KLASA: UP/II-008-07/17-01/207
URBROJ: 401-01/06-17-03
Zagreb, 26. svibnja 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Ogulina, ………, izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Zagrebu Klasa: UP/I-053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-23 od 13. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Sveučilišta u Zagrebu Klasa: UP/I-053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-23 od 13. ožujka 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za dopunu/ispravak informacije, od 24. veljače 2017. godine, kojim je zatražio dopunu informacije koju mu je Sveučilište u Zagrebu dalo u svojoj Obavijesti Klasa: 053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-8 od 17. veljače 2017. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog toga što Sveučilište u Zagrebu, kao tijelo javne vlasti, nije odlučilo o njegovom zahtjevu za dopunu informacije koji je istom tijelu uputio 22. veljače 2017. godine. Nadalje navodi da je osporeno rješenje površno te je u istom površno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i posljedično tome izveden isti takav zaključak. Žalitelj nadalje opširno pojašnjava svoje tvrdnje zbog kojih navode tijela javne vlasti iz osporenog rješenja smatra netočnima, navodeći po njegovom mišljenju relevantne zakonske odredbe te svoje tumačenje istih. Naime, žalitelj smatra neprihvatljivim navode tijela javne vlasti iz obavijesti koju je dobio po svom inicijalnom zahtjevu za pristup informacijama (kojim je tražio informaciju o tome da li se Fakultet strojarstva i brodogradnje smatra javnopravnim tijelom u smislu Zakona o općem upravnom postupku), o tome da Sveučilište u Zagrebu nije bilo u obvezi ishoditi rješenje o sukladnosti djelovanja i rada Fakulteta strojarstva i brodogradnje sa Ustavom i Zakonom. Od Povjerenice za informiranje traži da naloži tijelu javne vlasti da mu dostavi zatraženu informaciju - rješenje o sukladnosti. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za dopunu/ispravak informacije tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja obrazloženja odnosno izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti; drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, zapisa na cd-u ili drugog zapisa podataka.
Uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 5. prosinca 2016. godine Sveučilištu u Zagrebu podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je od navedenog tijela javne vlasti u suštini zatražio odgovor na pitanje smatra li se Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu javnopravnim tijelom prema Zakonu o općem upravnom postupku te ukoliko je to slučaj da mu se isto tijelo referira na zakonsku normu po kojoj se prenose javne ovlasti u dijelu vođenja upravnih predmeta na navedenu pravnu osobu - Fakultet strojarstva i brodogradnje. Također je utvrđeno da je povodom navedenog zahtjeva Sveučilište u Zagrebu žalitelju dostavilo obavijest Klasa: 053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-8 od 17. veljače 2017. godine, u kojoj su mu pojašnjene odredbe relevantnih propisa koji u pogledu sastavnica Sveučilišta u Zagrebu reguliraju obnašanje javne službe u smislu članka 47. stavka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine”, broj 123/03.) te je žalitelju odgovoreno na njegovo pitanje iz zahtjeva te je u istoj obavijesti navedena odredba članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj se ne donosi rješenje o zahtjevu kada se korisniku omogućuje pristup informaciji. Utvrđeno je također da je žalitelj nakon što je zaprimio citiranu obavijest, Sveučilištu u Zagrebu 24. veljače 2017. godine podnio zahtjev za dopunu/ispravak informacije sljedećeg sadržaja: moli dopunu informacije vezano za članak 47. stavak 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, u vezi statusnih promjena prema članku 114. stavku 2. istog Zakona, navodeći da je statusnim promjenama Republika Hrvatska svoja osnivačka prava nad fakultetima prenijela na Sveučilište, a kako Sveučilište nije tijelo države uprave, da je bilo potrebo da osnivač pribavi rješenje o sukladnosti djelovanja Fakulteta strojarstva i brodogradnje sa zakonom, a da je Sveučilište to propustilo učiniti. Nadalje, utvrđeno je da je povodom predmetnog zahtjeva za dopunu/ispravak informacije Sveučilište u Zagrebu donijelo osporeno rješenje Klasa: UP/I-053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-23 od 13. ožujka 2017. godine, kojim je odbila navedeni zahtjev jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije. U obrazloženju osporenog rješenja se navodi da je Sveučilište u Zagrebu već u obavijesti Klasa: 053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-8 od 17. veljače 2017. godine, žalitelja izvijestilo kako nije trebalo od resornog ministarstva u čijem je djelokrugu nadzor nad obavljanjem djelatnosti za koju se osniva javna ustanova zatražiti niti imati ocjenu sukladnosti odluke, sporazuma odnosno ugovora o osnivanju Fakulteta strojarstva i brodogradnje u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. a koju ocjenu sukladnosti propisuje članak 8. stavak 1. Zakona o ustanovama na koji se poziva podnositelj zahtjeva, pa je predmetni zahtjev za dopunu informacije ocijenjen kao neosnovan te je o istom doneseno osporeno rješenje.
Razmatrajući sve prethodno navedeno te žaliteljev zahtjev za dopunu/ispravak informacije, Povjerenica za informiranje zaključuje kako je žalitelj navedenim zahtjevom ponovno tražio u suštini istu informaciju te da je tijelo javne vlasti u obavijesti Klasa: 053-01/16-01/17, Urbroj: 380-062/105-17-8 od 17. veljače 2017. godine, omogućilo žalitelju traženu informaciju na način da mu je u istoj obavijesti odgovorilo na pitanje, odnosno da je tijelo javne vlasti smatralo kako je isti zahtjev pozitivno riješen pružanjem informacije korisniku, a o čemu se ne donosi posebno rješenje. Nadalje, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ispravno odlučilo da nema osnove za dopunu/ispravak informacije (budući da iste ne posjeduje), iako je u postupku rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, s obzirom da nije imalo izrađenu informaciju koja se odnosi na traženje žalitelja, trebalo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva. Naime, tvrdnje žalitelja u predmetnoj žalbi da bi informaciju koju traži tijelo javne vlasti moralo posjedovati odnosno pribaviti ne mogu se prihvatit, jer pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja, pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku u posjedu tijela javne vlasti. S obzirom na to da tijelo javne vlasti pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama nema obvezu odgovaranja na pitanja, tumačenja propisa i sastavljanja očitovanja te da je Sveučilište u Zagrebu po zahtjevu za pristup informacijama već bilo utvrdilo da ne posjeduje informaciju na kojoj u ponovljenom zahtjevu inzistira žalitelj te je isti o navedenom obaviješten.
Posebno se napominje kako nije u nadležnosti Povjerenice za informiranje, kao drugostupanjskog tijela u postupku po žalbama korisnika, utvrđivanje obveza po kojima bi tijela javne vlasti morala posjedovati informacije koje korisnici zatraže zahtjevom za pristup informacijama te istraživanje o tome da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li prvostupanjsko tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećim informacijama za koje je postojanje kod tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Izvršivši uvid u spis predmeta Povjerenica za informiranje je zaključila da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ispravno odlučilo da nema osnove za dopunu/ispravak informacije (budući da istu ne posjeduje) iako je u postupku rješavanja zahtjeva za pristup informacijama povodom kojeg je utvrdilo da ne posjeduje izrađenu informaciju, trebalo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva, no to ne bi dovelo do drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.