KLASA: UP/II-008-07/17-01/144

URBROJ: 401-01/04-17-5

Zagreb, 05. lipnja 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj: PPI-US-1/2017 od 28. veljače 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj: PPI-US-1/2017 od 28. veljače 2017. godine.

2.    Odobrava se ……… pravo na pristup tablici koja sadrži imena vještaka kojima su izvršene isplate u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine.

3.    Nalaže se Državnom odvjetništvu, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informaciji, kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, te o ukupnim plaćanjima usluge po pojedinom vještaku u navedenom razdoblju, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je dio zatraženih informacija zaštićen zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da stalne sudske vještake imenuje i razrješava predsjednik trgovačkog odnosno županijskog suda, te da se predmetne isplate plaćaju iz sredstava proračuna. Smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena odredba članka 7. stavak 1. alineja 6 i 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2017. godine tražio informaciju o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, te o ukupnim plaćanjima usluge po pojedinom vještaku u navedenom razdoblju.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.      

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se žalitelju uskraćuje podatak o pojedinim vještacima kojima su izvršene isplate u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da imena fizičkih osoba vještaka predstavljaju zaštićene osobne podatke.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 24. stavku 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, 38/14, 123/15, 29/16) propisano je da za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu. Prema stavku 3. navedenog članka nagrada za rad vještaka koja se isplaćuje iz sredstava suda i državnog odvjetništva umanjuje se za 20% od utvrđene vrijednosti boda iz stavka 2. ovog članka.

Iz odredbe članka 43. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) sredstva za rad državnog odvjetništva osiguravaju se u državnom proračunu, a sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o državnom odvjetništvu visina sredstava za rad određuje se na temelju prijedloga državnog odvjetnika za osiguranje sredstava.

Dovodeći u vezu navedene odredbe, jasno je da isplate nagrade vještacima od strane prvostupanjskog tijela predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije niti bilo dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa.

U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da bi imena vještaka kojima su isplaćene naknade predstavljale osobni podatak, koji se smije obrađivati samo uz privolu ispitanika, ističe se da sama činjenica da neki podatak predstavlja osobni podatak ne znači da je isti i automatski zaštićen. Ako članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja postojanje javnog interesa u odnosu na potrebu za ograničenjem, tada se prvostupanjsko tijelo ne može s uspjehom pozivati na odredbu članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka (“Narodne novine” 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).

Naime, sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje daju tijela javne vlasti moraju biti potpune i točne, pa uzimajući u obzir navedeno, očito je da javnost ima pravo biti upoznata ne samo s iznosom koji je isplaćen određenoj osobi, već i s podatkom o imenu i prezimenu navedene osobe.

Prihvaćanje suprotnog stava značilo bi kršenje gore navedenog načela, čime bi se dovelo u pitanje ustavno jamstvo pristupa informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti iz članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

Zaključno, ime i prezime osobe kojoj je izvršena isplata iz javnih sredstava, iako je osobni podatak, dostupno je javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, upravo radi ostvarenja načela transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti, dok se po logici stvari u odnosu na pravne osobe kojima su isplaćeni iznosi za vještačenje ne može primijeniti zakonsko ograničenje vezano za zaštitu osobnih podataka.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.