KLASA: UP/II-008-07/17-01/401

URBROJ: 401-01/06-17-01

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz udruge Roda - Roditelji u akciji iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 500-02/17-01/159, Ur. broj: 2181-147-02/KLM-17-2 od 10. travnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… iz udruge Roda - Roditelji u akciji izjavljena protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Split Klasa: 500-02/17-01/159, Ur. broj: 2181-147-02/KLM-17-2 od 10. travnja 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Kliničkog bolničkog centra Split odbijen je zahtjev ……… iz udruge Roda - Roditelji u akciji (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je zatražila od navedenog tijela javne vlasti da ispuni anketu koja mu je dostavljena dana 6. travnja 2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje jer joj je suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama osporenim rješenjem tijelo javne vlasti odbilo zahtjev kojim je od istog zatraženo više informacija o statistikama i rutinama rodilišta KBC Split. Nadalje, navodi da joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarivanje prava na pristup informacijama te je u osporenom rješenju nakon pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Žaliteljica uporište za svoje navode vidi u tome što zatražene informacije postoje u pisanim postupcima o radu, odlukama o kućnom redu  te drugoj postojećoj dokumentaciji o načinu rada te u službenim statistikama koje je navedeno tijelo javne vlasti kao zdravstvena ustanova obvezno voditi. Žaliteljica ističe da je Klinički bolnički centar Split  odgovorio na većinu (istih) pitanja za razdoblje 2011. i 2012. te kao dokaz prilaže dopis navedenog tijela od 5. prosinca 2013. godine te zaključuje da navedeno znači da Klinički bolnički centar Split posjeduje zatražene podatke. Zaključno, žaliteljica navodi da je iz svega navedenog da ne postoji razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva i uskratu zatražene informacije te od Povjerenice za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama  je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu gore citiranih odredbi predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja odnosno u predmetnom slučaju da istražuje podatke u već postojećim informacijama te da nakon toga ispunjava anketu koju je tijelu javne vlasti dostavila žaliteljica. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.

Uvidom u predmetnu žalbu i njezine priloge utvrđeno je da je žaliteljica dana 6. travnja 2017. godine dostavila Kliničkom bolničkom centru u Splitu poruku elektroničke pošte u kojoj je navedeno da isti podsjećaju na rok za slanje informacija zatraženih u dopisu od 10. siječnja 2017. godine, koji je dostavljen na adrese više rodilišta te u kojem se isti podsjeća da je dužan dostaviti joj zatražene podatke sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, kao i da u prilogu šalju kopiju dopisa Povjerenice za informiranje i dodatnu kopiju originalnog zahtjeva gdje su detaljno obrazloženi svi zatraženi podaci.

Uvidom u dokumentaciju u prilogu predmetne žalbe utvrđeno je da se u istoj ne nalazi dopis Povjerenice za informiranje koji je naveden u poruci elektroničke pošte žaliteljice od 6. travnja 2017. godine, a izvršenim uvidom u spise predmeta koji su se po upitima korisnika vodili kod Povjerenice za informiranje je utvrđeno da se radilo o odgovoru na upit žaliteljice kojim je zatražena uputa o postupanju nakon zaprimanja rješenja prvostupanjskog tijela, a u kojem je žaliteljici pojašnjena mogućnost te način podnošenja žalbe protiv istog rješenja.

Daljnjim uvidom u dokumentaciju koja je priložena uz predmetnu žalbu utvrđeno je da se u istoj nalazi dopis žaliteljice od 10. siječnja 2017. godine koji je žaliteljica naslovila - Rodilištima - svima, u kojem se u bitnome navodi da je žaliteljica od 2016. godine dio Radne skupine za izradu kriterija za provedbu inicijative Rodilišta prijatelji djece i majki pri Ministarstvu zdravstva te je u sklopu iste preuzela aktivnost prikupljanja podataka o rutinama u hrvatskim rodilištima, a da je cilj ažuriranje podataka koji su na internetskoj stranici žaliteljice objavljeni za 2012. godinu. U istom se dopisu traži od rodilišta traži da odvoje vrijeme za popunjavanje priložene ankete te moli da joj se u svrhu pomoći u realizaciji navedenog projekta ista popunjena anketa dostavi najkasnije do 15. veljače. 2017. godine. U dopisu se navodi i da su putem slične ankete prikupljani podaci iz hrvatskih rodilišta 2010. te 2013. godine te da su isti objavljeni na internetskoj stranici žaliteljice te prezentirani na konferencijama i simpozijima te u sklopu gore navedene suradnje s Ministarstvom zdravstva. Zaključno, u istom se dopisu navodi kako je želja žaliteljice uz zatražene podatke iz ankete objaviti i fotografiju predrađaone i rađaone te moli da joj dostave iste u visokoj rezoluciji, a ukoliko je potrebna pomoć pri ispunjavanju ankete o istome moli što raniju obavijest.

Nadalje, u dokumentaciji koje je priložena uz predmetnu žalbu nalazi se i anketa koja je dostavljena rodilištima kako bi je u istima ispunili te vratili žaliteljici. Uvidom u navedenu anketu utvrđeno je da se ista sastoji od ukupno 16 stranica i sadrži različite setove pitanja i potpitanja grupiranih u više naslova (koje ovdje zbog opsežnosti nećemo navoditi), a na koje je jedino moguće dati odgovor odnosno iz postojećih podataka koje posjeduje Klinički bolnički centar Split izraditi novu informaciju.

Također, u prilogu predmetne žalbe nalazi se i anketa koju je u prilogu dopisa Klasa: 053-01/13-01/754, Ur.broj: 2181-147-02/M.J..-13-2 od 5. prosinca 2013. godine Klinički bolnički centar Split dostavio žaliteljici, a koju je kao odgovorna osoba koja odgovara za točnost u istoj navedenih podataka, ispunio Predstojnik klinike za ženske bolesti i porode.

U prilogu predmetne žalbe nalazi se također i poruka elektroničke pošte službenice za informiranje u Kliničkom bolničkom centru Split od 10. travnja 2017. godine upućena žaliteljici, u kojoj je navedeno da davanje odgovora na upite iz ankete ne predstavlja zakonsku obvezu nego da navedeno ovisi o dobroj volji te tehničkim i vremenskim mogućnostima djelatnika Klinike za ženske bolesti i porode koji bi bili ovlašteni za davanje odgovora na pitanja iz ankete, a uz koju je žaliteljici dostavljeno osporeno rješenje.

Slijedom svega navedenog, Povjerenica za informiranje je zaključila da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o zamolbi žaliteljice da joj tijelo javne vlasti ispuni anketu temeljem koje bi ona kasnije ažurirala podatke na svojoj internetskoj stranici. Pri, navedenom nije relevantna niti činjenica da je tijelo javne vlasti ranije ispunilo sličnu anketu žaliteljice, jer je uvidom u istu utvrđeno da se ni u tom slučaju nije radio o postupanju po Zakonu o pravu na pristup informacijama, nego je Klinički bolnički centar Split neovisno o ikakvim pozitivnim propisima odlučio udovoljiti žaliteljici, a što je pojašnjeno i u odgovoru žaliteljici iz gore navedene poruke elektroničke pošte Kliničkog bolničkog centra Split od 10. travnja 2017. godine.

Naime, tvrdnje žaliteljice o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima, u predmetnom bi slučaju imale smisla da je žaliteljica zatražila takve dokumente, međutim, ona ih nije zatražila nego od tijela javne vlasti traži postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi izradilo statistiku kakva je njoj potrebna, a što ne predstavlja informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

U postupku po žalbi protiv osporenog rješenja o odbijanju predmetnog zahtjeva, a s obzirom na njegov sadržaj i formu, Povjerenica za informiranje je zaključila da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona, i jer predmetni zahtjev u svojoj biti i nije zahtjev za pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden i da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano pa je slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.