KLASA: UP/II-008-07/17-01/388

URBROJ: 401-01/04-17-2

Zagreb, 26. rujna 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Klasa: 008-02/17-002/64, Urbroj: 251-02-04/1/2-17-9 od 13. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Grada Zagreba, Klasa: 008-02/17-002/64, Urbroj: 251-02-04/1/2-17-9 od 13. ožujka 2017. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem traži informaciju o svim načinima odabira odvjetnika u kojima se pokazuje potreba za zastupanje tijela javne vlasti kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina odabira, te pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina odabira odvjetnika kojima se odlučuje za odabir za svako pojedino odvjetničko društvo/odvjetničkog ureda/odvjetnika koji su zastupali tijelo javne vlasti u razdoblju od 2012. do 2016. godine, a temeljem članka 23. stavak 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacija, s obzirom da navedeno ne predstavlja informaciju u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama (točke 3. i 4. zahtjeva).

Također je iz istog razloga odbijen zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem žalitelj traži informaciju o svim načinima utvrđivanja odabira usluga pojedinih javnih bilježnika u kojima se pokazuje potreba za usluge javnog bilježnika, kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina utvrđivanja. te pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina utvrđivanja odabira usluga javnog bilježnika kojima se odlučuje za odabir za svakog pojedinog javnog bilježnika čije usluge je koristilo tijelo javne vlasti u naznačenom razdoblju od 2012. do 2016. godine (točke 5. i 6. zahtjeva).

U odnosu na dio zahtjeva kojim žalitelj traži informaciju o broju predmeta po pojedinim javnim bilježnicima po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine (točka 2. zahtjeva), isti je odbijen iz razloga što aplikacija prvostupanjskog tijela putem koje se vode predmeti nadležnog gradskog upravnog tijela ne prepoznaje bilježnike kojima je predmet delegiran.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da ulaže žalbu radi neodlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama, podredno tražeći izradu dopunskog rješenja. Ističe da u izreci pobijanog rješenja nije sadržana odluka o informaciji koja se odnosi na broj predmeta koji su dodijeljeni pojedinim javnim bilježnicima u razdoblju od 2012. do 2016. godine.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj prvim dijelom zahtjeva za pristup informacijama od 12. veljače 2017. godine tražio sljedeće informacije:

1.    Broj predmeta po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, koji su dobili nalog za zastupanje od Grada Zagreba

2.    Broj predmeta po pojedinim javnim bilježnicima po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, čije su usluge koristili

3.    Informaciju o svim načinima odabira odvjetnika u kojima se pokazuje potreba za zastupanje tijela javne vlasti kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina odabira

4.    Pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina odabira odvjetnika kojima se odlučuje za odabir za svako pojedino odvjetničko društvo/odvjetničkog ureda/odvjetnika koji su zastupali tijelo javne vlasti u razdoblju od 2012. do 2016. godine

5.    Informaciju o svim načinima utvrđivanja odabira usluga pojedinih javnih bilježnika u kojima se pokazuje potreba za usluge javnog bilježnika, kao i svih dosadašnjih izmjena i dopuna tih načina utvrđivanja

6.    Pisani prikaz donošenja odluke za najmanje tri primjene načina utvrđivanja odabira usluga javnog bilježnika kojima se odlučuje za odabir za svakog pojedinog javnog bilježnika čije usluge je koristilo tijelo javne vlasti u naznačenom razdoblju od 2012. do 2016. godine

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.

Uvodno se ističe da je u odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama žalitelju  dostavljena tražena informacijama (broj predmeta po odvjetnicima za razdoblje od 2012. do 2016. godine), dopisom prvostupanjskog tijela, Klasa: 008-02/17-002/64, Urbroj: 251-02-04/1/2-17-8 od 13. ožujka 2017. godine, a koji dopis je žalitelju uručen dana 22. ožujka 2017. godine, što je razvidno iz povratnice u spisu.

U odnosu na točke 3., 4., 5. i 6. zahtjeva za pristup informacija, ističe se da iz žalbe žalitelja od 28. ožujka 2017. godine jasno proizlazi da isti ulaže žalbu zbog neodlučivanja u dijelu pod točkom 2. zahtjeva za pristup informacijama, tražeći donošenje dopunskog rješenja.

To također proizlazi i iz navoda žalitelja da se predmetom žalbom nije odrekao žalbe na rješenje, Klasa: Klasa: 008-02/17-002/64, Urbroj: 251-02- 04/1/2-17-9 od 13. ožujka 2017. godine (koje je predmet postupka), međutim spisu ne prileži žaliteljeva žalba iz koje bi proizlazilo da isti osporava odluku prvostupanjskog tijela vezano za točke 3., 4., 5. i 6. zahtjeva za pristup informacijama.

U odnosu na zahtjev za donošenjem dopunskog rješenja, odnosno navode žalitelja da izreka osporenog rješenja ne sadrži odluku vezano za dio zahtjeva žalitelja pod točkom 2. (broj predmeta po bilježnicima), ističe se da iz prve rečenice izreke osporenog rješenja Klasa: 008-02/17-002/64, Urbroj: 251-02-04/1/2-17-9 od 13. ožujka 2017. godine, proizlazi sljedeće:

„…Odbija se zahtjev za pristup informacijama, u dijelu u koji se odnosi na dostavu informacija o broju predmeta po pojedinim javnim bilježnicima po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine..“

Dakle, uzimajući u obzir navedeno, očito je da je o navedenom dijelu zahtjeva odlučeno osporenim rješenjem, a što je razvidno i iz str. 2. obrazloženja osporenog rješenja u kojem se navode razlozi za odluku o tom dijelu zahtjeva žalitelja.          

Sukladno članku 108. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) u žalbi stranka treba navesti rješenje koje pobija, naziv javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje i zbog čega je nezadovoljna rješenjem.

Prema članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali nije vezan žalbenim razlozima.

Imajući u vidu navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da se žalba žalitelja odnosi isključivo na dio odluke o točki 2. zahtjeva za pristup informacijama, a činjenica što je žalitelj pogrešno naveo da izjavljuje žalbu zbog nedonošenja rješenja u odnosu na točku 2. njegova zahtjeva ne može ići na njegovu štetu, iz kojeg razloga će se žaliteljeva žalba od 28. ožujka 2017. godine tretirati kao žalba protiv osporenog rješenja u dijelu u kojem je odlučeno o točki 2. njegova zahtjeva.

Iz osporenog rješenja, u odnosu na točku 2. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo navodi da aplikacija putem koje se vode predmeti nadležnog gradskog ureda ne prepoznaje javne bilježnike kojime je predmet delegiran, te se u izreci i obrazloženju prvostupanjsko tijelo poziva na odredbu članka 23. stavka 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, nejasno je iz kojeg razloga podaci o broju predmeta koji su u razdoblju od 2012. godine do 2016. godine dodijeljeni odvjetnicima predstavljaju informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, dok isti podaci u odnosu na javne bilježnike ne predstavljaju informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjev, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Osim toga, osporeno rješenje ne daje nikakve razloge o tome koje bi radnje prvostupanjsko tijelo trebalo izvršiti da bi udovoljilo zahtjevu žalitelja, jer sama činjenica što aplikacija ne prepoznaje javne bilježnike kojima je predmet dodijeljen, ne dovodi sama po sebi do zaključka da bi isto predstavljalo stvaranje nove informacije, a što se ne bi smatralo zahtjevom za pristup informacijama u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također je izostalo obrazloženje o tome angažira li tijelo javne bilježnike neposredno, ili je isto ostavljeno na izbor odvjetnicima (npr. prilikom podnošenja ovršnih prijedloga na temelju vjerodostojne isprave), što bi također moglo utjecati na odluku o tome predstavlja li isto informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir navode ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.