KLASA: UP/II-008-07/15-01/202
URBROJ: 401-01/05-17-5
Zagreb, 8. 9. 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe Udruge za nezavisnu medijsku kulturu iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-023-03/15-01/0020, URBROJ: 532-01/14-15-01 od 19. 10. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-023-03/15-01/0020, URBROJ: 532-01/14-15-01 od 19. 10. 2015. godine.
2. Odobrava se Udruzi za nezavisnu medijsku kulturu pravo na pristup imenu i prezimenu člana/ice Stručnog povjerenstva za neprofitne medije Ministarstva kulture koji/a je, u drugom krugu javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, sastavila Tabelu 5 pojedinačnih ocjena članova/ica Povjerenstva.
3. Nalaže se Ministarstvu kulture da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući Udruzi za nezavisnu medijsku kulturu pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva kulture je odbijena točka 2. zahtjeva za pristup informacijama Udruge za nezavisnu medijsku kulturu (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. 10. 2015. godine, kojom je zatraženo ime i prezime člana/ice Stručnog povjerenstva za neprofitne medije Ministarstva kulture koji/a je, u drugom krugu javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, sastavila Tabelu 5 pojedinačnih ocjena članova/ica Povjerenstva. Zahtjev je odbijen temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da bi objavljivanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako smatra da je Ministarstvo kulture provelo test razmjernosti i javnog interesa na neprihvatljivo površan i formalistički način, odnosno kako se nije potrudilo ustanoviti u čemu se sastoji javni interes za omogućavanje pristupa traženoj informaciji, već se samo ograničilo na iznošenje argumentacije protiv njezina objavljivanja. Žalitelj navodi kako smatra da prikrivanje informacije o imenu i prezimenu člana Povjerenstva može poslužiti kao zaštita za neodgovornost i nekompetentnost u obavljanju povjerene im javne dužnosti, odnosno može biti zloupotrijebljena. Žalitelj u nastavku obrazlaže kako je autor/ica Tabele 5 dodijelila H-Alteru ocjene koje znatno odstupaju od prosjeka ocjena koje je istom portalu dodijelilo preostalih 6 članova/ica Povjerenstva. S obzirom na to da se u ovom slučaju radi o distribuciji javnih financijskih sredstava, žalitelj smatra kako je važno da članovi/ice Povjerenstva za neprofitne medije koje daju mišljenje o pristiglim ponudama na natječaje za potpore moraju biti spremni javno odgovarati za svoje mišljenje, odnosno ocjene. Žalitelj također osporava tvrdnju kako bi omogućavanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano ocjenjivanje, budući da je postupak dodjele potpora na ovom natječaju okončan. Žalitelj ne smatra istinitim podatke iz obrazloženja pobijanog rješenja da Povjerenstvo svoju odluku donosi konsenzusom i vijećanjem i zajedničkom odlukom svih sedam članica i članova Povjerenstva, budući da je iz objavljenih rezultata natječaja vidljivo kako se o ukupnom broju bodova, pa tako i o rezultatima, odlučuje zbrajanjem bodovnih lista koje su članovi Povjerenstva sastavili individualno. Žalitelj navodi kako u Zakonu o financiranju javnih potreba ne vidi da predmetni Javni poziv spada pod upravni ili drugi pravno uređen postupak, kao što to Ministarstvo kulture navodi u pobijanom rješenju. Žalitelj citira članak 4. Poslovnika o radu Povjerenstva za neprofitne medije, u kojem stoji kako je rad Povjerenstva javan te kako se javnost osigurava javnim recenzijama i zapisnicima sjednica Povjerenstva, a u članku 13. je propisano kako je glasovanje u pravilu javno. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. 10. 2015. godine u točki 1. zatražio zapisnike svih sjednica Povjerenstva od njegova konstituiranja u sadašnjem sastavu, dok je u točki 2. zahtjeva zatražio ime i prezime člana/ice Stručnog povjerenstva za neprofitne medije Ministarstva kulture koji/a je, u drugom krugu javnog poziva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, sastavila Tabelu 5 pojedinačnih ocjena članova/ica Povjerenstva.
Također je utvrđeno kako je Ministarstvo kulture omogućilo žalitelju pristup zapisnicima zatraženim točkom 1. zahtjeva, dok je vezano za upit iz točke 2. zahtjeva donijelo pobijano rješenje.
U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo kulture u bitnom navodi kako smatra da bi objavljivanje pojedinačnih ocjena/tablica pod imenom i prezimenom članice/člana Povjerenstva onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano ocjenjivanje te kako je predmetno Povjerenstvo za neprofitne medije na početku svog mandata i još je uvijek angažirano u ocjenjivanju prijava (Javni poziv za ugovaranje novinarskih radova). Ministarstvo kulture u obrazloženju rješenja navodi kako se odlučilo za model u kojem se osigurava javnost izbora, imenovanja i rada Povjerenstva, pri čemu je zadržalo anonimnost pojedinih članica i članova u smislu njihovih individualnih ocjena. Povjerenstvo svoju odluku donosi konsenzusom (odnosno većinom glasova ako konsenzus nije moguć), a ukupan broj bodova i mjesto prijavitelja na rang listi je odlučeno vijećanjem i zajedničkom odlukom svih sedam članica i članova Povjerenstva. Ministarstvo kulture zaključuje kako je provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes (u ovom slučaju vođenje postupka) bio ozbiljno ugrožen, stoga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje tražene informacije.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Ministarstvo kulture, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog prava.
Odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Vezano uz prethodno citiranu odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, potrebno je ukazati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 2. navedenog Zakona, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4, a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Zaključak Ministarstva kulture kako je provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes (u ovom slučaju vođenje postupka) bio ozbiljno ugrožen predstavlja neprimjereno provođenje predmetnog testa, pogotovo ako se uzme u obzir da bi se navedenim testom trebalo ponuditi konačno preispitivanje dostupnosti tražene informacije.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku ipak utvrdila kako se u ovom slučaju treba primijeniti odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Drugim riječima, s obzirom da se u ovom slučaju radi o dvostrukom raspolaganju javnim sredstvima, a informacija ne predstavlja klasificirani podatak, informacija bi trebala biti automatski dostupna podnositelju zahtjeva, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interes.
Dvostruko raspolaganje javnim sredstvima se odvija kada se iz proračuna financira rad članova Povjerenstva, koji potom moraju odlučiti o distribuciji javnih sredstava.
Osim toga, žalitelj u ovom predmetu traži informacije koje se odnose na postupak okončanog javnog natječaja, stoga je i u tom smislu neodrživa primjena odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da je stvarno i pravno nemoguće da se retroaktivno onemogući učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje natječajnog postupka koji je već završio.
Članovi Povjerenstva su osobe birane javnim pozivom temeljem svojih stručnosti, znanja i iskustva, koji su za svoj rad financirani javnim sredstvima i koji svojom ocjenom utječu na raspodjelu proračunskih sredstava.
Slijedom navedenog, od javnog je interesa da se dozna kako je pojedini član Povjerenstva rasporedio svoje ocjene sudionicima natječajnog postupka, budući da to maksimalno pridonosi transparentnosti predmetnog postupaka. Osim toga, sama odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama eksplicitno jamči pristup takvoj informaciji, budući da se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.