KLASA: UP/II-008-07/17-01/453

URBROJ: 401-01/04-17-3

Zagreb, 28. kolovoza 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ………iz Zagreba, ………, izjavljene protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, Broj: PPI-11/15 od 19. travnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se odluka Državnog sudbenog vijeća, Broj: PPI-11/15 od 19. travnja 2017. godine.

2.    Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslici imovinske kartice sutkinje Sabine Dugonjić na način da se na istoj prekrije podatak o osobnom identifikacijskom broju sutkinje te imenu oca i majke navedene sutkinje, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

3.    Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup dopuni podataka o imovini sutkinje Sabine Dugonjić od 09. listopada 2012. godine na način da se na istoj prekrije podatak o osobnom identifikacijskom broju sutkinje, broju ugovora o kreditu, adresama na kojem se nalaze stan i kuća u vlasništvu sutkinje, broju katastarske čestice, podatak o imenu oca sutkinje, te vlastoručni potpis sutkinje, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4.    Odobrava se ……… pravo na pristup Posebnim izvješćima o imovini sutkinje Sabine Dugonjić za 2012., 2013. i 2014. godinu.

5.    Nalaže se Državnom sudbenom vijeću da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenom odlukom (koja ima značenje rješenja) odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za pristup informacijama, kojim je tražila uvid u imovinsku karticu sutkinje Sabine Dugonjić, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. u vezi s člankom 16. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer po stavu prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite osobnih podataka suca u odnosu na javni interes.

Protiv navedene odluke žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da ulaže žalbu zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilne primjene materijalnog zakona i bitne povrede pravila postupka. Smatra da je predmetna odluka donesena na temelju nepravilne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da imovinska kartica navedene sutkinje ne predstavlja osobni podatak, kao niti njezine nekretnine, pokretnine i iznosi financijskih sredstava na računima. Dalje navodi da je sutkinja javna osoba koja sudjeluje u izboru svih sudaca u RH, pa je nedvojbeno da postoji javni interes za podacima iz imovinske kartice sutkinje. Također ukazuje i na povredu načela jednakosti iz članka 8. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da su novinarki Jutarnjeg lista 2013. godine dostavljene imovinske kartice tadašnjih članova Državnog sudbenog vijeća. Smatra da je povrijeđena odredba članka 17. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se o zahtjevu za pristup informacijama ne može odlučivati na telefonskim sjednicama. Zaključno ističe da pojedini članovi Državnog sudbenog vijeća imaju iznimno velike godišnje prihode od nekoliko raznih neprofitnih organizacija, a istovremeno su sebi dozvolili da odlučuju o izboru predsjednika sudova bez sudjelovanja Hrvatskog sabora. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 23. srpnja 2015. godine godine zatražila uvid u imovinsku karticu sutkinje Sabine Dugonjić.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese suca ne prevladava, a da svrha koju žalitelj navodi ne opravdava sama po sebi korištenje, između ostalog, osobnih podataka sudaca.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 87. stavku 1. Zakonu o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15) suci su obvezni u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost podnijeti Državnom sudbenom vijeću izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima, te imovini svog bračnog druga i maloljetne djece sa stanjem na taj dan, a ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene, istekom godine u kojoj je promjena nastala. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da oblik i sadržaj obrasca izvješća o imovini pravilnikom propisuje Vijeće, a stavkom 4. navedenog članka propisano je da javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini. Sukladno stavku 5. navedenog članka Državno sudbeno vijeće je dužno u skladu s posebnim zakonom, omogućiti uvid u prijavu o imovini u roku od 8 dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva.

Dana 01. rujna 2011. godine Državno sudbeno vijeće donijelo je Pravilnik o imovinskoj kartici suca („Narodne novine“ 104/11) kojim je u članku 6. stavku 2. navedeno da će Vijeće dopustiti uvid u imovinsku karticu suca ako zahtjev sadrži svrhu i pravni temelj za korištenje osobnih podataka sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, te vodeći računa o načelu razmjernosti, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da Vijeće neće dopustiti uvid u podatke čije je davanje ograničeno Zakonom o zaštiti osobnih podataka, niti u podatke koji mogu ugroziti privatnost odnosno sigurnost suca.

Temeljno načelo iz članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informacijama, što je u skladu s člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Nadalje, to znači da su razlozi koje žaliteljica navodi u svom zahtjevu irelevantni (sudjelovanje sudaca u izboru predsjednika suda), što znači da se niti prvostupanjsko tijelo ne može pozivati na navedene razloge u osporenom rješenju. Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za uvid u imovinsku karticu treba tumačiti kao zahtjev za pristup informacijama te istog rješavati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelju nije omogućen pristup traženoj informaciji kao stranci u postupku sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona.

Ukoliko imovinska kartica suca sadrži zaštićene osobne podatke suca, tada se sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama preostali dijelovi informacije čine dostupnim (u konkretnom slučaju podaci o prijavi imovine), pa navedeno svakako nije razlog za odbijanje zahtjeva u cijelosti.

S obzirom na odredbu članka 87. stavka 4. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, Povjerenica za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 16. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ako sam zakon navodi da javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini suca, tada je očito zakon pretpostavlja da navedena informacija predstavlja informaciju od javnog značaja.

Osim toga, pogrešna primjena odredbe članka 16. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama očituje se u tome što prvostupanjsko tijelo nije stvarno razmotrilo razloge za i protiv omogućavanja informaciji, već se obrazloženje rješenja svodi na razloge za onemogućavanje pristupa traženim informacijama što svakako nije svrha testa razmjernosti i javnog interesa.

Osnovano žaliteljica navodi da uskraćivanje njoj podataka koji su dostavljeni novinarki predstavlja povredu načela jednakosti, s obzirom da je odredbom članka 8. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti ne smiju korisnike stavljati u neravnopravni položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža ranije nego ostalima. U konkretnom slučaju navedena povreda se očituje u tome što je omogućavanje pristupa traženim informacijama ostavljeno na diskrecijsku ocjenu prvostupanjskom tijelu prema kriteriju svrhe i pravnog temelja, a što nije relevantno s obzirom na odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Da se radi o informacijama od javnog značaja potvrđuje i činjenica da je dana 30. travnja 2013. godine u Jutarnjem listu objavljen članak o sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te su javno objavljeni podaci o njihovoj imovini (nekretninama i pokretninama veće vrijednosti), uz naznaku podatka o plaći i honorarima u 2012. godini.

To također potvrđuje i sljedeći link na kojem su obavljeni podaci o imovini sudaca Županijskog suda u Zadru http://www.znet.hr/imovinske-kartice-sudaca/ardena-bajlo/.

Osim toga, da postoji interes javnosti za navedenim informacijama razvidno je i iz sljedećih linkova:

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Ima-se-Zavirili-smo-u-imovinske-kartice-novih-ustavnih-sudaca-pristojno-su-situirani

http://www.24sata.hr/news/imovinske-kartice-2500-sudaca-u-hrvatskoj-postat-ce-javne-300628

http://www.moj-posao.net/Press-centar/Details/72418/Imovinske-kartice-sudaca-ce-biti-dostupne-javnosti/2/

Također se ističe da iz Akcijskog plana za 2017. i 2018. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. godine do 2020. godine iz lipnja 2017. godine proizlazi da je jedna od predviđenih aktivnosti i unapređenje sustava provjere imovinskih kartica pravosudnih dužnosnika, na koji način će biti dodatno ojačana transparentnost podataka o imovini sudaca.

Uvidom u imovinsku karticu sutkinje utvrđeno je da ista sadrži i sljedeće osobne podatke: osobni identifikacijski broj sutkinje te ime oca i majke navedene sutkinje.

Uvidom u dopunu imovinske kartice utvrđeno je da sadrži sljedeće osobne podatke: osobni identifikacijski broj sutkinje, adresama na kojem se nalazi stan i kuća u vlasništvu sutkinje, broju ugovora o kreditu, podatak o imenu oca sutkinje, te vlastoručni potpis sutkinje.

U odnosu na navedene podatke Povjerenica za informiranje smatra da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, jer bi omogućavanjem pristupa podacima o osobnom identifikacijskom broju suca i bračnog druga, imenu njihovih roditelja i ostalim gore navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.

Iako u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji javni interes za podacima o imovini sudaca, Povjerenica za informiranje smatra da je navedeni interes zadovoljen podacima o površini nekretnine te mjestu u kojem se nalaze, dok bi točno navođenje adrese stana i kuće u vlasništvu sutkinje, odnosno broja katastarske čestice, predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život sutkinje. Naime, bit imovinskih kartica je u tome da se utvrdi je li za vrijeme obnašanja sudačke dužnosti došlo do bitnih promjena u imovini suca, a ne da se svakoj osobi omogući pristup podatku o adresi stanovanja sutkinje, imajući u vidu činjenicu da se informacije koje su dobivene primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama mogu javno iznositi.

Uvidom u spis predmeta također je utvrđeno da istom prileže i posebna izvješća o imovini suca iz 2013., 2014., 2015., a za koje postoji obveza podnošenja od strane suca ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitnije promjene u imovini. Kako sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje tijela javne vlasti daju moraju biti potpune i točne, te kako je za odlučivanje o zahtjevu relevantan dan podnošenja istog (u konkretnom slučaju 23. srpnja 2015. godine), žaliteljici se omogućuje i pristup navedenim izvješćima.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr.sc. Anamarija Musa, dipl.iur.