KLASA: UP/II-008-07/15-01/20
URBROJ: 401-01/06-17-02
Zagreb, 3.7.2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/14-01/16, URBROJ: 341-99-4/1-13-5 od 14.12.2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/14-01/16, URBROJ: 341-99-4/1-13-5 od 14.12.2014. godine, pod točkom I. izreke, koja se odnosi na točku 1. i 2. predmetnog zahtjeva od 5.2.2014. godine, u odnosu na imena i prezimena osoba (ovlaštenih vještaka i članova Stručnih povjerenstava koji su radnici Zavoda) koje su sudjelovale u odlučivanju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe u periodu od 2000.-2010. godine.
2. Predmet se u dijelu koji se odnosi na točku 1. i 2. predmetnog zahtjeva od 5.2.2014. godine, u odnosu na imena i prezimena osoba (ovlaštenih vještaka i članova Stručnih povjerenstava koji su radnici Zavoda) koje su sudjelovale u odlučivanju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe u periodu od 2000.-2010. godine, dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/14-01/16, URBROJ: 341-99-4/1-13-5 od 14.15.2014. godine, u dijelu koji se odnosi na točku II. i III. izreke u dijelu točke 3. 4. i 5. predmetnog zahtjeva od 5.2.2014. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem u točki I. izreke djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) u pogledu traženja u točki 1. i 2. zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. navedenog Zakona, iz razloga što su u zahtjevu zatraženi podaci zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka i jer su isti zaštićeni poslovnom ili profesionalnom tajnom sukladno zakonu.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako mu je isto dostavljeno nakon proteka svih zakonski propisanih rokova. Nadalje, navodi da se osporenim rješenjem djelomično udovoljilo njegovom zahtjevu te po kojim mu je sve osnovama u osporenom rješenju odbijen zahtjev za pristup informacijama. Žalitelj nadalje pojašnjava razloge predmetnog traženja te ističe da je svrha istoga društveni interes odnosno interes javnosti u ukazivanje manjkavosti u organizaciji rada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Također, navodi kako je pri podnošenju zahtjeva bio potaknut medijskim nagađanjima o nepravilnostima u radu podružnice Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Zagrebu te njegovim vlastitim saznanjima o tome da određene osobe iz iste zloupotrebljavaju svoj položaj i radni/vanjski ugovorni odnos na štetu šire zajednice. Navodi da je traženjem imena i prezimena djelatnika/vanjskih suradnika želio analizirati navedene podatke na način da utvrdi zašto se i kod kojih djelatnika određene zahtjeve za utvrđivanjem prava na civilnu invalidsku mirovinu rješavalo iznimno brzo (u rokovima kraćim od 60 dana), a u ostalim slučajevima u periodima znatno dužim od 60 dana. Žalitelj navodi da se u osporenom rješenju obrazlažu i ističu prava radnika no da se u isto vrijeme uopće ne navode metode kontrole rada ovlaštenih radnika te opravdanost rješavanja nekih zahtjeva mimo rada i propisanih internih procedura odnosno kako se ne spominje ni horizontalna ni vertikalan hijerarhijska kontrola, kao ni informatička kontrola i analitičko ukazivanje na nepravilnosti i preferencija jednih u odnosu na druge zahtjeve. Također, navodi kako navode iz osporenog rješenja smatra suprotnima načelima transparentnosti, javnosti rada i analitičkoj organiziranosti rada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Nadalje, žalitelj ne spori da je potrebna zaštita osobnih podataka djelatnika shodno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, ali mu smeta ta naglašenost zaštite bez navođenja obveza te da bi se velika većina građana s njim složila. Iz svih navedenih razloga žalitelj istu smatra svrsishodnom u pogledu cilja i javnog interesa za traženim podacima. Predlaže da se žalba uvaži.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj u zahtjevu za pristup informaciji od 5.2.2014. godine zatražio sljedeće informacije: 1. imena i prezimena osoba sa navedenim periodom aktivnog djelovanja (sastav Povjerenstava) koja su ispred Zavoda sudjelovala o odlučivanja o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe (2000.-2010.), 2. imena i prezimena osoba sa navedenim periodom aktivnog djelovanja (sastav Povjerenstava) koja su kao liječnička komisija davala preporuke te time sudjelovala u odlučivanju o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe (2000.-2010.), 3. ukupan broj rješenja o prijevremenom umirovljenju civilnih osoba sa invalidnim oštećenjima, po Povjerenstvima i po godinama (posebno za svako imenovano povjerenstvo (2000.-2010.), 4. period interesa - broj rješenja o prijevremenom umirovljenju civilnih osoba sa invalidnim oštećenjima za period 2000.- 2010. (po godinama, za svako povjerenstvo posebno) i 5. predmetom interesa su ukupan broj rješenja po godinama i povjerenstvima koja su prelazila neto iznos od 3.800,00 kn. Nadalje, utvrđeno je da je po navedenom zahtjevu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio rješenje KLASA: 140-01/14-36/48, URBROJ: 341-25-01/1-14-1 od 22.4.2014. godine kojim je odbačen zahtjev žalitelja, a protiv kojeg je isti bio uložio žalbu Povjerenici za informiranje, koja je citirano rješenje poništila rješenjem KLASA: UP/II-008-07/14-01/274, URBROJ: 401-01/06-14-04 od 29.10.2014. godine i predmet vratila na ponovni postupak. Također, utvrđeno je da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje postupajući po navedenom zahtjevu u ponovnom postupku donio osporeno rješenje KLASA: 008-02/14-01/016, URBROJ: 341-99-4/1-13-5 od 14.12.2014. godine. Osporenim rješenjem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je žalitelju djelomično omogućio pristup informacijama na način da su mu dostavljeni podaci o broju donesenih rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu (pozitivnih i negativnih) po područnim službama, ukupan broj donesenih rješenja u Zavodu u razdoblju od 2000. do 2010. godine, podatak o ukupnom broju korisnika invalidskih mirovina kojima iznos prelazi 3800, kuna neto iz redovite doznake mirovina za studeni 2014. godine te podaci o svotama invalidskih mirovina do 500,00 kuna, 500,01 -1000,00 i nastavno-umanjenih za porez i prirez) za mjesec prosinac od 2003. do 2010. U osporenom rješenju je pojašnjeno kako se u odnosu na točku 5. predmetnog zahtjeva ne može unatrag izdvojiti podatak na način kako je traženo, te da u odnosu na iskazivanje broja donesenih rješenja po ovlaštenim vještacima, kao i na iskazivanje podatka o broju rješenja po godinama i ovlaštenim vještacima u kojima neto iznos invalidske mirovine prelazi iznos od 3800 kuna, takav podatak nemaju niti ga mogu izvesti iz drugih podataka i evidencija koje imaju i vode te kako nisu niti u zakonskoj obvezi voditi takvu evidenciju. Nadalje, osporenim rješenjem je predmetni zahtjev djelomično odbijen temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. navedenog Zakona, iz razloga što su u zahtjevu zatraženi podaci zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka i jer su isti zaštićeni poslovnom ili profesionalnom tajnom sukladno zakonu, i to u odnosu na točku 1. i 2. istog zahtjeva. U osporenom rješenju je proveden test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrđeno da preteže interes zaštite osobnih podataka djelatnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te ovlaštenih vještaka koji su odlučivali o invalidskim mirovinama civilnih osoba u periodu od 2000. do 2010. godine te da podaci o istima predstavljaju profesionalnu tajnu.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje prvostupanjsko tijelo rješavajući u ponovnom postupku o zahtjevu žalitelja u pogledu točke 1. i 2. predmetnog zahtjeva, u pogledu imena i prezimena osoba koje su ispred Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sudjelovale u odlučivanju o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe te imena i prezimena osoba koje su kao liječnička komisija davale preporuke i time sudjelovale u odlučivanju o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe u zatraženom periodu od 2000. do 2010. godine, ponovno nije u potpunosti niti pravilno utvrdilo činjenično stanje. S obzirom da navodi iz osporenog rješenja koji se odnose na točku 1. i 2. predmetnog zahtjeva nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokazima u spisu predmeta koji bi išli u prilog argumentima za ograničenje pristupa informacijama te da u žalbenom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije sukladno svojoj zakonskoj obvezi dostavio Povjerenici za informiranje informacije koje su predmet ovog postupka te nije predložio niti neki drugi način uvida u predmetne informacije, a koji bi bio prikladan u ovom slučaju, zaključeno je da u pogledu navedenog dijela zahtjeva osporeno rješenje treba poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U obrazloženju točke I. izreke osporenog rješenja navodi se kako je tijelo javne vlasti nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa zaključilo da u odnosu na zatražene informacije o imenima i prezimenima zaposlenika Zavoda koji su rješavali o pravima na invalidske mirovine u zatraženom periodu i o imenima ovlaštenih vještaka i viših vještaka koji su sudjelovali u navedenim postupcima u istom periodu, prevladavaju razlozi zaštite osobnih podataka. Pri navedenom se tijelo javne vlasti pozvalo na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka i Zakona o radu, navodeći također i da je otkrivanje zatraženih podataka suprotno Statutu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i da otkrivanje navedenih podataka nije nužno radi ispunjenja zadataka u interesu javnosti te kako nije razvidno koji bi se cilj postigao ako bi javnost saznala imena i prezimena ovlaštenih vještaka te njihovih djelatnika čiji se podaci uz navedeno smatraju i profesionalnom tajnom. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je zaključio kako iz navedenih razloga nije ovlašten omogućiti pristup imenima i prezimenima radnika Zavoda i članova Stručnog povjerenstva te ovlaštenih vještaka u razdoblju od 2000. do 2010. godine pa je osporenim rješenjem ograničio pristup istim informacijama jer, kako je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno, u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes u odnosu na štetu koja bi mogla nastati za zaštićene interese radnika Zavoda.
Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, treba procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.
Članak 1. stavak 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka podataka („Narodne novine“, broj 106/12. - pročišćeni tekst) propisuje da se ovim Zakonom uređuje zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj.
Odredbom članka 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog Zakona.
Članak 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.
U pogledu razloga za ograničenje informacija zbog profesionalne tajne koje je navedeno u osporenom rješenju a koje je prvostupanjsko tijelo navelo pozivajući se na odredbe Zakona o radu i Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, izvršenim uvidom u navedeni Statut („Narodne novine″ 28/14.) utvrđeno da je člankom 79. istog propisano da se profesionalnom tajnom smatraju osobni podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja i doplatka za djecu i drugih osoba koje saznaju radnici zavoda u obavljanju svoga zanimanja i svojih poslova ili koje saznaju članovi upravnog vijeća i drugih tijela Zavoda, a čije bi neovlašteno otkrivanje moglo štetiti interesu osobe na koju se podaci odnose ili članovima njene obitelji. Međutim, predmet prvostupanjskog postupka nisu bile informacije koje tijekom svog rada saznaju zaposlenici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranicima odnosno strankama, kao niti bilo kakvi drugi njihovi osobni podaci, nego imena i prezimena zaposlenika koji su rješavali u predmetima kako je to zatražio žalitelja te imena i prezimena ovlaštenih vještaka u u predmetnom zahtjevu navedenom periodu te nije razvidno na koji način bi se omogućavanjem pristupa istima mogla prekršiti profesionalna tajna, a sukladno zakonskom određenju profesionalne tajne. Stoga je navedeni argument prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja ocijenjen kao neutemeljen.
Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama otkrivanje osobnih podataka, a kako se to i navodi u osporenom rješenju. Međutim, bez obzira što su podaci kojima je u točki I. osporenog rješenja ograničen pristup osobni podaci, jer se radi o traženju imena i prezimena fizičkih osoba, to ne znači da su isti automatski zaštićeni. Prvostupanjsko tijelo je pri korištenju zakonskog ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom uporabom nečijih osobnih podataka, a što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje provodeći test razmjernosti i javnog interesa u osporenom rješenju propustio učiniti, pa je stoga osporeno rješenje u pogledu točke I. izreke istog nužno poništiti te zbog prirode ove upravne stvari vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, u osporenom je rješenju samo općenito navedeno kako bi omogućavanjem pristupa traženim imenima i prezimenima ovlaštenih vještaka i članova Stručnog povjerenstva koji su radnici Zavoda mogla nastati šteta po zaštićene interese istih osoba, što znači da u konkretnom slučaju nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo niti ičim dokazano kakva bi točno šteta mogla nastati u odnosu na interese osoba čija imena i prezimena su zatražena u predmetnom slučaju, kada bi se omogućio pristup istima, jer takvi navodi nisu potkrijepljeni nikakvim konkretnim dokazima u spisu predmeta. U pogledu informacija koje je žalitelj tražio pod točkom 1. i 2. predmetnog zahtjeva, a koje se odnose na imena i prezimena osoba sa navedenim periodom aktivnog djelovanja (sastav Povjerenstava) koja su ispred Zavoda sudjelovala o odlučivanja o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe (2000.-2010.) te imena i prezimena osoba sa navedenim periodom aktivnog djelovanja (sastav Povjerenstava) koja su kao liječnička komisija davala preporuke te time sudjelovala u odlučivanju o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe (2000.-2010.), logično je pretpostaviti da iste moraju postojati u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Naime, u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva bila je na snazi Uredba o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 12/13.). U članku 2. stavku 1. navedene Uredbe je propisano da kada je za rješavanje o pravu iz mirovinskog osiguranja potrebno za osiguranika utvrditi invalidnost i tjelesno oštećenje, a za člana obitelji opću nesposobnost za rad, nadležna ustrojstvena jedinica Zavoda koja rješava o pravu utvrđuje te činjenice na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da nalaz i mišljenje o činjenicama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka daju u prvom stupnju vještaci, a u drugom stupnju viši vještaci. Člankom 4. stavkom 1. navedene Uredbe je propisano da imenovani vještaci i viši vještaci obavljaju poslove medicinskog vještačenja zasnivanjem radnog odnos na neodređeno vrijeme. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako nakon raspisanog natječaja nije bilo moguće zasnovati radni odnos s vještakom ili višim vještakom, iznimno od odredbe stavka 11. ovoga članka poslove medicinskog vještačenja može obavljati imenovani vještak ili viši vještak koji ne zasniva radni odnos u Zavodu. U stavku 3. navedenog članka je propisano da se pravni status imenovanih vještaka i viših vještaka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pobliže uređuje općim aktom Upravnog vijeća Zavoda.
Uvidom u odredbe Pravilnika o vještacima i višim vještacima, liječnicima-konzultantima i liječnicima specijalistima za izradu ekspertize u mirovinskom osiguranju razvidno je da je isti donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na sjednici održanoj 30. srpnja 2009. godine te da je isti važio sve do stupanja na snagu Pravilnika o ovlaštenim vještacima i višim vještacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji je donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na sjednici održanoj 20. ožujka 2014. godine.
U članku 4. Pravilnika o vještacima i višim vještacima, liječnicima-konzultantima i liječnicima specijalistima za izradu ekspertize u mirovinskom osiguranju iz 2009. godine je propisano da se međusobna prava i obveze imenovanog vještaka, odnosno višeg vještaka i Zavoda uređuju ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, kojega u ime Zavod sklapa ravnatelj Zavoda. U članku 5. stavku 1. navedenog pravilnika je propisano da ako nakon raspisanog natječaja nije moguće imenovati vještaka ili višeg vještaka s kojim bi Zavod zasnovao radni odnos, Upravno vijeće Zavoda može uputiti javni poziv za prijavu kandidata za imenovanje vještaka i viših vještaka koji ce obavljati poslove medicinskog vještačenja sklapanjem ugovora o djelu. Odredbom članka 6. stavka 1. istog Pravilnika je propisano da za obavljene poslove medicinskog vještačenja, imenovani vještaci i viši vještaci iz članka 5. ovoga pravilnika imaju pravo na naknadu. Odluku o visini naknade donosi Upravno vijeće Zavoda. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se međusobna prava i obveze imenovanih vještaka i viših vještaka iz stavka 1. ovoga članka i Zavoda uređuju ugovorom o djelu, kojega u ime Zavoda sklapa ravnatelj Zavoda. U članku 8. stavku 1. navedenog pravilnika je propisano da će Upravno vijeće Zavoda razriješiti vještaka i višeg vještaka, osobito: ako su kriteriji za donošenje nalaza i mišljenja o invalidnosti pojedinog vještaka, odnosno višeg vještaka neopravdano različiti od kriterija drugih vještaka, odnosno viših vještaka; ako se utvrdi da postupa suprotno odredbi članka 12. stavka 4. uredbe; ako ne postupa prema propisima i općim aktima kojima se ureduje postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju; ako u broju rješavanih predmeta na temelju kojih se stječu prava iz mirovinskog osiguranja bitno odstupa od drugih vještaka; ako vještak, odnosno viši vještak ima nekorektan odnos prema osiguranicima; ako je vještak ili viši vještak u sukobu interesa; i u drugim okolnostima na koje upozori stručno povjerenstvo za reviziju.
Iz citiranih odredbi Pravilnika o vještacima i višim vještacima, liječnicima-konzultantima i liječnicima specijalistima za izradu ekspertize u mirovinskom osiguranju proizlazi da se rad vještaka odnosno njihovi kriteriji za donošenje nalaza i mišljenja u radu uspoređivao te da se procjenjivalo da li neki od ovlaštenih vještaka u broju rješavanih predmeta na temelju kojih se stječu prava iz mirovinskog osiguranja bitno odstupa od drugih vještaka, kao i da je na navedene okolnosti moglo upozoravati Stručno povjerenstvo za reviziju. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o informacijama koje se tiču radnog odnosa, bilo da su u pitanju osobe koje su sa tijelom javne vlasti zasnovale radni odnos temeljem ugovora o radu ili obavljale poslove temeljem ugovora o djelu, u tijelu javne vlasti koje je obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te se radi o potrošnji javnih sredstava, prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku navedeno osobito treba uzeti u obzir. Prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na u točki 1. i 2. predmetnog zahtjeva tražene informacije ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da se zatražene informacije odnose na potrošnju javnih sredstava te bi trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko zatražene informacije iz zahtjeva sadrže osobne podatke fizičkih osoba odnosno ako postoji neki drugi razlog za ograničenje informacija, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, a to se prije svega odnosi na traženje imena i prezimena zaposlenih u prvostupanjskom tijelu na koje se odnosi predmetni zahtjev te imena i prezimena ovlaštenih vještaka te osoba koje su bili članovi liječničkih komisija koje su svojim preporukama sudjelovali u odlučivanju o prijevremenom umirovljenju i dodjeli invalidskih mirovina za civilne osobe, a uzimajući u obzir da se radi o potrošnji javih sredstava. Naime, logična je pretpostavka da tijelo javne vlasti mora imati barem popis zaposlenika koji su radili na predmetima u kojima se rješavalo o pravima na invalidsku mirovinu civilnih osoba u određenom razdoblju te isto tako, popis ovlaštenih vještaka koji su surađivali u istim postupcima odnosno koji su u određenom periodu bili ovlašteni vještaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, i bili plaćeni za svoj rad, bilo temeljem sklopljenog ugovora o radu bilo ugovora o djelu.
Prvostupanjsko tijelo bi u ponovnom postupku u pogledu pristupa osobnim podacima - imenima i prezimenima osoba koje su kao zaposlenici tijela javne vlasti i njegovi vanjski suradnici sudjelovale u odlučivanju i dodjeli invalidskih mirovina trebalo razmotriti mogućnost pristupa tim podacima te pri tome uzeti u obzir i dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje, jer je transparentnost takvih podataka nužna u otvorenom i demokratskom društvu te uklanja eventualne sumnje u pravilan rad institucija.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je prilikom rješavanja dijela zahtjeva žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja to jest poništeno je prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden u pogledu informacija zatraženih pod točkom 3., 4. i 5. predmetnog zahtjeva, a vezano za: ukupan broj rješenja o prijevremenom umirovljenju civilnih osoba sa invalidnim oštećenjima, po Povjerenstvima i po godinama (posebno za svako imenovano povjerenstvo (2000.-2010.), period interesa- broj rješenja o prijevremenom umirovljenju civilnih osoba sa invalidnim oštećenjima za period 2000.-2010. (po godinama, za svako povjerenstvo posebno) i ukupan broj rješenja po godinama i povjerenstvima koja su prelazila neto iznos od 3.800,00 kn, s obzirom da je u ponovnom postupku utvrđeno da ne posjeduju zatražene informacije u zatraženom obliku, i jer su žalitelju osporenim rješenjem djelomično omogućene informacije u obliku statističkih podataka koje zavod vodi i može izvesti iz postojećih evidencija te uzimajući u obzir činjenicu da žalitelj traži informacije iz upravnih postupaka u pojedinačnim slučajevima u kojima se odlučivalo o pravima stranaka te je uzeta u obzir i činjenica da bi se u zahtjevu zatraženi podaci morali pronaći uvidom u svaki pojedinačni spis i tek nakon toga izraditi tražene informacije kao takve te uzevši u obzir da je rješavanje o pravima na invalidsku mirovinu jedna od glavnih djelatnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ne može se prihvatiti navode žalitelja da je uskraćen za ostvarivanje svog prava iz razloga što mu je tijelo dostavilo informacije koje je imalo za navedeni period. Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
U pogledu navoda žalitelja iz predmetne žalbe, a vezano za razloge zbog kojih je naveo da traži informacije iz zahtjeva, posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenice za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji. K tome, naglašavamo da kod sumnji u zakonitost postupanja tijela javne vlasti građani imaju na raspolaganju institucije koje su nadležne za postupanje po takvim prijavama, kojima se mogu obratiti, no to ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.