KLASA: UP/II-008-07/16-01/384
URBROJ: 401-01/05-17-04
Zagreb, 13. 7. 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe udruge FUTURIST, zastupane po predsjedniku udruge ……… iz Zagreba, ……… i ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske obrtničke komore, broj: 13-434-3926/1-9-2016 od 25.7. 2016. godine, broj: 13-434-3927/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-7060/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7125/1-9-2015 od 16. 2. 2016. godine, broj: 13-434-7120/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7124/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7121/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7123/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7126/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-3931/1-9-2016 od 15.7.2016. godine, broj: 13-434-3930/1-9-2016 od 15.7. 2016. godine, broj: 13-434-3933/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3934/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3932/1-9-2016 od 18.7.2016.godine, broj: 13-434-3935/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3936/1-9-2016 od 15.7.2016.godine, broj: 13-434-3942/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3938/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3937/1-9-2016 od 15.7.2016. godine, broj: 13-434-3939/1-9-2016 od 21. 7.2016. godine, broj: 13-434-3928/1-9-2016 od 25.7.2016. godine, broj: 13-434-3929/1-9-2016 od 25.7.2016. godine, broj: 13-434-3941/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3939/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3660/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3842/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3843/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3844/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3985/1-9-2016 od 19. 7. 2016. godine, broj: 13-434-5864/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-5863/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-5998/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-3925/1-9-2016 od 27.7.2016. godine, broj: 13-434-3910/1-9-2016 od 27.7. 2016. godine, broj: 13-434-3940/1-9-2016 od 27.7. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba udruge FUTURIST, zastupane po predsjedniku udruge ……… i ………, izjavljena protiv rješenja Hrvatske obrtničke komore, broj: 13-434-3926/1-9-2016 od 25.7. 2016. godine, broj: 13-434-3927/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-7060/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7125/1-9-2015 od 16. 2. 2016. godine, broj: 13-434-7120/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7124/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7121/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7123/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-7126/1-9-2015 od 16.2.2016. godine, broj: 13-434-3931/1-9-2016 od 15.7.2016. godine, broj: 13-434-3930/1-9-2016 od 15.7. 2016. godine, broj: 13-434-3933/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3934/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3932/1-9-2016 od 18.7.2016.godine, broj: 13-434-3935/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3936/1-9-2016 od 15.7.2016.godine, broj: 13-434-3942/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3938/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3937/1-9-2016 od 15.7.2016. godine, broj: 13-434-3939/1-9-2016 od 21. 7.2016. godine, broj: 13-434-3928/1-9-2016 od 25.7.2016. godine, broj: 13-434-3929/1-9-2016 od 25.7.2016. godine, broj: 13-434-3941/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3939/1-9-2016 od 21.7.2016. godine, broj: 13-434-3660/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3842/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3843/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3844/1-9-2016 od 18.7.2016. godine, broj: 13-434-3985/1-9-2016 od 19. 7. 2016. godine, broj: 13-434-5864/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-5863/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-5998/1-9-2016 od 23.11.2016. godine, broj: 13-434-3925/1-9-2016 od 27.7.2016. godine, broj: 13-434-3910/1-9-2016 od 27.7. 2016. godine, broj: 13-434-3940/1-9-2016 od 27.7. 2016. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjima Hrvatske obrtničke komore (u daljnjem tekstu: HOK) odbijeni su zahtjevi za pristup informacija udruge FUTURIST, zastupane po predsjedniku udruge ……… i ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Zaključkom Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/384, URBROJ: 401-01/05-16-3 od 29. 12. 2016. godine spojene su upravne stvari: rješavanje o žalbama protiv rješenja HOK-a u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama, KLASA: UP/II-008-07/16-01/385, KLASA: UP/II-008-07/16-01/402, KLASA: UP/II-008-07/16-01/151, KLASA: UP/II-008-07/16-01/682, KLASA: UP/II-008-07/16-01/398 KLASA: UP/II-008-07/16-01/405, KLASA: UP/II-008-07/16-01/386 KLASA: UP/II-008-07/16-01/387, KLASA: UP/II-008-07/16-01/394, KLASA: UP/II-008-07/16-01/388, KLASA: UP/II-008-07/16-01/389, KLASA: UP/II-008-07/16-01/680, KLASA: UP/II-008-07/16-01/681, KLASA: UP/II-008-07/16-01/683, KLASA: UP/II-008-07/16-01/619, KLASA: UP/II-008-07/16-01/621, KLASA: UP/II-008-07/16-01/620, KLASA: UP/II-008-07/16-01/163, KLASA: UP/II-008-07/16-01/161 KLASA: UP/II-008-07/16-01/159 KLASA: UP/II-008-07/16-01/158, KLASA: UP/II-008-07/16-01/157, KLASA: UP/II-008-07/16-01/156 KLASA: UP/II-008-07/16-01/149, KLASA: UP/II-008-07/16-01/407, KLASA: UP/II-008-07/16-01/406, KLASA: UP/II-008-07/16-01/404, KLASA: UP/II-008-07/16-01/403, KLASA: UP/II-008-07/16-01/401, KLASA: UP/II-008-07/16-01/400, KLASA: UP/II-008-07/16-01/399, KLASA: UP/II-008-07/16-01/397, KLASA: UP/II-008-07/16-01/396, KLASA: UP/II-008-07/16-01/395 KLASA: UP/II-008-07/16-01/390, prema članku 44. Zakona o općem upravnom postupku.
Protiv osporenih rješenja žalitelj je pravodobno izjavio žalbe, u kojima u bitnom navodi su obrazloženja u svim rješenjima međusobno identična jer služe opet, što je stalna diskriminatorna praksa ovog vlasnika informacije, izbjegavanju obveza koje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama ima vlasnik informacije; jer prema sadržaju koriste difamacijsku praksu napada „ad hominem“ na korisnika informacije; jer vlasnik informacije ne prilaže nikakve dokaze za iznesene tvrdnje; jer njegova rješenja ponovno služe onemogućavanju korisnika da za neko vrijeme ili za stalno ostvari ustavno pravo na pristup informacijama; jer potvrđuju nastavak diskriminatornog postupanja vlasnika informacije prema specifično ovom korisniku. Žalitelj navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona, te kako u obrazloženju žalbe dokazima osporava sve bitne navode iz rješenja vlasnika informacije. Žalitelj navodi kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije da je imenovan sindikalnim povjerenikom od strane Sindikata trgovine Hrvatske kako bi se zaštitio od otkaza, budući da je imenovan 19. 12. 2013. godine, a kako piše u svojim rješenjima i sam vlasnik informacije - Upravni odbor je tek 4 dana kasnije, 23. 12. 2013. godine, donio Odluku o izmjeni i dopuni odluke o sistematizaciji, u kojoj nije bilo žaliteljevog radnog mjesta – o čemu žalitelj nije imao, niti je mogao imati nikakvih službenih i konačnih saznanja, pa se imenovanjem za sindikalnog povjerenika nije ni mogao unaprijed zaštititi. Također navodi kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije da „……… započinje svoj privatni rat protiv svog poslodavca, HOK-a“, te postavlja pitanje kako to da se svojim učlanjenjem u Sindikat HOKPOKUO priključilo do sada već više od 40 od oko 250 zaposlenih u obrtničkom komorskom sustavu. Žalitelj navodi kako je iz priloženih dokaza vidljivo da predsjednik HOK-a, Dragutin Ranogajec, svoj odnos sa žaliteljem naziva „križarskim ratom“, u kojem su, prema žalitelju, dopuštena sva sredstva (diskriminacija, difamacija, isticanje tvrdnji bez dokaza, zloupotreba postupka s posljedicom odlaganja konzumiranja Ustavom garantiranih prava itd.), a nema dokaza da iste metode koristi žalitelj. U žalbi žalitelj ističe kako je od važnosti i izjava ……… iz „Bilješke sa sastanka Sindikalne podružnice STH, HOKPOKUO, Zagreb, održanog dana 23. 11. 2015. godine u 16. 30 sati u prostorijama SSSH, u kojoj ……… za ……… ističe „on ne radi ništa nezakonito“, te da je očito da je ………, kao službenik za informiranje pod nedvojbenim utjecajem vlasnika informacije, tj. poslodavca, koji je sebe stavio u ratni odnos prema korisniku informacije. Žalitelj još zaključuje kako je postupajući u okviru svog rata u kontinuitetu diskriminirajuće, vlasnik informacije – predsjednik HOK-a, Dragutin Ranogajec, novoj sindikalnoj povjerenici odmah je inicirao dodjeljivanje prava koje je njemu svo vrijeme uskraćivao, odnosno svojim je postupcima neprestano ometao ostvarivanje tog prava. Žalitelj smatra kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije kako je žalitelj podnio ogroman broj zahtjeva za pristup informacijama, jer se uvijek radilo o legitimnim traženjima kojima se (kako poslije u svojim rješenjima vlasnik informacije piše) „u razumnim granicama udovoljavalo.“ Žalitelj u žalbi ističe u ukupno 31 mjeseci je postavio u 38 navrata zahtjeve za pristup informacijama, te je ukupno tražio 76 informacija ili skupine informacija, što je u prosjeku traženje 2 informacije mjesečno, a vlasnik informacije je odgovorio na njih 32 (42 posto), ili manje od 1 informacije mjesečno u prosjeku, stoga se u ovom slučaju ne može raditi o „bjesomučnom opterećivanju radnih kapaciteta HOK-a.“ Žalitelj tvrdi kako vlasnik informacije u pravilu postupa tek nakon podnošenja žalbe Povjereniku za informiranje zbog „šutnje uprave“, a proaktivnu objavu informacija u pravilu ne koristi, čime se bitno produžavaju rokovi u pristupu informacijama - očito s namjerom „kupovanja vremena“ na štetu korisnika informacije. Žalitelj ujedno tvrdi kako je nebitna za postupke tvrdnja vlasnika informacije da je provjerom kod MUP-a utvrđeno kako ne postoji u Hrvatskoj osoba imena i prezimena ………, član predmetnog Antikorupcijskog tima, s obzirom da se radi o pseudonimu člana ili članice udruge FUTURIST u čijem sastavu djeluje Antikorupcijski tim kao građanska inicijativa. Žalitelj potom navodi kako se u ovom slučaju ne radi o lažnom predstavljanju jer se sintagma „Antikorupcijski tim HOKPOKUP“ jasno, nedvojbeno i snažno razlikuje od sintagme „Hrvatska obrtnička komora (HOK), te kako je „Antikorupcijski tim HOKPOKUP“ promijenio svoje ime najprije u „Antikorupcijski tim HR“, a potom se ustaljuje naziv „Antikorupcijski tim“, kojim se obraća i drugim tijelima s javnim ovlastima, a ne samo HOK-u, ističući da će svoja iskustva usmjeriti u korist 6000 tijela s javnim ovlastima. Žalitelj ujedno navodi kako je neistinito isticanje „namjere zlouporabe podataka“, jer vlasnik ničim to ne dokazuje, te navodi kako nije istinita tvrdnja vlasnika informacije kako je „postupanjem g. ……… drastično narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa“, s obzirom da 1 čovjek i njegovi malobrojni suradnici i članovi malobrojne udruge ustraju u svojim nastojanjima da se ostvari pravo na pristup informaciji u korist - oko 240 zaposlenika u HOK-u, područnim obrtničkim komorama i udruženjima obrtnika, uz kolateralnu korist koju od postupaka u zaštiti prava na pristup informacijama imaju i tisuće obrtnika, zaposlenika u obrtima i potencijalnih budućih obrtnika, te ukupna hrvatska i europska javnost. Žalitelj nadalje naglašava kako je u 31 mjesec pokrenuo svega 3 postupka protiv HOK-a, stoga nije točna tvrdnja vlasnika informacije kako je „g. ......... pred ovim tijelom tako i pred drugim tijelima pokrenuo čitav niz bezrazložnih i bezuspješnih raznovrsnih postupaka.“ U odnosu na HOK-ovu tvrdnju „da prije spomenutog masovnog učlanjenja radnika HOK-a u sindikat sindikalna podružnica nije imala 5 radnika učlanjenih u isti kao zakonski uvjet za imenovanje sindikalnog povjerenika“ i „prikrivanje svog nezakonitog statusa“, žalitelj tvrdi da iako posjeduje dokaze kojima može dokazati suprotno, te će dokaze, radi ekonomičnosti postupka, priložiti po potrebi u nekom drugom postupku, a ne u ovom. Na temelju navedenih razloga, žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenja tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji, te navodi da smatra kako Povjerenik za informiranje može uvidom u dokaze i bez provođenja javne rasprave donijeti potrebne odluke. Žalitelj zaključuje kako je potrebno uskladiti postupanje HOK-a sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, jer bi uskraćivanje građanskog nadzora nad javnom imovinom i sredstvima bilo protivno javnom interesu kojeg svojim djelovanjem žalitelj permanentno brani.
Žalbe su neosnovane.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27.9.2015. godine zatražio informacije o ukupnim bruto isplatama u 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. s računa Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije, a vezano za trošak tajnika komore (bruto plaća, putni troškovi i drugo što predstavlja trošak tog radnog mjesta) i predsjednika komore (sve isplaćene naknade po osnovi toga da je predsjednik područne obrtničke komore); zahtjevom za pristup informacijama od 29.9.2015. godine je zatražio ugovore o radu i druge akte, vezano za zapošljavanje djelatnika HOK-a: ……… i ………, zahtjevom za pristup informacijama od 21.10.2015. godine, je zatražio iznos utvrđenih koeficijenata, bruto plaća, svih dodataka na plaću i drugih troškova što su do sada isplaćeni po radnim mjestima u HOK-u u: travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu 2015.; zahtjevom za pristup informacijama od 22.10.2015. godine je zatražio ugovor o radu sklopljen između HOK-a i ………; zahtjevom za pristup informacijama od 25.10.2015. godine je zatražio Pravilnika o zaštiti tajnosti podataka HOK-a (broj 2-201-139-23-13-2004 od 11.2.2004.) i Pravilnik o zaštiti informacijskog sustava HOK-a (broj 2-201-139-23-13-2004 od 11.2.2004.); zahtjevom za pristup informacijama od 29.10.2015. godine je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 1. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 29.10.2015. godine je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 4. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.- 2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 29.10.2015. godine je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 3. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.- 2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 29.10.2015. godine je zatražio popis svih primatelja i iznosa njihovih bruto naknada za rad članova upravnih tijela HOK-a za vrijeme prvog (2011.-2015.) i drugog (2015.-) mandata predsjednika HOK-a Dragutina Ranogajca, sve do dana rješavanja ovog zahtjeva; zahtjevom za pristup informacijama od 20.11.2015. godine je zatražio ugovor kojeg je HOK sklopio s pravnim subjektom koji ima kontakt e-mail adresu dudy@dudispeed.hr, a može se na internetu naći kao DUDI SPEED d.o.o. za knjigovodstvene i druge usluge, Cvijete Zuzorić 7, 10 000 Zagreb, isplata na njegov račun i izvještaj po obavljenom poslu; zahtjevom za pristup informacijama od 20.11.2015. godine kojim je zatražio ugovor koji je HOK sklopio s pravnim subjektom agencijom Archidux d.o.o. za poslovno savjetovanje, Voćarska c. 44, 10 000 Zagreb, OIB: 6716865158 Zorana Pucarića (član uprave), popis isplata na njegov račun i izvještaj kojeg je ta agencija dostavila HOK-u po obavljenom poslu; zahtjevom za pristup informacijama od 11.12.2015. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 6. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 11.12.2015. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 7. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 11.12.2015. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 5. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 13.12. 2015. godine, kojim je zatražio potpisani Ugovor o suradnji između HOK-a i Vision teama d.o.o., čiji je društveni ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću potpisan 17.8.2015.; zahtjevom za pristup informacijama od 13.12.2015. godine kojim je zatražio dnevnike rada glavne tajnice HOK-a i njene zamjenice, koje mora voditi svatko zaposlen u HOK-u, pa tako i one; zahtjevom za pristup informacijama od 20.12.2015. godine kojim je zatražio prijepis tonskog zapisa sa 3. sjednice Skupštine HOK-a održane 18.12.2015.; zahtjevom za pristup informacijama od 20.12.2015. godine, kojim je zatražio materijale upućene ili predane članovima Skupštine za 3. sjednicu Skupštine HOK-a održane 18.12.2015.; zahtjevom za pristup informacijama od 22.12.2015. godine, kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 8. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015. – 2018., zahtjevom za pristup informacijama od 7.1.2016. godine, kojim je zatražio zapisnike i sve druge pisane materijale o radu glavne grupe i podgrupa i drugih provedbi pojedinih dijelova Strategije razvoja HOK-a 2014. – 2020.; zahtjevom za pristup informacijama od 4.2.2016. godine kojim je zatražio iznos bruto plaće glavne tajnice HOK-a, ………“, isplaćene u veljači 2016. godine za siječanj 2016. godine; zahtjevom za pristup informacijama od 4.2.2016. godine, kojim je zatražio iznos bruto plaće zamjenice glavne tajnice HOK-a ........., isplaćene u veljači 2016. za siječanj 2016.; zahtjevom za pristup informacijama od 15.6.2016. godine kojim je zatražio isprave nad kojima je zaprimanjem HOK stekao vlasništvo, a upućene su od strane Radničkog vijeća od osnivanja do dana rješavanja ovog zahtjeva, te sindikalnog povjerenika od 13.12.2015. do dana rješavanja ovog zahtjeva; zahtjevom za pristup informacijama od 7.1.2016. godine, kojim je zatražio zapisnike i sve druge pisane materijale o radu glavne grupe i podgrupa i drugih provedbi pojedinih dijelova Strategije razvoja HOK-a 2014.-2020.; zahtjevom za pristup informacijama od 29.6.2016. godine kojim je zatražio sve dokumente u vlasništvu HOK-a, a koji se odnose na slučaj naknadnog stjecanja statusa obrtnice ………, nakon što je već bila izabrana za predsjednicu Obrtničke komore Brodsko-posavske županije, uključujući izborne, nadzorne kao i druge dokumente koje ima HOK, a odnose se na isti slučaj, i koje je HOK u međuvremenu stekao (do rješavanja ovog zahtjeva); zahtjevom za pristup informacijama od 10.7.2016. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 9. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018.; zahtjevom za pristup informacijama od 10.7.2016. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 10. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018.; zahtjevom za pristup informacijama od 10.7.2016. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 11. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018.; zahtjevom za pristup informacijama od 17.7.2016. godine kojim je zatražio od HOK-a do sada donesene pravilnike o radu u HOK-u; zahtjevom za pristup informacijama od 10.11.2016. godine kojim je zatražio broj osoba koje su tražile dolazak na 14. sjednicu Upravnog odbora HOK-a temeljem objave na internetskoj stranici, te broj osoba koje su došle na 14. sjednicu Upravnog odbora HOK-a kao osobe prijavljene temeljem objave na internetskoj stranici; zahtjevom za pristup informacijama od 10.11.2016. godine kojim je zatražio sve pisane materijale dostavljene članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 13. i 14. sjednice Upravnog odbora HOK-a, mandata 2015.-2018.; zahtjevom za pristup informacijama od 20.11.2016. godine kojim je zatražio odluke o raspisivanu natječaja za radna mjesta u HOK-u od 2007. do dana rješavanja ovog zahtjeva, te popis radnih mjesta u istom razdoblju, s informacijom je li za to radno mjesto (bio) raspisan natječaj; zahtjevom za pristup informacijama od 26. 9. 2015. godine je zatražio ugovor o radu ili druge ugovore između HOK-a i ………, temeljem kojih je ona zaposlena u HOK-u.; zahtjevom za pristup informacijama od 25. 9. 2015. je zatražio ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa između HOK-a i ………; zahtjevom za pristup informacijama od 14. 6. 2016. je zatražio popis svih osoba koje obavljaju rad u HOK-u na dane 10.3.2016., 11.5.2016. i 12.5. 2016. te 12.6.2016. temeljem ugovora o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ugovora o djelu i drugih sl. ugovora koji reguliraju rad na račun i u korist HOK-a.
Postupajući po navedenim zahtjevima žalitelja, tijelo javne vlasti HOK donijelo je osporena rješenja odbivši zahtjeve temeljem članka 23., stavak 5., točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.
S obzirom da su predmetni zahtjevi za pristup informacijama žalitelja odbijeni po osnovi članka 23. stavka 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno radi se o uskraćivanju prava korisniku zbog zloupotrebe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti žaliteljeve zahtjeve koje je podnio HOK-u jer je za utvrđivanje zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno razmotriti ne samo svaki konkretan zahtjev koji je žalitelj podnio nego je potrebno razmotriti da li žalitelj putem više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, kako bi se mogla utvrditi žaliteljeva namjera ostvarivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 10. jamči pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Navedena Konvencija u članku 17. uređuje zabranu zlouporabe prava na način da se ništa se u ovoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u ovoj Konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.
Osim Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljenim slobodama Vijeće Europe usvojilo je Konvenciju o pristupu službenim dokumentima, koja još uvijek nije stupila na snagu, a koja u članku 5. stavku 5. određuje da se zahtjev za pristup službenom dokumentu može odbiti ako (1) usprkos pomoći od tijela javne vlasti zahtjev i dalje nedovoljno određen da bi omogućio identifikaciju službenog dokumenta ili (2) ako je zahtjev očigledno nerazuman.
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija), člankom 4. stavkom 3. točkom (b) određuje da zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako je zahtjev očito nerazuman ili oblikovan na suviše općenit način.
Također je potrebno spomenuti i postojanje modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici: https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf, a koji također predviđa da Zakoni o pravu na pristup informacijama sadrže odredu o zlouporabi odnosno ponavljajućim ili nerazumnim zahtjevima.
Iz navedenih međunarodnih dokumenata i međunarodnog modela Zakona o pravu na vidljivo je da je uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih. Mnoge su zemlje u svom zakonodavstvu o pravu na pristup informacijama uredile pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Portugal, Švicarska, Slovenija, Srbija).
U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama. Svrha Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15, a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, iako izrijekom ne definira zlouporabu prava, određuje kako tijelo javne vlasti može rješenjem odbiti zahtjev za pristup informaciji ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Osim Zakona o pravu na pristup informacijama u hrvatskom pravnom sustavu postoje i drugi zakoni kojima se ukazuje na mogućnost zlouporabe prava. To je izraženo u članku 10. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), kojim je propisano da će sud kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), propisuje člankom 6. načelo zabrane zlouporabe prava, na način da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Također Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u članku 13. stavku 1. točki d) propisuje da sekundarna pravna pomoć iz članka 12. stavka 1. navedenog Zakona može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju, a u stavku 5. istog članka definira kako se smatra da se radi o obijesnom parničenju: ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.
Osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje članak 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u članku 6. propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može se ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.
Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.
Povjerenik za informiranje kao neovisno, zakonom uspostavljeno državno tijelo koje osigurava pravnu zaštitu prava na pristup informacijama, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. U tom smislu Povjerenik za informiranje potiče i promiče pravo na pristup informacijama kao demokratsko pravo građana da dođu do informacija u posjedu tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama je ujedno apostrofirano kao preventivni alat za borbu protiv korupcije, ali i kao pravo koje jača odgovornost i otvorenost tijela javne vlasti, te koje omogućava civilni nadzor nad javnom upravom i veću uključenost građana u postupke donošenja odluka i kreiranju javnih politika.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje prilikom provođenja uloge nadzora, praćenja i promicanja prava na pristup informacija nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Stoga i Povjerenik za informiranje, uz primarno ostvarivanje spomenute svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama i poticanje razvoja transparentne i otvorene javne vlasti, ima također i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Uz gore spomenuto ustavnopravno ograničenje prava na pristup informacijama iz članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, koje govori o nužnosti ograničenja u slobodnom i demokratskom društvu, potrebno je spomenuti i članak 16. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kojim je općenito propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
U tom je smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, na način kojim je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava. Za procjenu postojanja zlouporabe prava relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
U pravnoj teoriji se zlouporaba prava definira kao vršenje sadržaja subjektivnoga prava protivno svrsi prava ili nanošenjem nedopuštene štete interesu trećih osoba. Zabranjena je u svim pravnim sustavima i to izričito ili zabrana proizlazi iz shvaćanja javnoga poretka.
Zakonom o pravu na pristup informacijama je omogućeno bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi, domaćoj ili stranoj, pravo na pristup informacijama u skladu s uvjetima i ograničenjima koja su propisana navedenim Zakonom, a također je osigurana pravna zaštita u slučaju ograničavanja prava na pristup informacijama. Navedenim Zakonom je zlouporaba prava predviđena kao razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. Zakonom nije definiran sadržaj zlouporabe prava, osim kvalificiranog primjera, te je ostavljeno praksi da uspostavi pravni standard.
Iako je pitanje zlouporabe prava pravno uređeno, u praksi zlouporabu prava treba koristiti iznimno i to samo u slučaju kada ponašanje korisnika ometa rad i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti imajući u vidu da se ograničava ustavno pravo građana.
Zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih. Korisnik pravo može ugrožavati osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije. Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, bez navođenja svrhe traženja određenih informacija koje su u posjedu tijela javne vlasti, i slično, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.
Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje, predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zloupotrebe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa tako, primjerice, podnositelj biva uvijek nezadovoljan s dobivenom informacijom, i nakon zaprimanja informacije traži niz dodatnih pojašnjenja iako postoje dokazi da je tijelo javne vlasti ispravno postupilo. Iz opsega i sadržaja podnositeljevih zahtjeva također se može uočiti kako podnositelj nasumično traži nepravilnosti i nezakonitosti u radu tijela javne vlasti, odnosno može se uočiti upornost i ustrajnost u pokušaju diskreditiranja tijela javne vlasti, što se protivi samoj svrsi i cilju Zakona o pravu na pristup informacija, ali i javnom interesu.
Načini na koje se može zlorabiti pravo na pristup informacijama mnogobrojni su i različiti. Zakon o pravu na pristup informacijama određuje okolnosti koje tijelo javne vlasti može primijeniti kod odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, koje se pored ostalog mogu odnositi na podnošenje velikog broja zahtjeva za pristup informacijama. Sama činjenica da se jednim zahtjevom traži više informacije ne mora nužno i automatski značiti da je došlo do zlouporabe prava. Zakonom o pravu na pristup informacijama predviđeno je kao procesno rješenje mogućnost produživanja roka za rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, ako korisnik jednim zahtjevom traži više informacija, tako da svaki takav zahtjev kojim se traži više informacija ne može se ocijeniti kao zlouporaba.
Prvi korak u ocjeni je li došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama predstavlja načelo međusobne suradnje i pomoći, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama.
Tijela javne vlasti su obvezna prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama rješavati zahtjeve za pristup informacijama te proaktivno objavljivati informacije. Provjeru stupnja usklađenosti s Zakonom o pravu na pristup informacijama, svako tijelo javne vlasti može učiniti postupkom samoprocjene i to na način da koristi Upitnik o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je izradio Povjerenik za informiranje. Navedeni Upitnik služi kao sredstvo za samoprocjenu u svrhu upravljanja kvalitetom u području osiguravanja transparentnosti i otvorenosti, a Povjereniku za informiranje u svrhu inspekcijskog postupka. Iz dobivenih podataka se može zaključiti o tome koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo zahtjeva za pristup informacijama i koliko je od toga broja zahtjeva, podnio pojedini korisnik i postoji li povezanost između korisnika primjerice putem rodbinske povezanosti, povezanost fizičke osobe i pravne osobe putem ovlaštenih osoba za zastupanje i sl. Zatim je potrebno utvrditi rješava li tijelo javne vlasti zahtjeve korisnika u zakonskim rokovima i koliki je udio zahtjeva koji su riješeni izvan roka i da li se zahtjevi eventualno ne rješavaju u zakonskim rokovima samo u slučaju određenog korisnika ili postoje eventualno opravdani razlozi za nerješavanje pojedinačnog zahtjeva. Osim toga je važno razmotriti koliki je postotak žalbi koje je Povjerenik za informiranje usvajao, koliko je žalbi zbog tzv. šutnje uprave bilo osnovao te je li tijelo javne vlasti postupalo po odlukama Povjerenika za informiranje, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ili nadležnog prekršajnog suda.
Osim rješavanja zahtjeva za pristup informacija, za ocjenu postupanja tijela javne vlasti potrebno je uzeti u obzir i obvezu tijela javne vlasti da obavljaju informacije na internetskoj stranici. Ukoliko tijelo javne vlasti ne objavljuje informacije samim time stvara se okolnost da korisnici u potrazi za određenim informacijama nemaju drugog načina nego podnijeti zahtjev za pristup informacijama.
Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacija ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i sl.).
Kod tijela javne vlasti zatim treba cijeniti i postupanje u pojedinim fazama rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, kao što je nepotrebno produžavanje rokova za rješavanje zahtjeva, dostave nepotpunih informacija, nepotrebnom komunikacijom s korisnikom kojom se zahtjev ne rješava, a produžava se rješavanje zahtjeva.
Osim toga treba provjeriti stvara li tijelo javne vlasti za korisnika nepotrebne administrativne prepreke prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, kao što je neuvažavanje zahtjeva koji su podneseni putem elektroničke pošte i sl., što u određenim slučajevima može izazvati protureakciju korisnika.
U odnosu na tijela javne vlasti potrebno je obuhvatiti i odnos službenika za informiranje i drugih službenika u tijelu javne vlasti prema korisniku, primjena načela pomoći stranci iz Zakona o općem upravnom postupku, također primjena etičkih načela koje podrazumijeva profesionalno, nepristrano postupanje i primjena stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti, zakonitosti i zaštite javnog interesa.
Prilikom razmatranja sadržaja zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, moguće je razlaganje na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj su subjektivni i objektivni elementi u međusobnom odnosu i tako kreiraju posebnu činjeničnu i pravnu situaciju.
U odnosu na pojedinog korisnika prava objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, zloupotreba prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, neozbiljne zahtjeve. Zakonom o pravu na pristup informacijama nije ograničen broj zahtjeva koje korisnik može podnijeti. Jedino ograničenje postoji u slučaju da korisnik traži istu informaciju, a nije protekao rok od 90 dana. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje uprave.
Subjektivni element kod korisnika prava možemo prepoznati u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava koje dovodi do šikanoznog postupanja.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes. Subjektivni kriteriji obuhvaćaju korištenje uvredljivog jezik, osobne zamjerke prema tijelu javne vlasti ili pojedinih osoba u tijelu javne vlasti, upornost u podnošenju zahtjeva, neutemeljene optužbe, namjerno izazivanje smetnje i otežavanje rada tijela javne vlasti.
Spajanjem subjektivnog i objektivnog elementa zlouporabe prava rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, bez ostvarivanja javnog interesa koji bi nadilazio moguće opterećenje.
Zahtjevi korisnika prava na pristup informacijama doprinose javnom interesu osobito u slučajevima kada se zahtjevima traže informacije o javnoj potrošnji, radu i odlukama koje donose tijela javne vlasti. Za razliku od takvih slučajeva, korisnici pojedinim zahtjevima mogu tražiti informacije koje nisu nastale u vezi s djelokrugom ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Imajući sve navedeno, potrebno je razmotriti je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li odluka HOK-a o zlouporabi prava na pristup informacijama utemeljena na zakonu.
HOK pravna osoba s javnim ovlastima djeluje temeljem Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13), Statuta HOK-a i drugih akata. HOK je samostalna stručno-poslovna organizacija obrtnika koja se osniva radi promicanja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa obrtništva. HOK zastupa i predstavlja obrtnike pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu. Prema članku 78. Zakona o obrtu HOK obavlja sljedeće javne ovlasti: izdavanje dozvole (licencije) obrtniku i pravnoj osobi koji izvode praktičnu nastavu i vježbe naukovanja u skladu s ovim Zakonom, izdavanje uvjerenja o položenom ispitu o stručnoj osposobljenosti, izdavanje diplome o majstorskom zvanju i osnivanje Suda časti.
Osim toga, zadaci HOK-a, određeni u članku 79. su: 1. promicanje obrta i obrtništva, 2. zastupanje interesa obrtnika pred državnim tijelima u oblikovanju gospodarskog sustava, 3. davanje mišljenja i prijedloga državnim tijelima pri donošenju propisa u oblasti obrtništva, 4. promicanje i sudjelovanje u razvijanju sustava strukovnog obrazovanja za potrebe obrtništva, 5. izgradnja sustava obrazovanja i osposobljavanja koji osigurava cjeloživotno učenje i mobilnost, 6. uspostavljanje sustava osiguranja kvalitete u provedbi praktične nastave i vježbi naukovanja u obrtničkim radionicama, 7. vođenje knjige obrtnika, 8. vođenje evidencije o provedbi svih ispita u nadležnosti Komore, 9. pružanje pomoći obrtnicima prilikom osnivanja i poslovanja obrta i 10. obavljanje drugih zadataka određenih zakonom i statutom Hrvatske obrtničke komore.
Iz navedenih odredbi je vidljivo da HOK obavlja niz poslova koji su vezani za ostvarivanje prava pojedinih obrtnika, zastupanju i promicanju obrtništva, postupajući u korist svojih korisnika, te opterećivanje u radu može dovesti do realnih i štetnih posljedica za korisnike.
U odnosu na zakonsko određenje zlouporabe prava na pristup informacijama u dijelu koji se odnosi na formulaciju „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja“, u ovom predmetu je nesporno da su žalitelj kao fizička osoba i žalitelj kao predsjednik udruge Futurist, ista osoba odnosno međusobno povezani, te se time i njihovi zahtjevi nužno razmatraju kao povezani. Također je iz spisa predmeta vidljivo da je Antikorupcijski tim HOKPOKUO (Hrvatske obrtničke komore, Područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika) povezan sa žaliteljem.
Kada se razmotre zahtjevi žalitelja, vidljivo je da pojedine informacije po sebi predstavljaju informacije od javnog značaja, dakle doprinose ostvarivanju javnog interesa. Pojedinim se zahtjevima tako traže informacije koje bi trebale biti javno objavljene na internetskoj stranici kao što je primjerice Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka HOK-a ili informacije koje se odnose na o javnu potrošnju (primjerice bruto iznos plaće zaposlenika u HOK-u), informacije o radu i odlukama tijela javne vlasti koje donose (primjerice sklopljenim ugovorima). Međutim, veći dio traženih informacija putem zahtjeva odnosi se na veći broj informacija koje se odnose na dulje vremensko razdoblje (primjerice, koliko je koštalo neko radno mjesto; sve plaće zaposlenih na određene datume, i to u kraćim rokovima). Međutim, ukupnost zahtjeva i količina traženih informacija predstavljaju informacije koje opterećuju rad tijela javne vlasti, a da pri tome nije utvrđen osobit javni interes za njihovom objavom, s obzirom da proizlaze iz interesa uskog kruga ljudi, u ovom slučaju konkretno žalitelja.
Prilikom utvrđivanja postupanja HOK-a u odnosu na žalitelja i druge korisnike prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti stupanj usklađenosti postupanja HOK-a sa odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, način na koji HOK organizirao rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacija ili ima i druge radne obveze te razmotriti broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla razmotriti da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja HOK-a.
U žalbenom postupku je izvršen i uvid u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru po službenoj dužnosti inspektora Povjerenika za informiranje KLASA: 042-03/16-01/19, URBROJ: 401-01/07-17-03 od 29. 12. 2016. godine koji je izrađen temeljem neposrednog inspekcijskog nadzora i uvida u ispunjeni Upitnik o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama od strane HOK-a za potrebe provedbe inspekcijskog nadzora. Iz navedenog zapisnika je vidljivo da službenik za informiranje obavlja poslove službenika za informiranja uz poslove šefa Službe za pravne poslove HOK-a. Također je vidljivo da HOK, sjedište, ima 33 zaposlenih. Iz zapisnika je vidljivo da se HOK-u izriču određene mjere koje se odnose na pravovremenost rješavanja zahtjeva za pristup informacijama te se predlaže čelniku tijela javne vlasti da zbog tih razloga napravi preraspodjelu poslova koji spadaju u djelokrug poslova službenika za informiranje i na njegovu zamjenu, radi postupanja HOK-a u zakonskim rokovima. Također je vidljivo da postoje određeni nedostaci u dijelu koji se odnose na proaktivnu objavu informacija te se izriču mjere radi ispravljanja utvrđene povrede iz članka 10. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa i objave Pravilnika o zaštiti tajnosti podataka HOK-a koji je žalitelj zatražio. Uvidom u žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama vidljivo je da ih je žalitelj podnosio elektroničkim putem i da nisu postojale administrativne prepreke od stane HOK-a.
Iz navedenog je razvidno da HOK treba uložiti dodatni napor kako bi sve obveze iz Zakona o pravu na pristup informacijama pravovremeno i efikasno ispunjavale, što je predmet inspekcijskog nadzora, a te činjenice nisu od bitnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Također je iz korespondencije između službenika za informiranje i žalitelja u dopisima, utvrđeno da se službenik za informiranje HOK na etičan način odnosio prema žalitelju.
U odnosu na žalitelja razmotreni su objektivni i subjektivni kriteriji. Kako bi se moglo utvrditi objektivne kriterije koji se odnose na količinu podnesenih zahtjeva za pristup informacijama bilo je potrebno izvršiti uvid u Službeni upisnik o zahtjevima za pristup informacijama, a također je bilo neophodno razmotriti obrazloženja osporenih rješenja i navode iz žalbe žalitelja.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u urudžbeni upisnik HOK-a te u Upisnik upravnih predmeta o pravu na pristup informacijama kako bi se došlo do podataka o žalbama koje su izjavljene zbog uskraćivanja informacija od strane HOK-a, od siječnja 2013. godine do prosinca 2016. godine.
Uvidom u urudžbeni zapisnik HOK-a je utvrđeno da se navedeni upisnik HOK-a razlikuje od službenog upisnika koje je tijelo javne vlasti dužno voditi sukladno članku 14. Zakona o pravu na pristup informacijama i Pravilniku o ustroju, sadržaju i načinu vođenja službenog upisnika o ostvarivanju prava na pristup i ponovnu uporabu informacijama („Narodne novine“, broj 83/14.), a propustilo je to učiniti, a na što je ukazano u zapisniku o inspekcijskom nadzoru.
Utvrđeno je da je Povjerenik za informiranje od siječnja 2013. godine do prosinca 2016. godine zaprimio 118 žalbi zbog uskrate informacija od HOK-a, od kojih je ………, kao sindikalni povjerenik, odnosno kao predsjednik udruge FUTURIST, uložio 111 žalbi ukupno – na nerješavanje zahtjeva za pristup informacijama, tzv. šutnja uprave, i na donesena rješenja o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama.
U sljedećem pregledu se razmatra HOK-ovu spremnost da žalitelju pruži zatraženu informaciju, bez obzira na povećani broj i opsežnost zahtjeva. Nakon određenog perioda omogućavanja pristupa informacijama, HOK je počeo donositi rješenja o zloupotrebi koja su predmet ovog upravnog postupka.
Slijedom navedenog, prikazat će se slučajevi u kojima je, bez obzira na inicijalno prekoračenje zakonskih roka rješavanja i uložene žalbe zbog šutnje uprave Povjerenici za informiranje, žalitelju ipak omogućen pristup zatraženim informacijama.
Tako je zahtjevom od 14. 1. 2014. godine žalitelj zatražio Plan rada i Proračun HOK-a za 2014. godinu, financijske pokazatelje poslovanja HOK-a - godišnje izvode prometa na bankovnim računima HOK-a iz 2010., 2011., 2012. i 2013. godine, kriterije izbora radnika za čijim radom će prestati potreba, stanje rezultata poslovanja te organizacije rada, očekivani razvoj poslovnih aktivnosti i ocjena njihovog utjecaja na gospodarski i socijalni položaj radnika, o kretanju i promjenama u plaćama, o broju i vrsti radnika, strukturi zaposlenja te razvoju i politici zaposlenosti. Nakon što je žalitelj uložio 24. 2. 2014. godine žalbu zbog šutnje uprave, uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je HOK 20. 3. 2014. godine djelomično dostavio tražene podatke, dok je u ostalom dijelu donio rješenje o odbacivanju zahtjeva, broj: 13-434-1595/2-9-2014. od 20. 3. 2014. godine. Povjerenica za informiranje je obustavila postupak rješenjem od 15. 12. 2016. godine. Zahtjevom od 2. 6.2014. godine žalitelj je zatražio informaciju koliko je glavni tajnik HOK-a (tko god to bio ili jest) koštao hrvatske obrtnike: 2010., 2011., 2012., 2013. i do postavljanja ovog zahtjeva. Žalitelj moli da se svi troškovi iskažu u bruto i neto iznosu. Nakon što je žalitelj uložio 23. 6. 2014. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 10. 12. 2014. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 7. 5. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 29. 5.2014. godine zatraženo je koliko je predsjednik HOK-a (tko god to bio ili jest) koštao hrvatske obrtnike: 2010., 2011., 2012., 2013. i do postavljanja ovog zahtjeva. Žalitelj moli da se svi troškovi iskažu u bruto i neto iznosu. Nakon što je žalitelj uložio 23. 6. 2014. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 10. 12. 2014. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 21. 5. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 12. 6. 2014. godine zatražen je tonski snimak ili stenogram (od riječi do riječi) zapisnik 10. sjednice Skupštine HOK-a, koja je održana 10. lipnja (utorak) 2014. godine u 12 sati u Velikoj dvorani Matice hrvatskih obrtnika, Zagreb, Ilica 49, I. kat. Nakon što je žalitelj uložio 3. 7. 2014. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 4. 9. 2014. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 16. 12. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 7. 12. 2014. godine zatražena je dostava svih pisanih materijala, dostavljenih članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 44. i 45. Sjednice Upravnog odbora HOK-a. Nakon što je žalitelj uložio 29. 1. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 12. 10. 2014. godine zatraženi su financijski pokazatelji poslovanja HOK-a, tj. integralne i originalne izvode prometa na bankovnim računima HOK-a, tj. informacije o svim promjenama i prometima na računima HOK-a u 2014. godini, do dana rješavanja ovog zahtjeva. Nakon što je žalitelj uložio 29. 1. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 23. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 18. 5. 2015. godine, s obzirom na količinu zatraženih informacija, zatražio od žalitelja uplatu 884, 25 kn stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, te je taj postupak još u tijeku. Zahtjevom od 25. 8. 2014. godine zatraženi su sve informacije o dodijeljenim potporama, bespovratnim sredstvima ili donacijama, uključujući popis korisnika i visinu iznosa, za 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu – do trenutka podnošenja ovog zahtjeva. Nakon što je žalitelj uložio 29. 1. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 23. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 28. 5. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 18. 8. 2014. godine zatražene su informacije koje nedostaju iz točke 8. zahtjeva za pristup informacijama od 16. travnja 2014. – informacije za cijelu 2014., iz točke 9. zahtjeva za pristup informacijama od 16. travnja 2014. – također podaci za cijelu 2014., iz točke 11. zahtjeva za pristup informacijama od 16. travnja 2014. – zapisnici o radu radne grupe koja je provodila projekt SMS-obrtnik od početka projekta do danas (Radna grupa za monitoring i evaluaciju projekta SMS Obrtnik), a kao nova informacija traže se i svi ugovori kojima je projekt SMS-obrtnik uređen, sve do dana rješavanja zahtjeva za dopunom i novim informacijama. Nakon što je žalitelj uložio 29. 1. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 10. 6. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 25.1.2015. godine zatražena je dostava svih pisanih materijala, dostavljenih članovima Upravnog odbora HOK-a za potrebe održavanja 46. sjednice Upravnog odbora HOK-a, odnosno članovima Skupštine HOK-a koja je imala svoju sjednicu u siječnju 2015. godine. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 21. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 25.1.2015. godine zatražena je dostava informacija o svim promjenama i prometima na računima HOK-a u 2010., 2011., 2012. i 2013. godini. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 21. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 28.1.2015. godine zatražena je dostava svih pisanih materijala, dostavljenih ili predanih članovima Skupštine HOK-a za potrebe održavanja 12. sjednice Skupštine HOK-a 17.12.2014. godine. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 21. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 29.1.2015. godine zatražena je dostava podataka iz 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. o korištenju službenog automobila, kada ga koristi predsjednik HOK-a (tko god to bio ili jest) – koliko je kilometara prošao, koliko je potrošio goriva, koliki je bio ukupni godišnji trošak automobila (osiguranje, registracija i popravci). Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 29.1.2015. godine zatražena je dostava podataka iz 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. o drugim nespecificiranim troškovima, kao troškovima predsjednika HOK-a. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 4. 5. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 29.1.2015. godine zatražena je dostava podataka iz 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. – popis svih troškova koji su kao troškovi predsjednika HOK-a plaćeni službenom karticom ili karticama HOK-a. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju. Zahtjevom od 29.1.2015. godine zatražena je dostava podataka iz 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. – popis svih drugih troškova koji su plaćeni službenom karticom ili karticama HOK-a, pored troškova koji su kao troškovi predsjednika HOK-a plaćeni službenom karticom ili karticama HOK-a. Nakon što je žalitelj uložio 20. 2. 2015. godine žalbu zbog šutnje uprave, Povjerenica za informiranje je zaključkom od 20. 4. 2015. godine naložila HOK-u da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, stoga je HOK dana 30. 4. 2015. godine omogućio žalitelju zatraženu informaciju.
Razmatrajući gore pobrojane slučajeve omogućavanja pristupa traženim informacijama, te imajući na umu činjenicu kako HOK ima oko 30 zaposlenika, od kojih jedino službenik za informiranje, uz ostale pravne poslove za koje je zadužen, samostalno rješava zahtjeve za pristup informacijama, dolazi se do zaključka kako je bez obzira na veliko opterećenje brojem i opsegom žaliteljevih zahtjeva, tijelo javne vlasti ipak pokazalo volju i spremnost da do određenog trenutka žalitelju omogućava pristup informacijama.
S obzirom da je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno kako HOK nije evidentirao sve zahtjeve u upisniku i službenom upisniku, o čemu je izrečena odgovarajuća mjera, ukupan broj zaprimljenih zahtjeva kao i ishode njihovih rješavanja nije bilo moguće precizno utvrditi, već je utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do kraja studenoga 2016. zaprimljeno 68 zahtjeva za pristup informacijama. S obzirom na broj žalbi, ukazuje se da interes za pojedine informacije HOK-a ima pretežito žalitelj, da je znatan dio informacija objavljen na internetskoj stranici, čime se posljedično zadovoljava interes javnosti, interes korisnika, kao i interes djelatnika u komorskom sustavu.
HOK u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je žalitelj podnio ogroman broj zahtjeva za pristup informaciji, pa iako se od početka znalo da je njegovo predstavljanje i motivacija u tim postupcima lažna, odnosno motivirana bjesomučnim opterećivanjem radnih kapaciteta HOK-a kako bi što više iritiralo poslodavca koji mu je namjeravao dati otkaz, ipak se u razumnim granicama udovoljavalo njegovim zahtjevima.
Žalitelj s druge strane smatra kako nije točna tvrdnja HOK-a kako je podnio ogroman broj zahtjeva za pristup informacijama jer se uvijek radilo o legitimnim traženjima jer je u ukupno 31 mjeseci postavio u 38 navrata zahtjeve za pristup informacijama, te je ukupno tražio 76 informacija ili skupine informacija, što je u prosjeku traženje 2 informacije mjesečno. Također ističe kako je HOK odgovorio na njih 32 (42%), ili manje od 1 informacije mjesečno u prosjeku, stoga se u ovom slučaju ne može raditi o „bjesomučnom opterećivanju radnih kapaciteta HOK-a.“
U žalbenom postupku je utvrđeno da, iako broj žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama ne indicira na prvi pogled mogućnost opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, dakle zadovoljavanja objektivnog elementa zloupotrebe, uvidom u sadržaj zahtjeva je utvrđeno kako su zahtjevi voluminozni te su mnogi podijeljeni u više točaka kojima se traže informacije, često i nepreciznog traženja. Tako je primjerice vidljivo da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29.5.2014. godine neprecizno traži od HOK-a „podatke o tome koliko je predsjednik HOK-a (tko god to bio ili jest) koštao hrvatske obrtnike: 2010., 2011., 2012., 2013. i do postavljanja ovog zahtjeva. Žalitelj moli da se svi troškovi iskažu u bruto i neto iznosu.“ Zahtjevom od 2.6.2014. godine žalitelj ponavlja identičan zahtjev HOK-u kao onaj od 29.5.2014. godine, samo što umjesto predsjednika, traži podatke za glavnog tajnika HOK-a. Žalitelj je zahtjev od 17.4.2014. godine podijelio na 17 opsežnih točaka, od kojih se mnoge točke odnose na upite kojima se ne traži informacija u zakonskom smislu već objašnjenja, dok je zahtjev od 2.7.2014. godine žalitelj podijelio u 13 točaka kojima traži mnoštvo informacija. Zahtjevom od 5.7.2015. godine žalitelj je od HOK-a zatražio da mu dostavi popis troškova za Obrtničke sportske igre – dio kojeg je isplatio HOK za 2010., 2011., 2013. i 2014. godinu sa pripadajućim računima, ugovorima i sl., uključujući obračun radnih sati djelatnika HOK-a koji su radili na pripremi i provedbi navedenog. Žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama od 27.9.2015. godine zatražio informacije o ukupnim bruto isplatama u 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. s računa Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije, a vezano za trošak tajnika komore (bruto plaća, putni troškovi i drugo što predstavlja trošak tog radnog mjesta) i predsjednika komore (sve isplaćene naknade po osnovi toga da je predsjednik područne obrtničke komore). Žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama od 7.1.2016. godine zatražio zapisnike i sve druge pisane materijale o radu glavne grupe i podgrupa i drugih provedbi pojedinih dijelova Strategije razvoja HOK-a 2014.-2020. Zahtjevom za pristup informacijama od 29.6.2016. godine žalitelj je zatražio sve dokumente u vlasništvu HOK-a, a koji se odnose na slučaj naknadnog stjecanja statusa obrtnice Jelene Ivaniš, nakon što je već bila izabrana za predsjednicu Obrtničke komore Brodsko-posavske županije, uključujući izborne, nadzorne kao i druge dokumente koje ima HOK, a odnose se na isti slučaj, i koje je HOK u međuvremenu stekao (do rješavanja ovog zahtjeva). Zahtjevom za pristup informacijama od 20.11.2016. godine žalitelj je zatražio odluke o raspisivanu natječaja za radna mjesta u HOK-u od 2007. do dana rješavanja ovog zahtjeva, te popis radnih mjesta u istom razdoblju, s informacijom je li za to radno mjesto (bio) raspisan natječaj.
S druge strane, razmatrajući subjektivne elemente kod žalitelja razmatrani su navodi iz obrazloženja osporenih rješenja i to osobne zamjerke žalitelja prema HOK-u, upornost u podnošenju zahtjeva, optužbe prema tijelu javne vlasti, namjerno izazivanju smetnje u radu i otežavanju rada HOK-a.
HOK u obrazloženju rješenja kao motiv žaliteljevih traženja informacija navodi situaciju da je jedna od posljedica znatno smanjenog komorskog doprinosa, kojeg obrtnici plaćaju HOK-u, donošenje Odluke o Izmjeni i dopuni sistematizaciji radnih mjesta, na način da su određena radna mjesta u komorskom sustavu ukinuta, a radnici koji su radili na tim radnim mjestima dobili su poslovno uvjetovani otkaz, uz poštivanje svih stečenih prava sukladno Pravilniku o radu i Zakonu o radu. HOK navodi kako je jedan od tih radnika bio i ........., koji je, da bi se zaštitio od otkaza, imenovan od strane Sindikata trgovine Hrvatske sindikalnim povjerenikom sindikalne podružnice HOKPOKUO, a obavijest o tome stigla je na dan održavanja sjednice Upravnog odbora na kojoj se donosila spomenuta Odluka o novoj sistematizaciji. Sukladno Zakonu o radu, ……… se kao sindikalnom povjereniku više nije mogao uručiti poslovno uvjetovani otkaz, a imenovani od tog datuma započinje svoj privatni rat protiv svojeg poslodavca, HOK-a, koji se, između ostalog manifestira u zloupotrebi Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i zloupotrebi funkcije sindikalnog povjerenika, jer jednim nizom smišljenih traženja određenih podataka želi iskonstruirati činjenicu postojanja korupcije u HOK-u.
S druge strane, žalitelj u žalbi navodi kako nije točna tvrdnja vlasnika informacije da je imenovan sindikalnim povjerenikom od strane Sindikata trgovine Hrvatske kako bi se zaštitio od otkaza, budući da je imenovan 19.12.2013. godine, a kako piše u svojim rješenjima i sam vlasnik informacije - Upravni odbor je tek 4 dana kasnije, 23.12.2013. godine, donio Odluku o izmjeni i dopuni odluke o sistematizaciji, u kojoj nije bilo žaliteljevog radnog mjesta – o čemu žalitelj nije imao, niti je mogao imati nikakvih službenih i konačnih saznanja, pa se imenovanjem za sindikalnog povjerenika nije ni mogao unaprijed zaštititi.
U žalbenom postupku je razmatrajući subjektivni element zloupotrebe prava na pristup informacijama, uočeno kako je trenutak kada žalitelj treba dobiti poslovno uvjetovani otkaz, odnosno kada postaje sindikalni povjerenik, vremenski koincidira sa započinjanjem podnošenja zahtjeva za pristup informacija prema HOK-u te se tom smislu se od tog trenutka može prepoznati poveći žaliteljev angažman za pronalaženjem nepravilnosti u radu HOK-a kao svojeg bivšeg poslodavca.
Također se sprječavanje potencijalnog otkaza, a zatim i reakcija na realizirani otkaz, može identificirati kao jedan od motiva započinjanja podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. Takav motiv bi predstavljao subjektivni element zloupotrebe prava na pristup informacijama.
HOK u obrazloženju rješenja navodi kako je postupanjem g. ……… narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa propisano Zakonom o općem upravnom postupku, budući da je člankom 6. navedenog Zakona između ostalog propisano da se pravo na stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela ako se ostvarivanjem njenih prava ide na štetu prava trećih osoba i u protivnosti je s javnim interesom, odnosno da je protivno utvrđenoj svrsi ostvarivanja tog prava i nerazmjerno cilju koji se želi postići. HOK nadalje navodi kako je prvostupanjskom tijelu također poznato da je g. ......... pred ovim tijelom, tako i pred drugim tijelima (prekršajni sud, inspekcije rada, županijski sud u prvom stupnju) pokrenuo čitav niz bezrazložnih i bezuspješnih raznovrsnih postupaka, te je tako na isti ili na sličan način nesavjesno ili zloupotrebom procesnih ovlaštenja bez istinite i valjane pravne svrhe angažirao državna i javna tijela, provodeći u konačnici svoje kverulantske radnje.
Žalitelj u žalbi navodi kako je neistinito isticanje „namjere zlouporabe podataka“, jer vlasnik ničim to ne dokazuje, te navodi kako nije istinita tvrdnja vlasnika informacije kako je „postupanjem g. ……… drastično narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa“, s obzirom da 1 čovjek i njegovi malobrojni suradnici i članovi malobrojne udruge ustraju u svojim nastojanjima da se ostvari pravo na pristup informaciji u korist - oko 240 zaposlenika u HOK-u, područnim obrtničkim komorama i udruženjima obrtnika, uz kolateralnu korist koju od postupaka u zaštiti prava na pristup informacijama imaju i tisuće obrtnika, zaposlenika u obrtima i potencijalnih budućih obrtnika, te ukupna hrvatska i europska javnost. Žalitelj nadalje naglašava kako je u 31 mjesec pokrenuo svega 3 postupka protiv HOK-a, stoga nije točna tvrdnja vlasnika informacije kako je „g. ……… pred ovim tijelom tako i pred drugim tijelima pokrenuo čitav niz bezrazložnih i bezuspješnih raznovrsnih postupaka.“
Uvidom u spis predmeta vidljivo kako primjerice žalitelj, u svojstvu sindikalnog povjerenika, šalje 16.3.2015. godine svim zaposlenicima HOK-a elektroničku poruku u kojoj, govoreći u množini, navodi kako su radi zaštite interesa zaposlenika započeli monitoring plaća, dr. primanja i troškova u HOK-u od siječnja 2015. godine nadalje, te kako će u slučaju nedostavljanja traženih podataka i nastupanja kazne za HOK, Sindikat HOKPOKUO inicirati kazneni postupak protiv odgovorne osobe.
Iz obrazloženja osporenih rješenja i žaliteljevih navoda je nesporno da je žalitelj protiv HOK-a pokrenuo postupke pred nadležnim tijelima kako bi se utvrdile nepravilnosti u radu te je vidljivo da žalitelj činjenicu nerješavanja zahtjeva za pristup informacijama povezuje sa pokretanjem kaznenog postupka iako takvo postupanje nije predviđeno kaznenim zakonodavstvom već je propisana uloga Povjerenika za informiranje u žalbenom i prekršajnom postupku temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, što je u koliziji sa javnim interesom i ostvarivanjem svrhe i cilja prava na pristup informacijama, te predstavlja subjektivni element zlouporabe, s obzirom da su pravna sredstva zaštite žalitelju poznata.
Razmatrajući sadržaj žaliteljevih zahtjeve za pristup informacijama i druge dopise upućene HOK-u, utvrđeno je kako su isti pejorativno intonirani u odnosu na tijelo javne vlasti, predmnijevajući kaznena djela, nepravilnosti u radu, diskriminaciju i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja. Iz spisa predmeta je vidljivo kako je žalitelj u svojstvu sindikalnog povjerenika podnio nadležnoj inspekciji rada prijavu protiv HOK-a, iz razloga jer se HOK s njim, kao sindikalnim povjerenikom, nije savjetovao o donošenju Statuta HOK-a. Međutim, uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9. PpG-3900/14 od 10. 4. 2015. godine, razvidno je kako su HOK i Dragan Ranogajec, kao odgovorna osoba, oslobođeni optužbe da nisu proveli predmetno savjetovanje. Žalitelj također predlaže Hrvatskom saboru da se osnuje Istražno povjerenstvo radi utvrđivanja povreda temeljnih vrednota i temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske u djelovanju HOK-a, javnog morala u poslovanju HOK-a te zakonitosti rada državnih tijela, javnih službi i pravnih osoba javnog prava u postupcima nadzora nad HOK-om. Iz spisa predmeta je također vidljivo kao je žalitelj dana 27. 4. 2015. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu zbog provođenja izravne i neizravne diskriminacije višestruke diskriminacije, te kako je 24. 1. 2016. godine podnio Županijskom sudu u Zagrebu tzv udružnu tužbu zbog provođenja teže – ponovljene i produljene neizravne diskriminacije na osnovi društvenog položaja. U tom postupku žalitelj Povjerenika naziva umješačem u tužbi. Nadalje, što se tiče tzv. Antikorupcijskog Tima HOKPOKUO, koji je preimenovan u Antikorupcijski Tim HR, te izvjesnog ………, odgovornog voditelja projekata i suradnje s državnim tijelima/JPT navedenog tima, potrebno je ukazati na potencijalno davanje lažnog iskaza policijskim službenicima koji se dogodio prilikom obavijesnog razgovora s ………, odgovornom osobom udruge FUTURIST, u čijem okviru djeluje tzv. Antikorupcijski Tim HR. Naime, uvidom u službenu zabilješku VII Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave Zagrebačke, broj: 511-19-33/8-10-24/16 od 31. 3. 2016. godine, sastavljenu povodom obavijesnog razgovora s ………, odgovornom osobom udruge FUTURIST, razvidno je kako je navedeni izjavio da se on ne predstavlja kao ……… niti bilo koja druga osoba, već da se isključivo koristi svojim osobnim imenom i prezimenom, tj. ………, a na posebno postavljeni upit izjavljuje kako mu ime ……… nije poznato, da prvi put čuje za to ime te da ne zna tko bi se mogao koristiti s istim. ……… na posebno postavljeni upit izjavljuje kako mu e-mail adresa antikorupcijskitim.hr@gmail.com nije poznata, da prvi put čuje za navedenu e-mail adresu te da ne zna tko bi se mogao koristiti s istom. Međutim, iz žaliteljeve žalbe proizlazi kako je žalitelju očito poznato ime ………, s obzirom da žalitelj u žalbi upućenoj Povjerenici za informiranje navodi kako se u slučaju ……… radi o pseudonimu člana ili članice udruge FUTURIST, u čijem sastavu djeluje Antikorupcijski tim kao građanska inicijativa. Osim toga, teško je za povjerovati kako žalitelj ne zna za e-mail adresu antikorupcijskitim.hr@gmail.com, s koje navodni g. ………, odnosno Antikorupcijski tim koji djeluje s žaliteljeve boravišne adrese, komunicira s HOK-om, iz razloga jer se sam žalitelj nalazi u potpisu maila od 9. 10. 2016. godine koji je poslan sa predmetne e-mail adrese, dakle žalitelj ima pristup navedenoj e-mail adresi.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u dopis HOK-a, 11-434-3066-9-2014 od 12.5.2014. godine, u kojem HOK od Sindikata trgovine Hrvatske zatražio pomoć, budući da žalitelj, u svojstvu sindikalnog povjerenika, te kao član navedenog Sindikata, svojim učestalim dopisima, a naročito dopisom koji je uputio medijima 11.5.2014. godine, optužuje HOK, te svojim tvrdnjama nanosi direktnu štetu ugledu HOK-a, te kako svojim objedama ujedno dovodi u pitanje i očuvanje 250 radnih mjesta zaposlenika komorskog sustava. U predmetnom se dopisu, koji je potpisala dvotrećinska većina djelatnika, u bitnom navodi kako „ovim putem mi djelatnici HOK-a nemamo drugog izbora nego obratiti se sindikatu kojeg nismo članovi, ali čiji član vrši svojim dopisima i traženjima koje nam svima upućuje. Uz navedeno, podsjećamo vas dozvoljava si pregovarati na najvišoj političkoj razini u naše ime, što smatramo potpuno neprimjerenim jer ga mi nismo za to ovlastili, blati nas i u javnosti šalje kojekakve podatke, istinite i neistinite, iz nama nepoznatih razloga, i to sve u vremenima kada se komorama, koje između ostalih i vi štitite, prijeti ukidanjem.“
Također je izvršen uvid u dopis Obrtničke komore Koprivničko-Križevačke županije, broj I-75-2014, od 15. 5. 2014. godine, koji je naslovljen na HOK, u kojem se navodi da je „Komorski ured Obrtničke komore Koprivničko-Križevačke županije dobio dana 11.5.2014. godine još jedan u nizu dopisa sindikalnog povjerenika Sindikata HOKPOKUO kao podružnice Sindikata trgovine. Ovakav način bombardiranja dopisima skoro svaki dan, počeli smo u Komorskom uredu doživljavati kao maltretiranje. Važno je napomenuti da nitko od zaposlenih u Obrtničkoj komori Koprivničko-Križevačke županije nije član navedenog sindikata. U razgovoru s drugim kolegama spoznali smo da i većina drugih Komorskih ureda na isti način doživljava ovakve aktivnosti Sindikata. Molimo Vas da nas zaštitite od navedenog Sindikata te da osigurate da nas, koji nismo članovi Sindikata, ne ometaju u radu. Zatražite od njih da komuniciraju samo sa svojim članstvom ili da šalju dopise samo onima koji ih žele primati. Isto tako poručite im da ih mi nismo ovlastili da nas zastupaju (a i ne zna se kakav im je legitimitet i koliko članova imaju) i da ne mogu pregovarati u ime zaposlenika koji nisu njihovi članovi (a pretpostavljamo da je takvih više). Iz zadnjeg dopisa je vidljivo i da se zalažu za smanjenje komorskog sustava (što znači da se zalažu i za značajno smanjenje zaposlenih) što svakako diskreditira njihov sindikalizam i pokazuje da su njihovi ciljevi sve drugo osim sindikalnih.“
Slijedom navedenog, iz ova dva dopisa je potrebno ekstrahirati određene njihove dijelove poput „konstantno uznemiravanje“, „prijetnje“, „ometanje rada“, „maltretiranje“, „bombardiranje“, ponovno „maltretiranje“, traženje „zaštite“, „ometanje“, kao indikatore ostvarivanja zloupotrebe prava na pristup informacija, uz ponovnu napomenu kako navedene kvalifikacije dolaze od strane zaposlenika HOK-a.
Analizom žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama je također utvrđeno žaliteljevo raspršivanje zahtjeva na sve segmente poslovanja HOK-a kako bi se pronašle bilo kakve nepravilnosti u radu, te kako bi se okrivilo čelništvo tijela za nesavjesno upravljanje poslovnim procesima i raspolaganjem financijskim sredstvima i imovinom HOK-a, što je također jedan od indikatora motiva postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.
U nazivima žaliteljevih udruga, organizacija, inicijativa, kratica i sintagmi može se uočiti kako im je zajedničko sjecište tijelo javne vlasti na koje je žalitelj fokusiran, dakle, HOK. Tu treba spomenuti FUTURIST (Forum za unapređivanje transformacijskog upravljanja razvojem institucija sustava), zatim Antikorupcijski tim, potom IGN (integralni institucionalno-građanski nadzor), zatim DOP (Društveno odgovorno poslovanje) – sve nazivi čiji prizvuk ukazuje da se radi o veoma značajnim, stručnim i visoko formaliziranim aktivnostima veće skupine sinergijski povezanih pojedinaca, udruga, aktivista, organizacija i stručnjaka iz različitih sfera društva. Međutim, ishodište tih udruga je uvijek u jednoj osobi, koja je usmjerena na HOK.
Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je utvrđeno da, ako bi se pojedini zahtjev korisnika razmatrao pojedinačno, vidljivo je da se traže informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju od javnog značaja, kao što je Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka HOK-a, određeni ugovori, iznosi bruto plaća i slično, te da za takvu vrstu zahtjeva zakonska ograničenja nisu primjenjiva. U odnosu na iznos bruto plaća je potrebno istaknuti da je HOK na svojoj internetskoj stranici objavio Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu, kojim se određuje izračun bruto plaće te su objavljeni koeficijenti za pojedine skupine zaposlenika Međutim, kada se korisnikovi zahtjevi razmatraju u širem kontekstu, kao i u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te razmatranjem svih činjenica i dokaza, što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju okolnosti zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama koje dovodi do onemogućavanja HOK-a u redovitom i funkcionalnom obavljanju svoje djelatnosti, uslijed kontinuiranog postavljanja zahtjeva za velikim brojem informacija. Ujedno, subjektivna je okolnost zlouporabe prava ispunjena činjenicama da je korisnik koristeći Zakon o pravu na pristup informacijama i druga pravna sredstva intenzivno inicirao sukobe s tijelom javne vlasti, a sve uslijed svoje osobne potrebe da se bavi HOK-om.
U ovom žalbenom predmetu je utvrđeno da se radi o funkcionalno povezanim zahtjevima za pristup informacijama, radi se o velikom broju podnesenih zahtjeva koji su voluminozni, te je očita žaliteljeva namjera da koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa HOK-om, čime je prešao pravnu i moralnu granicu primjene instituta prava na pristup informacijama. Takva zloupotreba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji, ali ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe. Svako daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti HOK-a, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, te kolidira s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Povjerenica za informiranje će u periodu koje slijedi intenzivno pratiti i poticati HOK na ispunjavanje mjera iz zapisnika jer je nedvojbeno da tijelo javne vlasti nije u potpunosti ispunilo sve zakonske obveze.
Povjerenica za informiranje je u ovom slučaju dužna zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdila kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.