KLASA: UP/II-008-07/17-01/240
URBROJ: 401-01/04-17-3
Zagreb, 09. lipnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-4/2017 od 21. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-4/2017 od 21. ožujka 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da traženi podaci ne postoje kao gotovi i prikupljeni podaci, odnosno ne predstavljaju informaciju u smislu članka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da državna odvjetništva vode upisnike u posebnim knjigama ili u CTS-u (sustav za praćenje predmeta). Također detaljno opisuje koji se podaci upisuju u pojedini upisnik pri tome citirajući odredbe Poslovnika državnog odvjetništva. Posebno ističe da se u kazneni upisnik za razne kaznene predmete (KR-DO) upisuju podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva. Ističe da se do traženih informacija može doći ispisom podataka iz upisnika ili njegovom preslikom, odnosno dostavom računalnog zapisa ukoliko se vodi u *xls ili sličnom formatu Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj prvim dijelom zahtjeva za pristup informacijama od 12. ožujka 2017. godine, po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine tražio sljedeće informacije:
1. Koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu?
2. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku podnositelju pritužbe dostavi traženu obavijest o poduzetim radnjama?
3. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti?
Drugim dijelom zahtjeva za pristup informacijama, po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine, zatražene su sljedeće informacije:
Koliko je tijelo javne vlasti donijelo odluku povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu koje je zaprimljeno u određenom kvartalu u roku i) do šest mjeseci, ii) u roku šest do dvanaest mjeseci, iii) u roku preko dvanaest mjeseci ili iv) uopće do 31. siječnja 2017. godine nije donijelo odluku te v) u koliko slučajeva je viši državni odvjetnik donio odluku kojim nalaže donošenje odluka u određenom roku
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
S obzirom da se zahtjevom za pristup informacijama traže podaci vezani za postupanje državnog odvjetništva, potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe koje uređuju postupanje državnog odvjetništva.
Člankom 206.a Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14) propisano je da žrtva i oštećenik imaju pravo po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da, ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika, ili oni nisu zadovoljni danom obaviješću ili poduzetim radnjama, isti imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da će viši državni odvjetnik provjeriti navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana, naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti.
Prema članku 206.b Zakona o kaznenom postupku državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od 6 mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da po isteku roka iz stavka 1. navedenog članka, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku zbog nepoduzimanja radnji državnog odvjetnika koje mogu dovesti do odugovlačenja postupka.
Sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) propisano je da poslove državnoodvjetničke uprave čine, između ostalog, i poslovi u svezi predstavkama i pritužbama, dok je člankom 249. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, 5/14, 123/15) propisano da županijska državna odvjetništva vode upisnik za razne kaznene predmete općinskih i županijskih državnih odvjetništava (razne pritužbe, molbe – oznaka KR-DO). Prema članku 261. stavku 2. Poslovnika državnog odvjetništva u Kazneni upisnik za razne kaznene predmete (“KR-DO”) upisuju se podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva, kao i drugi podaci propisani obrascem broj 8 u Dodatku Poslovnika državnog odvjetništva.
Uvidom u obrazac broj 8, odnosno stupce 1-18 istog utvrđeno je da isti ne sadrže podatke iz članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, što znači da državno odvjetništvo nije dužno voditi navedene informacije na način na koji to traži žalitelj.
Iz osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zahtjev žalitelja predstavlja zahtjev za izradom analize postupanja i donošenja odluke državnog odvjetništva, a da zakonom nije propisana obveza državnog odvjetništva da za potrebe trećih osoba izrađuje analize vlastitih postupanja.
Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, br. PPI-DO-2/17 od 21. ožujka 2017. godine, koji se vodio po identičnom zahtjevu žalitelja za pristup informacijama, a koje je potvrđeno rješenjem Povjerenice za informiranje, Klasa: UP/II-008-07/17-01/290, Urbroj: 401-01/04-17-3 od 05. lipnja 2017. godine, proizlazi da bi radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedini kazneni spis te pregledom i analizom utvrditi jesu li žrtva/oštećenik podnijeli zahtjev državnom odvjetništvu u smislu članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, dok bi u odnosu na pritužbe podnesene višem državnom odvjetništvu (koje se evidentiraju u KR-DO spisima) bilo potrebno utvrditi radi li se o pritužbi iz članka 206.a Zakona o kaznenom postupku, te pregledom svakog spisa sa takvom pritužbom utvrditi kakav je nalog dan nižem državnom odvjetniku.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.
S obzirom da iz relevantnih propisa proizlazi da državno odvjetništvo ne posjeduje informacije iz prvog dijela zahtjeva za pristup informacijama na način na koji to žalitelj traži, tada je očito da bi omogućavanje žalitelju pristupa traženih informacija predstavljalo stvaranje nove informacije za koju bi bio potreban dodatni angažman prvostupanjskog tijela (posebno stoga što bi trebalo pregledati sve predmete u 2014., 2015. i 2016. godini u više kaznenih upisnika K-DO, KPO-DO, KN-DO), a koja obveza prvostupanjskog tijela ne postoji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, člankom 248. Poslovnika državnog odvjetništva jasno je propisano koje su upisnike obvezna voditi državna odvjetništva, dok je člankom 253. propisana obveza vođenja imenika i pomoćnih knjiga (kao što su primjerice knjiga pritvora, knjiga oduzetih predmeta, knjiga ročišta), te niti iz jednog upisnika, imenika ili pomoćne knjige ne proizlazi da je podatke iz prvog dijela zahtjeva državno odvjetništvo dužno voditi na način na koji to traži žalitelj.
Također se ukazuje na činjenicu da niti izvješća koja državna odvjetništva podnose višim državnim odvetništvima u smislu članka 41. Zakona o državnom odvjetništvu ne sadrže informacije o pritužbama koje žalitelj traži, a što je vidljivo iz godišnjih izvješća o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostupnih na web stranici www.dorh.hr.
U odnosu na drugi dio zahtjeva za pristup informacijama žalitelja ističe se sljedeće
Člankom 229. stavkom 1. Poslovnika državnog odvjetništva propisano je da se upisnici vode u posebnim knjigama, ili u CTS (sustav za praćenje predmeta), dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da upisnici služe za upisivanje tijeka postupka i pojedinih radnji obavljenih u postupku.
Glavom X Poslovnika državnog odvjetništva propisane su vrste upisnika koje je državno odvjetništvo dužno voditi, pa je primjerice člankom 254. stavkom 1. Poslovnika propisano da se u upisnik kaznenih prijava – odrasli počinitelji (upisnik K-DO), upisuju podaci o počiniteljima kaznenih djela koji su odrasle osobe, podaci o oštećeniku ili drugom prijavitelju kaznenog djela, te podaci o provođenju izvida o odluci o prijavi, o provođenju dokaznih radnji, istraživanja i istrage, te vođenju i ishodu kaznenog postupka.
Sukladno stavku 2. navedenog članka Upisnik kaznenih prijava – poznati odrasli počinitelji prati kretanje spisa do dovršetka postupka i arhiviranja prema podacima iz obrasca broj 1 u dodatku. Uvidom u obrazac broj 1 utvrđeno je da se u stupcu 1 navodi redni broj prijave, u stupcu 2 datum prijama, dok se primjerice u stupcu 5 navodi datum upisivanja kaznene prijave u upisnik. U stupac 17 upisuje se datum odbačaja kaznene prijave, dok se u stupac 20 upisuje datum izdavanja rješenja o provođenju istrage.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedene informacije kao gotov i pripremljen podatak, a koji stav prvostupanjskog tijela prihvaća i Povjerenica za informiranje iz sljedećih razloga.
Budući da je u ovom rješenju detaljno opisano koje su podatke sukladno pozitivnim propisima državna odvjetništva dužna voditi i na koji način, ističe se da bi za omogućavanje pristupa žalitelju informacijama o roku donošenja odluke državnog odvjetništva također bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis, utvrditi kad je pojedinačna prijava zaprimljena, zatim utvrditi kakva je odluka državnog odvjetništva donesena i kad, te izračunati vrijeme rješavanja pojedinog predmeta. Osim toga, ukazuje se na činjenicu da žalitelj ne precizira koja odluka državnog odvjetništva je predmet njegova zahtjeva, što također potvrđuje da bi trebalo pretražiti sve spise za razdoblje od tri godine, utvrditi o kakvoj se odluci radi (npr. rješenje o odbačaju – stupac 17, rješenje o provođenju istrage – stupac 20) te potom izračunati vrijeme koje je proteklo od dana primitka kaznene prijave do dana donošenja odluke.
Dana 31. svibnja 2017. godine u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, za potrebe postupka koji se vodi pred Povjerenicom za informiranje pod Klasom: UP/II-008-07/17-01/316, po identičnom zahtjevu žalitelja protiv Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, izvršen je uvid u način vođenja podataka koji su predmet postupka, te je primjerice pri upisu novog predmeta utvrđeno dvojako unošenje - u fizičkom i elektroničkom obliku - i to u opsegu ne većem od onih podataka koji su i propisani službenim predmetnim upisnicima. Isto tako, sučelja elektroničkih upisnika KR-DO i K-DO Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu sadrže predefinirane izvještajne funkcionalnosti, pa čak i da predmetna baza podataka sadrži sve vrste podataka koje žalitelj zahtijeva, njihovo bi izlučivanje (za traženo razdoblje) zahtijevalo izradu novoga predefiniranog sučelja u svrhu udovoljenja predmetnog zahtjeva.
Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da zahtjev žalitelja zapravo predstavlja zahtjev za izradom određene analize postupanja državnog odvjetništva u kaznenim predmetima, a za koje informacije ne postoji obveza vođenja od strane državnog odvjetništva na način na koji to žalitelj traži, niti Povjerenica za informiranje ima ovlast nalagati prvostupanjskom tijelu da vodi određene evidencije za koje ne postoji obveza vođenja sukladno važećim propisima. Da se radi o određenoj analizi, jasno potvrđuje činjenica da žalitelj traži da se predmetne informacije razvrstaju godišnje po kvartalima.
Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da tražene informacije ne predstavljaju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne radi o podatku koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, već se radi o podatku do kojeg se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi žalitelja da bi se do traženih informacija moglo doći na jednostavan i ekonomičan način.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.