KLASA: UP/II-008-07/16-01/645

URBROJ: 401-01/05-17-4

Zagreb, 11. 9. 2017.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po Odvjetničkom društvu ………, Pisarnica II, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/41, URBROJ: 513-07-21-00-16-3 od 1. 12. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/41, URBROJ: 513-07-21-00-16-3 od 1. 12. 2016. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) odbijen je zahtjev za pristup informacijama Euroherc osiguranja d.d. zastupanog po Odvjetničkom društvu ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena informacija postoji li još uvijek nenaplaćeni dug ……… s osnove poreza na promet nekretninama za koje je izdano rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-02/2012-001/00257, URBROJ: 513-007-17/2012-07 od 13. 7. 2012. godine, a koje se rješenje do dan danas nalazi zabilježeno u SKDD-u, čime su svi drugi ovrhovoditelji onemogućeni u naplati svoga potraživanja. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15).

Protiv pobijanog rješenja žalitelj  je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je odbijanje davanja tražene informacije nezakonito budući da dugovanje poreza na promet ne predstavlja poreznu tajnu, a obzirom da iste podatke Porezna uprava javno objavljuje na svojim internetskim stranicama za dužnike iznad određenog novčanog iznosa (pa čak i ispod te granice), a u koju se ubraja gospodin ……… Žalitelj navodi kako čak ne traži informaciju o iznosu duga gospodina ………, nego samo traži podatak je li navedeni porezni dužnik ili nije, a budući da zbog blokade dionica u vlasništvu poreznog dužnika žalitelj, koji je također vjerovnik, ne može pokrenuti ovrhu na zaplijenjenim dionicama. Žalitelj prilaže popis poreznih dužnika s područja Splitsko-dalmatinske županije, te se pita kako to da potvrdan ili niječan odgovor javnoga tijela upućen pojedinačnom korisniku o tome je li određeni porezni obveznik još uvijek dužnik određenog poreza predstavlja povredu porezne tajne i povredu interesa porezno obveznika kojega se ti podaci tiču, ako objava liste dužnika s podacima o obveznicima i iznosima dospjelih a neplaćenih poreznih dugova ne predstavlja nepotrebno, nerazmjerno i nezakonito izlaganje podataka o obveznicima javnosti. Žalitelj predlaži da se njegova žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. 11.  2016. godine zatražio od Porezne uprave informacije postoji li još uvijek nenaplaćeni dug ……… s osnove poreza na promet nekretninama za koje je izdano rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-02/2012-001/00257, URBROJ: 513-007-17/2012-07 od 13. 7. 2012. godine, a koje se rješenje do dan danas nalazi zabilježeno u SKDD-u, čime su svi drugi ovrhovoditelji onemogućeni u naplati svoga potraživanja. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u pobijano rješenje Porezne uprave, u čijem se obrazloženju navodi kako se žaliteljev zahtjev za pristup informacijama odnosi na dug poreznog obveznika i dio je poreznog postupka, te se na navedenu informaciju ne može primijeniti niti jedno izuzeće određeno člankom 8. Općeg poreznog zakona, stoga Porezna uprava nije u mogućnosti dostaviti žalitelju tražene podatke. U obrazloženju se ujedno navodi kako porezna tajna štiti privatnost poreznog obveznika i odgurava njegove interese koji bi mogli biti ugroženi ili bi za poreznog obveznika mogla nastati moralna i materijalna šteta. Tijelo javne vlasti navodi kako je tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji interes poreznog obveznika Marina Andrijaševića bio ozbiljno povrijeđen te da javni interes ne prevladava u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje informacije.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona je propisano kako je porezno tijelo dužno  kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. članka 8. Općeg poreznog zakona se definira što se ne smatra poreznom tajnom, odnosno navode se slučajevi kada se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.

U žalbenom postupku je također utvrđeno kako je tijelo javne vlasti na internetskoj stranici http://duznici.porezna-uprava.hr/ objavljuje popis dospjelih i neplaćenih dugova poreznih obveznika.

Navedeni popis tijelo javne vlasti objavljuje na način koji je u skladu sa člankom 8. stavkom 7. Općeg poreznog zakona, u opsegu kojim se ne krši obveza čuvanja porezne tajne iz stavka 1. istog zakonskog članka, odnosno kojim se ne krše odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst). Pravna osnova za objavu osobnih podataka poreznih dužnika nalazi se u  spomenutom članku Općeg poreznog zakona, stoga proizlazi da je svaka daljnja obrada  bez pravne osnove. 

Potrebno je pritom napomenuti kako neobjavljivanje poreznog duga ne znači da porezni dug ne postoji, već da porezni dug ne ispunjava kriterije za njegovu objavu.

Budući da porezni dug predstavlja podatak vezan uz porezni postupak, pravnu osnovu za objavu odnosno omogućavanje pristupa podacima koji su vezani za porezni postupak određene pravne ili fizičke osobe nalazi se  u spomenutim odredbama članka 8. Općeg poreznog zakona ili nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa ako je informacija zatražena temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenila zakonske odredbe.

Porezna uprava je nepotpuno utvrdila činjenično stanje prvenstveno iz razloga jer nije uzela u obzir žaliteljev poseban pravni interes u ovoj upravnoj stvari, motiviran pokretanjem ovrhe nad fizičkom osobom čiji se podaci traže od Porezne uprave.

Žalitelj, naime, u zahtjevu za pristup informacijama i u žalbi obrazlaže kako je Porezna uprava donijela rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-02/2012-001/00257, URBROJ: 513-007-17/2012-07 od 13. 7. 2012. godine, radi naplate potraživanja od Marina Andrijaševića s osnove poreza na promet nekretnina, u iznosu od 19.662,37 kuna na ime glavnice te 4.283,37 kuna na ime kamata. Žalitelj navodi kako je SKDD proveo zapljenu 480 dionica Agram životnog osiguranja d.d., a koje se rješenje do dan danas nalazi zabilježeno u SKDD-u, čime su svi drugi ovrhovoditelji onemogućeni u naplati svoga potraživanja.

Slijedom navedenog, budući da Porezna uprava posjeduje informaciju koja neposredno utječe na mogućnost žaliteljeve naplate povećeg financijskog iznosa, Porezna uprava je trebala razmotriti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

U tom smislu je Porezna uprava trebala utvrditi ima li žalitelj poseban pravni interes da dođe do zatražene informacije, te u slučaju da ga ima, postoji li poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije.

U slučaju da postoji poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije, Porezna uprava mora utvrditi može li žalitelj ostvariti pristup predmetnoj informaciji temeljem posebnog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke  4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa.

Smisao članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nalazi se u identificiranju posebnog pravnog interesa da se dođe do zatražene informacije, bez obzira što možda u tom trenutku ne postoji prevladavajući javni interes se dobije ta ista informacija.

Nedostatak javnog interesa ne umanjuje pritom postojanje posebnog pravnog interesa, već će nositelj posebnog pravnog interesa temeljem posebne pravne osnove ostvariti pristup zatraženoj informaciji, u slučaju kada se informaciji možda ne može omogućiti pristup temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Budući da Porezna uprava nije u prvostupanjskom rješenju razmotrila postojanje posebnog pravnog interesa i mogućnost primjene odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u nastavku ovog rješenja će se razmotriti zakonitost pobijanog rješenja gledana sa strane opravdanosti primjene ograničenja od pristupa informaciji i ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese.  Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Porezna uprava je trebala uzeti u obzir da je u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno  provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Porezna uprava, međutim, u ovom slučaju nije provela test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno -  stavljajući u razmjer interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji -  već je samo zaključila kako je „tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji interes poreznog obveznika Marina Andrijaševića bio ozbiljno povrijeđen te da javni interes ne prevladava u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje informacije“, ne dajući pritom nikakve dodatne argumente u prilog obje suprotstavljene teze.

Vezano za provedbu testa razmjernosti i  javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je predmetni test Porezne uprave nepotpun i neargumentiran, drugim riječima nepravilan, budući da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku ispituje pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari, te zbog činjenice da prvostupanjsko tijelo u spisu predmeta nije dostavilo zatraženu informaciju, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je dužno riješiti zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Budući da tijelo javne vlasti smatra kako ne postoji javni interes za dostavom tražene informacije, u ponovnom postupku svakako treba uzeti u obzir žaliteljev poseban pravni interes motiviran pokretanjem ovrhe nad predmetnom fizičkom osobom čiji se podaci traže od Porezne uprave.

U tom smislu bi tijelo javne vlasti trebalo uzeti u obzir odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotriti je li žalitelju dostupnost zatraženoj informaciji utvrđena nekim drugim propisom, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe navedenog Zakona, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke  4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa. Ako informacija ne bi bila dostupna temeljem posebnog propisa, tijelo javne vlasti bi trebalo procjenjivati dostupnost temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.