KLASA: UP/II-008-07/17-01/363
URBROJ: 401-01/03-17-07
Zagreb, 7. rujna 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Baške, ………, izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split KLASA: 500-02/17-01/129, URBROJ: 2181-147-02/KLM-17-2 od 22. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split KLASA: 500-02/17-01/129, URBROJ: 2181-147-02/KLM-17-2 od 22. ožujka 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) o uzroku smrti dviju beba koje su zaprimljene u KBC Split dana 29. siječnja 2017. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavak 2. istoga Zakona jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna te u vezi sa člankom 15. stavak 4. istoga Zakona tijelo jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da tijelo javne vlasti prije donošenja osporenog rješenja nije provelo test razmjernosti i javnog interesa. Vezano za zaštitu osobnih podataka i zaštitu medicinskih podataka navodi da su te osobe umrle i ne mogu dati odobrenje za davanje takvih informacija niti postoji njihov interes da se ti podaci zadrže tajni, posebno zato što postoji javni interes za informacije od čega su umrle te osobe iz javno-zdravstvenih razloga. Navodi da nigdje nije zatražila informacije o identitetu tih osoba, već samo o razlogu zbog kojeg su umrle te da tijelo javne vlasti ne bi povrijedilo propise o zaštiti osobnih podataka jer je identitet tih osoba već dovoljno odrediv iz napisa u medijima. Ističe da je javnost zastrašena i da su sami zdravstveni djelatnici izašli u medije te time pružili prve informacije o slučajevima iz KBC Split, a s obzirom da je naknadno ustanovljeno da je iznesena informacija bila netočna, navodi da se zastrašena javnost treba upoznati sa stvarnim uzrokom smrti beba. Predlaže da se uvaži žalba i omogući pristup informaciji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žaliteljica dana 22. veljače 2017. godine zatražila od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: koji je uzrok smrti beba u Splitu (siječanj) i jesu li bile cijepljene prema kalendaru cijepljenja.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo je dopisom KLASA: 008-02/17-09/3, URBROJ: 381-09-90-17-2 od 9. ožujka 2017. godine zatražio od žaliteljice da ispravi zahtjev za pristup informacijama jer nije vidljivo na koje se preminule bebe zahtjev odnosi, gdje su preminule te na siječanj koje godine se zahtjev odnosi.
Dana 9. ožujka 2017. godine žaliteljica je dostavila ispravljeni zahtjev za pristup informacijama u vezi smrti dvije bebe koje su 29. siječnja 2017. godine dovedene u KBC Splitu. Žaliteljica je uz ispravak zahtjeva, radi lakšeg povezivanja sa slučajem, navela poveznicu na web stranicu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje ukazuju na slučaj za koji je zainteresirana: http://www.hzjz.hr/novosti/obavijest-o-izvanrednoj-konferenciji-za-medije/.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo dopisom KLASA: 008-02/17-09/3, URBROJ: 381-09-90-17-3 od 14. ožujka 2017. godine obavijestilo je žaliteljicu da je zahtjev od 22. veljače 2017. godine koji je nadopunjen 9. ožujka 2017. godine djelomično ustupljen Kliničkom bolničkom centru Splitu, u dijelu zahtjeva koji je uzrok smrti dviju beba koje su 29. siječnja 2017. godine dovedene u KBC Split, a da je djelomično ustupljen Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u dijelu zahtjeva da li su preminule osobe bile cijepljene prema kalendaru cijepljenja.
Uvidom u osporeno rješenje Kliničkog bolničkog centra Split utvrđeno je da je zahtjev žaliteljice odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavak 2. istoga Zakona jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna te u vezi sa člankom 15. stavak 4. istoga Zakona tijelo jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U obrazloženju osporenog rješenja tijelo javne vlasti poziva se na odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenta, Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakona o liječništvu.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženim informacijama koje su predmet ovog postupka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdila kako pobijano rješenje sadrži procesni nedostatak jer tijelo javne vlasti prije donošenja odluke nije provelo test razmjernosti i javnog interesa.
U članku 24. stavku 1. Zakona o zaštiti prava pacijenta („Narodne novine“, broj 169/04 i 37/08) propisano je da u slučaju smrti pacijenta, ako to pacijent nije za života izrijekom zabranio, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju iz članka 23. stavka 1. toga Zakona ima bračni drug pacijenta, izvanbračni drug, punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130 /11 i 106/12 - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, a tu sigurno ne spada zadiranje u tuđe osobne podatke.
S obzirom da se zatražene informacije odnose na podatke umrlih osoba, potrebno je istaknuti da se Zakon o zaštiti osobnih podataka ne odnosi na umrle osobe.
U pogledu podataka umrlih osoba, imajući u vidu odredbu članka 24. stavka 1. Zakona o zaštiti prava pacijenta kojom je propisano da u slučaju smrti pacijenta pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju ima bračni drug pacijenta, izvanbračni drug, punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta, Povjerenica za informiranje zaključuje se kako se radi o ograničenju pristupa informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
U žalbi žaliteljica kao razlog za omogućavanje pristupa traženoj informaciji navodi kako javnost treba biti upoznata sa stvarnim uzrokom smrti beba.
Razlog za ograničenje pristupa traženoj informaciji je činjenica da je pristup traženoj informaciji zakonski ograničen te da sadrži podatke umrlih osoba.
Razmatrajući razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama koje sadrže podatke umrlih osoba, Povjerenica za informiranje je utvrdila kako prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila da je interes javnosti pa tako i medija o smrti dvije djevojčice iz Splita bio velik te da je Hrvatski zavod za javno zdravstvo održao izvanrednu konferenciju za medije dana 1. veljače 2017. godine http://www.hzjz.hr/novosti/obavijest-o-izvanrednoj-konferenciji-za-medije/ na kojoj je upoznata javnost da kod umrlih djevojčica iz Splita nije dokazan virus gripe https://www.hzjz.hr/novosti/u-djevojcica-iz-splita-nije-dokazan-virus-gripe/.
Povjerenica za informiranje smatra da bi javni interes prevladao kada se javnost treba upoznati o eventualnoj pojavi epidemije zarazne bolesti, međutim kako je nadležno tijelo na konferenciji za medije izvijestilo da kod umrlih djevojčica iz Splita nije dokazan virus gripe, mišljenje je Povjerenice za informiranje da je time interes javnosti zadovoljen.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.