KLASA: UP/II-008-07/16-01/639
URBROJ: 401-01/05-17-4
Zagreb, 11. 9. 2017.
Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Raiffeisenbank Austria d.d., zastupanog po ………, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ………, Rijeka, ……… izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-00-16-4 od 17. 11. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-00-16-4 od 17. 11. 2016. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) odbijen je zahtjev za pristup informacijama Raiffeisenbank Austria d.d., zastupanog po punomoćnicima ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražena sljedeća informacija: 1. da li se na dan 4. 2. 2014. godine protiv društva GOLD BOX d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 52, OIB 73564183237 vodio ovršni postupak radi naplate eventualne obveze iz porezno-dužničkog odnosa i ako jest, o kojem se postupku radi i koja je točno obveza naplaćivana u tom postupku; 2. da li se u eventualnom postupku nadzora nad poslovanjem ovog društva utvrdilo da GOLD BOX d.o.o. nema pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost po osnovi prijave (obrasca) PDV-a za period 1. 11. 2013. – 30. 11. 2013. godine koji je dostavljen nadležnom poreznom tijelu dana 4. 12. 2013. godine u ukupnom iznosu od 11.716.226,06 kn i po osnovi prijave (obrasca) PDV-a za period 1. 12. 2013. – 31. 12. 2013. godine dostavljen poreznom tijelu dana 8. 1. 2014. godine u ukupnom iznosu od 8.844.040,01 kn, a koje su tražbine na povrat poreza na dodanu vrijednost zaplijenjene rješenjem Porezne uprave, KLASA: IP/I-471-02/14-01/91, URBROJ: 513-07-01-14-04 od 24. 4. 2014. godine, i ako je navedeno utvrđeno da li je doneseno rješenje o navedenom za koji iznos tražbine, koji je sadržaj predmetnog rješenja te da li je rješenje postalo izvršno i pravomoćno i kada. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15).
Protiv pobijanog
rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje
Porezne uprave pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. Žalitelj navodi kako pobijano rješenje ne sadrži utvrđeno
činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza,
budući da ostaje nepoznato na temelju kojih je činjenica utvrđeno da ne postoji
javni interes odnosno da ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po
zaštićene interese. Slijedom navedenog, žalitelj smatra kako je učinjena
povreda odredaba upravnog postupka koja utječe na zakonitost rješenja. Žalitelj
potom obrazlaže da je prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa
tijelo javne vlasti moralo imati u vidu i činjenicu da je žalitelj stranka
(cesionar) ugovora koji su predmet zahtjeva za pristup informacijama, a
sukladno predmetnim ugovorima Ministarstvo financija je cesus, odnosno dužnik
koji umjesto starom, obvezu mora izvršiti novom vjerovniku, podrazumijeva se
ako tražbina postoji.
Žalitelj navodi kako su za procjenu postojanja tražbine neophodni upravo podaci
zatraženi zahtjevom za pristup informacijama. Žalitelj navodi kako će u
slučaju podnošenja tužbe Porezna uprava morati u parničnom postupku iznijeti
zatražene činjenice i priložiti dokaze. Žalitelj zaključuje kako je Porezna
uprava prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa morala imati u
vidu iznesene činjenice i odlučiti kako prevladava javni interes u odnosu na
interes zaštite porezne tajne. Žalitelj još navodi kako se javni interes
iskazuje i u mogućem izbjegavanju troškova eventualnog parničnog postupka koji
bi pokrenuo žalitelj radi naplate ustupljenih tražbina, ali kako se javni
interes iskazuje i u izbjegavanju angažiranja i dopunskog opterećivanja
pravosuđa. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. 11. 2016. godine zatražio od Porezne uprave gore navedene informacije.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u pobijano rješenje Porezne uprave, u čijem se obrazloženju navodi odredba članka 8. Općeg poreznog zakona, kojim je propisano da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U obrazloženju pobijanog rješenja se također navodi kako je proveden test razmjernosti i javnog interesa, tijekom kojeg je zaključeno da u konkretnom slučaju javni interes ne postoji, odnosno da ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona je propisano kako je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. članka 8. Općeg poreznog zakona se definira što se ne smatra poreznom tajnom, odnosno navode se slučajevi kada se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.
Budući da žalitelj od Porezne uprave traži podatak koji se odnosi na porezni postupak, pravnu osnovu za omogućavanje pristupa podacima koji su vezani za porezni postupak određene pravne ili fizičke osobe nalazi se u spomenutim odredbama članka 8. Općeg poreznog zakona ili nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa ako je informacija zatražena temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenila zakonske odredbe.
Porezna uprava je nepotpuno utvrdila činjenično stanje prvenstveno iz razloga jer nije uzela u obzir žaliteljev poseban pravni interes u ovoj upravnoj stvari, budući da je žalitelj stranka (cesionar) dva ugovora, priloženih u spisu predmeta, prema kojima je Ministarstvo financija cesus, odnosno dužnik, koji umjesto starom, obvezu mora izvršiti novom vjerovniku, u ovom slučaju žalitelju. Obveza se mora izvršiti jedino ako tražbina postoji, stoga je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zatražio upravo informacije koje bi dokazale postojanje tražbine.
Slijedom navedenog, budući da Porezna uprava posjeduje informaciju koja neposredno utječe na mogućnost žaliteljeve naplate povećeg financijskog iznosa, Porezna uprava je trebala razmotriti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
U tom smislu je Porezna uprava trebala utvrditi ima li žalitelj poseban pravni interes da dođe do zatražene informacije, te u slučaju da ga ima, postoji li poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije.
U slučaju da postoji poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije, Porezna uprava mora utvrditi može li žalitelj ostvariti pristup predmetnoj informaciji temeljem posebnog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa.
Smisao članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nalazi se u identificiranju posebnog pravnog interesa da se dođe do zatražene informacije, bez obzira što možda u tom trenutku ne postoji prevladavajući javni interes se dobije ta ista informacija.
Nedostatak javnog interesa ne umanjuje pritom postojanje posebnog pravnog interesa, već će nositelj posebnog pravnog interesa temeljem posebne pravne osnove ostvariti pristup zatraženoj informaciji, u slučaju kada se informaciji možda ne može omogućiti pristup temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.
Budući da Porezna uprava nije u prvostupanjskom rješenju razmotrila postojanje posebnog pravnog interesa i mogućnost primjene odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u nastavku ovog rješenja će se razmotriti zakonitost pobijanog rješenja gledana sa strane opravdanosti primjene ograničenja od pristupa informaciji i ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Porezna uprava je trebala uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Porezna uprava, međutim, u ovom slučaju nije provela test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji - već je samo zaključila kako u konkretnom slučaju javni interes ne postoji, odnosno da ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, ne dajući pritom nikakve dodatne argumente u prilog obje suprotstavljene teze.
Vezano za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je predmetni test Porezne uprave nepotpun i neargumentiran, drugim riječima nepravilan, budući da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku ispituje pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je dužno riješiti zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Budući da tijelo javne vlasti smatra kako ne postoji javni interes za dostavom tražene informacije, u ponovnom postupku svakako treba uzeti u obzir žaliteljev poseban pravni interes motiviran naplatom tražbine od Ministarstva financija, a koji se temelji na ugovorima o cesiji.
U tom smislu bi tijelo javne vlasti trebalo uzeti u obzir odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotriti je li žalitelju dostupnost zatraženoj informaciji utvrđena nekim drugim propisom, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe navedenog Zakona, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa. Ako informacija ne bi bila dostupna temeljem posebnog propisa, tijelo javne vlasti bi trebalo procjenjivati dostupnost temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.