se moraju nalaziti na navedenom obrascu; i informaciju (npr. interni dopis, akt ili odluka) iz kojih se može vidjeti propisani izgled obrasca „Zahtjev za odvoz glomaznog otpada”. Nadalje, utvrđeno je da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. žalitelju dostavilo odgovor od 24.5.2017. godine u kojem je objasnilo da je obrazac za odvoz glomaznog otpada kojeg ispunjavaju korisnici sačinjen u takvom obliku  iz operativnih razloga kako bi se utvrdilo odgovara li otpad čiji se odvoz traži približno uvjetima propisanim Naputkom o glomaznom otpadu te u svrhu optimalnog planiranja odvoza glomaznog otpada po svakom pojedinom odvozu - odabira vrste vozila kojom će se pružiti usluga. U istom odgovoru se navodi da se ovisno o vrsti i količini otpadnog materijala na pojedinoj lokaciji rade rasporedi odvoza glomaznog otpada te se napominje da zakonodavac od njih traži samo količine glomaznog otpada po ključnom broju KB 20 03 07. Iz dokumentacije u spisu je utvrđeno da se žalitelj ponovo 26.5.2017. godine obratio trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., pojašnjavajući zakonsku definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te je ponovivši svoj zahtjev od 23.5.2017. godine zatražio da mu po istom zahtjevu dostave informacije koje imaju u svom posjedu odnosno da o istom donesu odluku sukladno navedenom Zakonu. Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. osporenim rješenjem KLASA: ZGH-09-17-1096, URBROJ: 01-10-03/4-17-02 od 31.5.2017. godine odbilo žaliteljev zahtjev za dopunu informacija temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje izrađenu informaciju koju žalitelj traži odnosno jer bi izrađivanje navedene informacije odnosno izdvajanje dijelova informacije zahtijevalo nerazmjeran trošak vremena i sredstava odnosno angažmana djelatnika. U izreci osporenog rješenja je navedeno da se odbija zahtjev žalitelja „Informacije o količini glomaznog otpada po vrsti otpada zaprimljenih putem zahtjeva za odvoz glomaznog otpada u 2016. godini”.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu citirane odredbe predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje  u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. odbilo predmetni zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u obrazloženju navodeći kao razlog to što tijelo javne vlasti ne posjeduje izrađenu informaciju u obliku u kojem ju je žalitelj zatražio odnosno iz razloga što bi izrađivanje navedene informacije odnosno izdvajanje dijelova informacije zahtijevalo nerazmjeran trošak vremena i sredstava odnosno angažmana djelatnika. Iz navedenog proizlazi da tijelo javne vlasti uopće nije uzelo u obzir mogućnost da se po predmetnom zahtjevu žalitelju omoguće one informacije koje vezano za njegovo traženje posjeduje, a što i žalitelj navodi u predmetnoj žalbi. Osim navedenog, trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. u osporenom rješenju uopće ne spominje ostalu dokumentaciju koju je žalitelj zatražio zahtjevom za dopunu informacije od 23.5.2017. godine, iz čega proizlazi da o istom dijelu zahtjeva uopće nije niti odlučeno. S obzirom da trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje dostavilo cjelovit spis predmeta, čiji su sastavni dio i informacije koje su se tražile predmetnim zahtjevom, što je bilo dužno učiniti sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) te članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji je nužan u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela te nije pružilo nikakve dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, osporeno je rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak.

Prvostupanjsko tijelo je pri rješavanju predmetnog zahtjeva prije svega dužno provjeriti da li zatraženu informaciju iz zahtjeva posjeduje kao izrađenu informaciju ili ne, odnosno mora točno utvrditi koje od zatraženih informacija ima u svom posjedu, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, u ponovnom postupku po zahtjevu za dopunu informacija žalitelja od 23.5.2017. godine, trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. je u obvezi provjeriti ima li u svom posjedu izrađene informacije (u nekom od zakonski propisanih oblika informacije), a koje su vezane za podnesene zahtjeve korisnika za odvozom glomaznog otpada. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da korisnici podnose navedenom tijelu javne vlasti odnosno njegovoj podružnici Čistoća, pojedinačne zahtjeve za odvozom krupnog otpada (putem e-Obrasca koji je dostupan na poveznici http://www.cistoca.hr/info-centar/e-zahtjev-za-odvoz-glomaznog-otpada-1239/1239, ili putem tiskanih obrazaca zahtjeva koje im korisnici šalju putem pošte), pa je logična pretpostavka da bi tijelo javne vlasti moralo u svom posjedu imati, ili same zahtjeve ili druge podatke o navedenom iz kojih bi žalitelj eventualno mogao sam iščitati ono što je predmet njegova traženja. Također, trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. je u ponovnom postupku u obvezi utvrditi posjeduje li i ostale dokumente koje je žalitelj zatražio u zahtjevu za dopunu informacija od 23.5.2017. godine, a nakon što utvrdi sve relevantne činjenice, donijeti odluku o mogućnosti pristupa u pogledu svih u predmetnom zahtjevu zatraženih informacija.

U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da nije u posjedu u zahtjevu zatražene informacije u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

S obzirom na sve navedeno te da je iz spisa predmeta razvidno da je u predmetnom slučaju tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žalitelja propustilo utvrditi ključne činjenice te je propustilo riješiti predmetni zahtjev u cijelosti, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.